Intersekcionalnost povezuje kategorije poput rase, klase, vjere, spola, roda i mnoge druge te analizira njihove preklapajuće odnose. "Primjer intersekcionalnosti bila bi žena islamske vjeroispovijesti kojoj se zabranjuje nošenje marame tijekom radnog vremena. Da bi se ta situacija pravno razmatrala, moramo imati u vidu da je riječ i o ženi i o pripadnici vjerske skupine jer je oboje pravno relevantno u tom slučaju. Svođenje na spol/rod ili samo na vjeru ne daje zadovoljavajući pravni okvir.", navodi pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter za H-Alter.
Afroamerikanka Kimberlé Crenshaw 1989. godine u svojem djelu Mapping the Margins: Intersectionality, Identity Politics, and Violence against Women of Color uvodi pojam intersekcionalnosti kao pravni koncept, a u posljednjih 20 godina intersekcionalnost je iz pravne teorije evoluirala u interdisciplinarni i međunarodni diskurs koji dekonstruira narative o rasi, spolu i seksualnosti.
Crenshaw se u svojem djelu poziva na pravni slučaj DeGraffenreid protiv General Motorsa iz 1976., u kojem je pet žena crne boje kože tužilo General Motors zbog diskriminacije na temelju spola i rase. Izgubile su slučaj s obrazloženjem da General Motors ne diskriminira muškarce crne boje kože, kao ni žene bijele boje kože, što nije ni bila poanta, ali tadašnji pravni okvir nije sadržavao intersekcionalnost kao koncept na koji bi se netko mogao pozvati. Crenshaw je vidjela rupu u sustavu i odlučila ju ispuniti.
"Riječ je o konceptu koji je nastao kako bi se naglasile postojeće praznine u pravnim i socijalnim okvirima koji uzimaju u obzir samo jednu dimenziju identiteta ili diskriminaciju na temelju jedne karakteristike. Intersekcionalnost obuhvaća višestruke identitete. Svako od nas ima različite Europska konvencija o ljudskim pravima ne navodi intersekcionalnost niti višestruku diskriminaciju, Povelja Europske unije o temeljnim pravima također. Direktiva o rasnoj jednakosti i Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju prepoznaju višestruku diskriminaciju, ali je ne definirajukarakteristike koje u svakom trenutku i u međusobnoj interakciji djeluju na različite načine, a koncept intersekcionalnosti naglašava postojanje različitih skupina ljudi na koje se istovremeno odnosi više osnova", napominje Šimonović Einwalter.
Crenshaw započinje svoje javne govore u SAD-u nabrajanjem imena i prezimena osoba crne boje kože koje su žrtve policijske brutalnosti. Ljudi u publici su prije toga zamoljeni da ustanu te da sjednu čim čuju ime i prezime s kojim se nisu susreli. Crenshaw započne nabrajanjem muških žrtava, na što ljudi u publici uglavnom ostaju stajati, ali čim pređe na ženska imena, većina krene sjedati. Pravnica objašnjava da su razlog tome mediji koji perpetuiraju samo one žrtve s kojima će se, smatraju, najveća skupina ljudi identificirati.
"Jedan od slučajeva intersekcionalne diskriminacije u Hrvatskoj bio je onaj Romkinja s djecom koje su udaljene iz dućana velikog trgovačkog lanca prilikom kupovine. Odmah po ulasku u dućan naložilo im se da ga napuste. Voditeljica smjene navodno je izjavila kako je dobila nalog da se skupine Roma zbog krađe izbacuju iz dućana, a pogotovo kad se među njima nalaze djeca. Mi smo to ocijenili kao slučaj intersekcionalne diskriminacije jer je poznato da su žene te koje brinu za djecu i s djecom će dolaziti u dućane, a istovremeno se radilo o diskriminaciji temeljem etniciteta, temeljenoj na stereotipu prema Romima", ističe pučka pravobraniteljica.
Zbog intersekcionalnosti ujedno sve više slabi narativ o individualnoj diskriminaciji, koja je donedavno bila najzastupljenija u diskursu liberalnih demokracija, a koja rasizam, seksizam, homofobiju ili druge oblike prvenstveno tretira kao fenomene ukorijenjene u individualnom ponašanju ljudi, umjesto da uvidi sistemske obrasce.
Krivnja povezana s individualnom diskriminacijom pripisuje se i ograničava na osobu koja provodi pojedinačna djela, a ne širi se na društveni sustav koji može biti povoljan za takvo ponašanje. Recimo, kada je dio navijača Dinama razvuklo transparent "Jebat ćemo srpske žene i djecu" , ostali navijači su se distancirali od te tvrdnje, iako je moguće da je među njima normaliziran sličan tip govora, ali se zna s čime se smije, a s čime ne smije izlaziti u javnost. To bi značilo da to nije problem tih individualaca, nego širi. Također, od te bi se izjave sigurno distancirali članovi i mnogi glasači HDZ-a, makar je vjerojatno da su propaganda za vrijeme rata devedesetih i mnoge političke odluke pridonijele normalizaciji takvog tipa govora. Ako dodatno raširimo sistemsku lepezu, dolazimo do privatnih interesa političkih i ekonomskih elita; ratnih profitera, odnosno pobjednika tranzicije i privatizacije na prostoru bivše Jugoslavije, kojima je trebao govor mržnje na nacionalnoj osnovi kako bi okrenuli poglede ljudi od sebe. Kada potpuno raširimo lepezu, ugledamo trenutni globalni kapitalistički sustav koji umanjuje radnička prava, uništava okoliš i generira sve veću nejednakost, čineći ljude nesretnima i željnima za pronalazak krivca koji nije toliko apstraktan kao pojam "sistem".
Kada tako sagledamo stvari, kaznene mjere koje zabranjuju diskriminaciju na individualnoj razini počnu nam se činiti kratkovidnima jer frustrirane Načini na koje se individualna, strukturalna, institucionalna i historijska diskriminacija isprepliću, kao i diskriminacija specifičnih rasnih, rodnih, dobnih i drugih karakteristika, dio su intersekcionalne problematikeljude koji su pali pod utjecaj propagande kažnjavaju za mišljenje koje ima korijen u nečem sistemske naravi - nečem što sistem i dalje svakodnevno reproducira. Intersekcionalnost pokušava ući u njegove pore, analizirajući ga na individualnoj, strukturalnoj, institucionalnoj i historijskoj razini, nudeći slojevite odgovore i rješenja.
Strukturna diskriminacija opisuje statističku zastupljenost diskriminacije pojedinačnih slučajeva. Na primjer, dokazano je da će žene crne boje kože (posebno migrantice) u Europi biti prezastupljene u nesigurnim i slabo plaćenim sektorima u kojima će nerijetko biti zlostavljane. U Hrvatskoj se pokazalo da pripadnici romske nacionalne manjine teško unajmljuju stanove, a romska se naselja često nalaze blizu odlagališta otpada, nemaju organizirane sanitarne čvorove, daleko su od zdravstvenih i obrazovnih ustanova i imaju problema s onečišćenim zrakom i vodom.
"Preduvjet suzbijanja strukturalnog rasizma o kojem se sve više priča, kako u SAD-u, tako i u Europi, je razmatranje višestrukih identiteta. Potrebno je sustavno prikupljati podatke o, primjerice, etničkoj pripadnosti i sagledati koliko određena skupina uspijeva pristupiti javnim servisima na području zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanja. Ali, isto tako, treba voditi računa i o drugim diskriminacijskim osnovama, primjerice, u odnosu na invaliditet i dob. To komplicira prikupljanje podataka, ali bez takvog raščlanjivanja i analiziranja ne možemo vidjeti što se događa, a onda niti suzbiti strukturalnu diskriminaciju. To znači da bi primjerice trebalo posebno razmatrati iskustva te diskriminaciju mladih Romkinja, čije je iskustvo drugačije od iskustva mladih Hrvatica i od iskustva starijih muškaraca u romskoj zajednici", navodi Šimonović Einwalter.
Institucionalna diskriminacija odnosi se na ponašanja i odluke ljudi na moćnim položajima u institucijama. Pojedinci koji svakodnevno donose odluke i vrše vlast (npr. policajci, suci, učitelji itd.) svjesno ili nesvjesno provode svoje predrasude i stereotipe, a posljedice mogu biti dalekosežne. Na primjer, učiteljica može potaknuti svoje učenice da se bave uslužnim zanimanjima, dok se učenici mogu potaknuti da traže posao s višim statusom i plaćom.
Historijska diskriminacija proučava diskriminaciju kroz povijest kako bi objasnila razloge zašto su pripadnici određenih identiteta diskriminirani. "Ona tvrdi da ropstvo afričkih naroda, kolonijalizam i Holokaust/Porajmos nisu bili izolirani i slučajni događaji koji su započeli i završili u izolaciji. Utjecaj takvih povijesnih događaja nastavlja informirati kako su ljudi pozicionirani u globalnoj hijerarhiji moći i privilegija u modernom društvu. Razumijevanje historijske diskriminacije ključno je za prepoznavanje i dekodiranje dinamike diskriminacije u našim europskim društvima na individualnoj, strukturnoj i institucionalnoj razini. Povijesna dimenzija diskriminacije pomaže nam razotkriti zabludu meritokratskog uokvirivanja uspjeha i neuspjeha."
Prvotna akumulacija kapitala podrazumijevala je zabranu korištenja zajedničkih dobara koje su seljaci generacijama koristili, poput zajedničkih Pojedinci koji svakodnevno donose odluke i vrše vlast (npr. policajci, suci, učitelji itd.) svjesno ili nesvjesno provode svoje predrasude i stereotipe, a posljedice mogu biti dalekosežnepašnjaka, pa su seljaci bili primorani odlaziti u gradove i prodavati svoju radnu snagu za nadnicu. Bogatstvo SAD-a izgrađeno je na leđima robova dovedenima iz Afrike, a ono Rumunjske na plećima romskih robova. Budući da se bogatstvo nasljeđuje, proučavanjem povijesti uočavamo da prošli odnosi moći uvjetuju lošije startne pozicije današnjih rasnih i etničkih manjina, žena i radničke klase, kao i bolje startne pozicije bijelih muškaraca s dobrostojećim precima.
Načini na koje se individualna, strukturalna, institucionalna i historijska diskriminacija isprepliću, kao i diskriminacija specifičnih rasnih, rodnih, dobnih i drugih karakteristika, dio su intersekcionalne problematike.
Izvještaj Intersekcionalna diskriminacija u Europi ističe kako je vrlo teško uvrstiti intersekcionalnost u europski pravni okvir jer ona godinama izbjegava govor o rasi i prakticira takozvani colour-blindness pristup, a primjer za to su izjave poput "Ne vidim rasu“ ili "Svi smo ljudi“, koji se koriste za umanjivanje tvrdnji i zahtjeva manjina.
"Smatram da se situacija u Europi mijenja. Pretprošle godine prvi je put izašlo Izvješće za temeljna prava Europske unije Being Black in Europe, a Politico, značajni medij za europska zbivanja, već je prije nekoliko godina počeo pisati članke o tome kako djelatnici Europske komisije i europskih institucija ne odražavaju u dovoljnoj mjeri raznolikost koja je prisutna u dobrom dijelu zemalja članica Europske unije. Europske institucije se otvaraju i mijenjaju u tom smjeru. Mislim da je važno paziti na vidljivost pripadnika manjina jer se time šalje i poruka, prvenstveno mlađim pripadnicima, da mogu i trebaju ciljati na visoke pozicije u društvu. Suzbijanje rasizma i diskriminacije ne smije biti samo deklaratorno, nego europske institucije i u svom zapošljavanju moraju koristiti različite pozitivne mjere i ne smiju biti colour-blind," navodi Šimonović Einwalter.
Međutim, Europska konvencija o ljudskim pravima ne navodi intersekcionalnost niti višestruku diskriminaciju, Povelja Europske unije o temeljnim pravima također. Direktiva o rasnoj jednakosti i Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju prepoznaju višestruku diskriminaciju, ali je ne definiraju.
"Trenutno nijedna europska zemlja nema odredbe o intersekcionalnosti. Četiri zemlje imaju odredbe o višestrukoj diskriminaciji u nacionalnom zakonodavstvu, ali to nisu istoznačni pojmovi, tako da definitivno postoji prostor za napredak. U tijeku su rasprave o izmjenama europskog diskriminacijskog zakonodavstva i intersekcionalnost se razmatra kao pojam, kao i način kako bi se ono upotpunilo. Takve se rasprave vode i u nekim državama članicama na nacionalnoj razini. To je prilika da se isprave nejednakosti koje je pandemija dodatno naglasila. Što se tiče pravnog okvira, smatram da će pravo ovdje vjerojatno ipak kaskati. Međutim, čini mi se da su strateški dokumenti dobra prilika za uključivanje, operacionaliziranje i provođenje koncepta intersekcionalnosti u stvarnost. Lakše je na njemu raditi kroz strategije, nego kroz zakone", navodi pučka pravobraniteljica za H-Alter
Što se Hrvatske tiče, Šimonović Einwalter navodi da "Hrvatska ima dobar zakonodavni okvir koji uključuje sedamnaest diskriminacijskih osnova, daleko više nego što nalaže pravo Europske unije koje ih sadrži šest. Također, na razini Europske unije je diskriminacija temeljem invaliditeta, vjere, dobi i spolne orijentacije zabranjena isključivo u području rada i zapošljavanja, dok je diskriminacija temeljem spola i rasnog ili etničkog porijekla zabranjena u širim područjima. U Hrvatskoj je diskriminacija temeljem svih sedamnaest diskriminacijskih osnova zabranjena u svim područjima života, tako da naš zakonski okvir daleko nadilazi europskopravne obveze Hrvatske. Što se tiče primjene tog zakona, najveća zamjerka je to što se pokreće relativno mali broj postupaka na sudovima, posebno građanskih. Kroz istraživanje zašto građani ne prijavljuju diskriminaciju, saznali smo da sudske postupke smatraju dugotrajnima, neizvjesnima i pribojavaju se troškova. Također, uspješnost tužitelja u diskriminacijskim postupcima pred sudovima vrlo je niska, a naknade štete koje se dodjeljuju nisu visoke, pa ni to ne djeluje osobito motivirajuće."
Hrvatski Zakon o suzbijanju diskriminacije uključuje navod o višestrukoj diskriminaciji, što je vrlo rijetko u Europi. Međutim, pučka pravobraniteljica smatra da ima prostora za poboljšanja u zakonskom tekstu, a posebice u njegovoj primjeni: "Potrebno je razvijati strategije prikupljanja podataka koji bi preciznije prikazivali iskustva, odnosno omogućili praćenje pojavnosti intersekcijske diskriminacije. Važno je i podizati svijest stručnjaka, ali i građana o njoj, a u sudskim postupcima u slučajevima višestruke diskriminacije dodjeljivati više iznose naknade štete, koji bi i inače trebali biti takvi da djeluju odvraćajuće na počinitelje diskriminacije."
Hrvatsko pravosuđe jedno je od rijetkih koje prepoznaje klasnu dimenziju diskriminacije: "Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja Europske unije koje imaju imovno stanje kao diskriminacijsku osnovu. Među mnogim državama članicama to je prilično kontroverzno pitanje jer za sobom može povući cijeli niz posljedica, kada se jednom krenu voditi ozbiljni sudski postupci, što uključuje i udružene tužbe u ovakvim predmetima. Diskriminacija i siromaštvo su na neki način dvije strane istog novčića. Ako ste siromašni, a samim time izloženi diskriminaciji temeljem imovnog stanja, Krivnja povezana s individualnom diskriminacijom pripisuje se i ograničava na osobu koja provodi pojedinačna djela, a ne širi se na društveni sustav koji može biti povoljan za takvo ponašanjezapravo ste vrlo često izloženi i drugim vidovima diskriminacije. Recimo, trenutno najslabije plaćene osobe rade u tekstilnoj i prerađivačkoj industriji i trgovini. To su većinom slabije obrazovane žene, koje onda ujedno karakterizira i njihovo imovno stanje. U jednom dijelu tih situacija je moguće i pravno sagledati je li riječ o ispreplitanju više karakteristika diskriminacija, a na strukturalnoj razini je itekako bitno uzeti u obzir da se osobe tih specifičnih karakteristika u navedenim sektorima nalaze u povećanom riziku od višestruke ili intersekcijske diskriminacije. Također, skupine koje su u posebnom riziku od siromaštva su starije žene u samačkim kućanstvima u ruralnim krajevima, gdje se uočava intersekcija imovnog stanja, dobi i spola. To je nešto o čemu treba voditi računa kada se razmišlja o uvođenju novih socijalnih usluga jer znamo tko je zapravo najugroženiji. Smatram da bi kod kreiranju socijalnih mjera trebalo voditi računa o takvom tipu podataka i višestrukoj ranjivosti", navodi pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter za H-Alter.