Kultura

Jurica Pavičić u intervjuu za H-alter povodom izlaska nove zbirke pripovjedaka Patrola na cesti: Split koji mene zanima je konfliktni, novi, vibrantni Split, Split TBF-a, Olje Savičević, Split koji ima animatora koji je dobio nagradu u Annecyju, koji je napisao Pjesme iz Lore, a ne Split u kojem rimski centurioni hodaju u natikačama da bi ih turisti slikali... Zagreb je svesrdno prihvatio korporacijski kapitalizam, a Split ga percipira kao izvanjsku prijetnju.

Uloga lokalnih ljudi svodi se na to da budu sluge. Stanare donose na nosiljakama, tradicionalno odjeven momak lupa u gong, zanosne djevojke se klanjaju; djevojka koja natjecateljima predaje poklončić nosi prstenove za produživanje vrata; Voditeljica Antonija Blaće potpuno ležerno vrijeđa Tajlanđane usred njihove zemlje.

David Albahari u razgovoru za E-novine: Teško je ne biti nostalgičan, pogotovo kada čovek uveća broj dijaspora u kojima se nalazi. Ukratko, ipak mi se čini da me ti ratovi nisu promenili, već da su doprineli da očvrsnu neka moja uverenja, formirana još tokom hipi ere i šezdesetih godina. Ima onih koji će reći da su ta uverenja naivna spram okrutne realnosti našeg sveta, ali to mi ne smeta.

Hrvatska kinematografija je na Sarajevo Film Festivalu predstavila dva filma unutar natjecateljskog programa za dugometražni igrani film; oba su nastala prema kultnim djelima novije hrvatske književnosti, i oba su snimljena u hrvatsko - bosanskohercegovačkoj produkciji. Donosimo kritiku Rušinovićevog filma Buick Riviera snimljenog prema književnom predlošku Miljenka Jergovića, te Matanićevog Kino Lika nastalog na temelju djela Damira Karakaša.

Svetozar Cvetković, ravnatelj beogradskog Ateljea 212 i koproducent filma Turneja koji će 30. i 31. kolovoza biti predstavljen na Festivalu u Montrealu: Isuviše mržnje razastrto je na Balkanu, isuviše se priča o tome da bi trebalo nešto učiniti, a malo, sasvim malo ko čini da spusti nivo tenzija na prihvatljivost života, na normalnu komunikaciju. Neko je i u moje ime ovde pucao, granatirao, ubijao, vozio kamione pune leševa, zakopavao oko Beograda u bolesnoj zamisli da neće biti otkriven...

Slavni režiser Ken Russel novinarima je u Motovunu pričao o svojim doživljajima s filmom i oko njega: U kinu sam imao i svoje prvo seksualno iskustvo; gledao sam Pinokija. Kako Pinokiju raste nos, tako je i meni nešto počelo rasti. Pogledam ja oko sebe, a s moje desne strane sjedi starješina izviđačkog odreda,a njegova ruke dolje među mojim nogama...

Prvi nezavisni filmski festival u nezavisnoj Hrvatskoj slavi svoje deseto ljeto, pa se organizatori pitaju kojim putem ići dalje. Igor Mirković napominje da je grad Motovun s vremenom postao jako skup, a ne zna se kojim će putem stvari ići bude li ostvaren plan gradnje golf-igrališta, koje bi zasigurno promijenilo štmung i sastav posjetilaca. No Motovun je još ove godine, kao i dosad, stjecište filmofila koji vole i dobro tulimariti.

Povodom izlaska njezina nova romana, Dubravka Ugrešić govori za H-alter: Ti koji žele zaraditi pare proglasili su patologiju zdravljem. Zapadnjakinje, kojima se raspadaju usta od silikona, gledaju sa sažaljenjem na primitivne afričke žene čije istegnute vratove pridržavaju obruči. Ili te iste Zapadnjakinje s dojkama koje pucaju od silikona protestiraju protiv strašnog običaja klitoridektomije, ne videći da je to zapravo isto, da se tobože civilizirane zapadne žene podvrgavaju oblicima nasilja nad vlastitim tijelom da bi bile privlačnije i da bi se lakše uklopile u zajednicu

Svjetski mainstream mediji percipiraju Manu Chaoa kao bezopasnog, veselog, pomalo donkihotski nastrojenog pop pjevača, živopisnog pripadnika world music žanra. Ozbiljan Manuov društveni angažman i njegovu posvećenost dramatičnim zbivanjima u južnoameričkoj periferiji u pravilu nastoje gurnuti pod tepih, a slično je bilo i s hrvatskim vladajućim medijima za njegova nedavnog gostovanja u Puli.

Marina Gržinić, slovenska filozofinja i umjetnica, urednica časopisa Reartikulacija: Mlada, muška, bijela, testosteronski nabijena, servilna filozofska scena pametnih mladih i ne tako mladih dečki, punih sebe i fasciniranih svojim interpretacijama trendovskih filozofskih fosila, i rasprodajom slaboumnih viceva, nije sposobna stati za Feral Tribune, za povijesnim kontekstom, nego danonoćno onanira da pokaže kako je trendy, sposobna služiti Žižeku i kompaniji, pokazati kako su pametni i tko će biti bolji i uslužniji u upotrebi istog vokabulara. Čista pasivizacija, samo ego trip.