Kultura

Zagrebačko kino Europa ugostilo je peti po redu Human Rights Film Festival. Neprofitni i mali, ali sadržajem jak festival zajedničko je djelo Multimedijalnog instituta i Udruženja za razvoj kulture. Vođeni riječima Jean-Luc Godarda da nije više dovoljno raditi političke filmove, već raditi filmove politički, osnivači HRFF-a izabrali su četrdesetak filmova i podijelili ih u glavni program, popratni program i retrospektivu. Festival je trajao od 8. do 13. veljače.

I onda smo upali, jednostavno provalili zapečaćene lokote, pogledali da li ima struje, podsjetili se kako prostor izgleda... Početkom zime među uspavanom zagrebačkom alter omladinom krenule su kolati glasine o održavanju ilegalnih partija po nekakvim polupoznatim sumnjivim mjestima. Nitko nije znao o čemu se točno radi, informacije su kapale postupno, često navodeći na krivi trag. Dobar dio pravilno obaviještenih skupio se ipak sredinom studenoga u davno zaboravljenom gornjogradskom koncertnom okupljalištu - Lapu.

Društvo znanja ne može biti tek puki političko-gospodarski i tržišno-kapitalistički label, samodopadljiv brand, iliti logotip.O njemu možemo govoriti kada mislimo na društvo slobodno mislećih, prosvijećenih i argumentacijsko-kritički orijentiranih i obrazovanih ljudi koji znaju misliti svojom glavom i koji su uz to dovoljno hrabri i voljni da svoje stavove javno, jasno i glasno, artikuliraju. Još uvijek smo dovoljno brojni da stvaramo paralelna društva znanja koja su pozicionirana s onu stranu pobjednički samoproklamirane tržišno-kapitalističke matrice.

Po već ustaljenu običaju, faraonski kostimirani božji namjesnik i ove je godine prozvao kao sile tmine sve one koji ne dijele njegove apsolutne istine, tj. po grijehu već poznate nevjernike. One pak koji su upozorili na njegove neprilične riječi namjesnikovi su glasnogovornici nazvali falsifikatorima. Jer namjesnik navodno nije stigmu bacio na ateističke ateiste, nego na kršćanske ateiste.

Društvo znanja i kognitivni kapitalizam: U novijoj povijesnoj perspektivi, društvo znanja i sklop atributa koje ta sintagma pokriva, ima svojevrsnu antikapitalističku dimenziju, dolazi sa pozicija lijevo politički, ideološki i socijalno angažiranih teoretičara, te već gotovo po pravilu svoje ishodište pronalazi u Marxovom konceptu općeg, generalnog intelekta. Taj, uvjetno rečeno, antikapitalizam rane faze moderne artikulacije fenomena društva znanja simboliziran je u logici promocije vrijednosti koje su s onu stranu kapitalističke tržišno-profitne matrice. No, što se događa kada znanje postane jedna od osnovnih tržišnih kategorija?

Phil Caron, autor nagrađivanog filma (Hate) Machine: Šokantno je kako se sirovi materijal može izvrnuti i personalizirati. (Hate) Machine je moj odgovor na takve manipulacije i želi isprovocirati promišljanje riječi i slika na koje se oslanjamo u interpretaciji svijeta u kojemu živimo. Ideja je bila da publika, koja gleda TV vijesti, mora izabrati ono što želi gledati. Treba razmišljati o tome da je snimljeni materijal netko montirao, i time nešto izabrao.

Veronica Schild, čileanska feministica: Politička oštrica feminističkih zahtjeva se izgubila. Neke feministice su profitirale, jer su izgradile karijere i postale dobitnice globalizacije. Ne očekujem od njih da sada stanu na drugu stranu i budu zajedno sa socijalnim gubitnicama. Nadam se novom pokretu za promjene, ali to neće biti jednostavno feministički pokret, već koalicija različitih pokreta. On će morati imati formu alijansi s drugim marginaliziranim sektorima, i razviti utjecaj u području socijalne pravde za žene.

... ali ne nužno i isto sranje. Buldožeri su, kao i uvijek, znalački naložili zagrebačku publiku. Ex-yu bandovi u Zagrebu privlače pripadnice i pripadnike svih generacija, tako da su H-alterove novinarke u prvim redovima zapazile i nekoliko razularenih prabaka. Za mene, rock'n'roll nije samo glazba, nego i stil života. Jako mi je drago što je muzika koju smo stvarali prije trideset godina preživjela i što nas se još sluša, rekao je za H-alter orguljaš Borut Činč.

Radionica Pjotra Fomenka ponovno je oduševila Zagreb. Scenografija i kostimi moskovskih kazališnih majstora su besprijekorni, glumačka postava i izvedba zapanjujuća. Nakon duge predstave kojom je završen Festival svjetskog kazališta, ruskim legendama, daleko iznad kategorije najboljih, možemo samo reći: Bravo!

Tri sata mračne predstave bez stanke svojevrsni je mazohizam ljubitelja kazališta, ali sretnici koji su prisustvovali Sumraku bogova slovenskog redatelja Diega de Bree i Slovenskog mladinskog gledališča imali su čast vidjeti estetiku na pozornici zajedno s istraživanjem ljudske psihe. Moralno iskvareni elitizam njemačke kapitalističke obitelji u vrijeme uspona nacizma Brea prenosi u suvremenost, ističući da se i danas razvija novi elitizam, u kojem ugled, moć i bogatstvo pojedinaca i država prerastaju granice društvene stratifikacije, utihnulih glasova klasnih podjela, te postaju opravdanje za zločine počinjene u ime pravde.