Najbolje fešte su u Motovunu. Ovdje smo zbog filmova, ali se usput i fenomenalno zabavljamo. Smješteni smo u kampu, ali uopće ne spavamo. Po danu gledamo filmove, a po noći tulumarimo, upoznali smo milijun ljudi. Inače pohodim festivale, ali ovaj je definitivno najbolje uhodan i najzabavniji, ispričala nam je Renata, studentica iz Vinkovaca, koja je već petu godinu za redom u Motovunu. Motovunski film festival, koji ove godine slavi deseti rođendan, već je postao sinonim ne samo za filmove nezavisne filmske produkcije koji se u kinima rijetko sreću, nego i za cjelodnevna tulumarenja. Igor Mirković, direktor Festivala, rekao nam je: I ove se godine na programu nalazi preko sto filmova, od čega je najveći broj novih proizvoda već prekaljenih pobjednika svjetskih festivala, ali tu je i niz poslastica i rariteta filmske klasike, popit Ejzenštajnovog Štrajka, Tanhoferovog H-8, ili ranih uradaka kultnih redatelja, poput Tarkovskijevog Ivanovog djetinjstva. Gotovo da nema projekcije koja nije dupkom popunjena, publika koja ne ulovi slobodan stolac sjedi na podu ili stoji na nogama - sve za dobar film. Od najzvučnijih imena s popisa gostiju, spomenimo Miu Oremović kojoj je festival dodijelio nagradu 50 godina, a cijela publika je ovoj velikoj glumici upalila svijeće u čast rođendana, nećemo spomenuti kojeg. Potpuno sam raznježena kako su me svi toplo primili. Atmosfera na festivalu je nevjerojatna, ovako prijazni ljudi se rijetko susreću. Osjećam se zbilja posebno, rekla nam je.
Tu je i Ken Russell, enfant terrible britanskog filma i autor kultnog Tommyja, ali i Zaljubljenih žena i Demona koji se i danas, desetke godina nakon snimanja prosječnom konzumentu čine odveć provokativni. U Motovun ga dovodi nagrada Motovun Maverick koju je primio jučer.
Foto: Ken Russel, ovogodišnji laureat Motovun Mavericka Paraleno s filmovima, na Festivalu cvjeta cijela jedna mala alternativna kulturna scena. Likovne izložbe, predstavljanja knjiga, filmska škola, dostupnost filmskih idola za neobavezno čavrljanje (koji će vas, kako je spomenuo Ken Russell, obavezno razočarati). Po cijele dane, ali i noći, u motovunskim je uličicama i trgovima živo, veselo i bučno. Svake večeri održavaju se koncerti i disko večeri na otvorenom. Ovogodišnja zemlja partner je Rusija pa je mnogo toga u znaku ruske kuture i tradicije, poput babuške koja je dio službenog logoa Festivala ili Russendiska koji nastupa svake večeri. Sinoć je publiku zagrijao splitski TBF, miljenik misleće mladeži. Ovo je jedan od najboljih koncerata koji smo održali. Publika je bila totalno nabrijana, bilo je pregenijalno. Nisam ovdje bio nikad privatno, ali atmosfera je krajnje pozitivna, ispričao nam je Mladen Badovinac iz benda. Ovaj filmski festival lišen je lažnog glamura, koji prati primjerice, Pulski festival ili neka druga kulturna događanja, potpuno je namijenjen publici i user-friendly. Možda je to zato što je taj Motovun smješten na tako visokom izoliranom brdu gdje vrijeme i stvarnost izgledaju drugačije, ali bit će da je ipak zbog ljudi – kako organizatora, tako i lokalnog stanovništva.
Za vrijeme festivala radimo najmanje dvanaest sati i svi smo krepani od umora, ali su svi gosti jako pristojni i dobro raspoloženi. A i uspije se dobro zaraditi, rekla nam je Mura, šankerica u Montona Gallery, valjda najprometnijem motovunskom kafiću u kojem tulumi traju do ranog jutra. Da bi sve dobro štimalo brine se šezdesetak volontera, koji rade svakakve poslove, od prodaje karata i majica, do čišćenja motovunskih kaleta od praznih boca i čaša kad tulumi već prestanu. Kad se Motovunski filmski festival rađao, u Hrvatskoj je vladala kulturna izolacija i specifično javno mnijenje. Koncem devedesetih, Hrvatska je bila zemlja sa samo par desetak kino ekrana i jednim međunarodnim igranim festivalom, napisao je Jurica Pavičić. Na tu temu, Igor Mirković kaže: Foto: Ugledni filmski kritičari sveudilj revno broje kino ekrane
U međuvremenu se promijenila i obogatila filmska karta Hrvatske. U ovom trenutku u Hrvatskoj postoji 36 festivala, a 25 ih je nastalo nakon motovunskog. Velika većina tako prokleto liči na nas. No ne smeta nam to, jer i dalje uspijevamo dobiti sponzore, složiti program i svake godine imati mnogo publike. Očito još ima prostora za multipliciranje ovoga što mi radimo, to nam je potvrda kvalitete, kazao je Mirković. U posljednje se vrijeme šuška da će u okolici rijeke Mirne koja protječe ispod Motovuna graditi golf tereni, a pitoreskni srednjoistarski gradići preusmjerit će se prema elitnom turizmu. Pošto se koncepcija ležernog filmskog festivala s velikim kampom za posjetitelje plićeg džepa ponešto kosi s idejom bogatih stranih turista, pitali smo Igora Mirkovića može li to ikako utjecati na održavanje festivala u Motovunu: Iskreno, ne znam. U ovom trenutku, kad smo dosegli brojku deset, svi imamo potrebu razmisliti što nam je dalje činiti. Iz toga ne treba zaključiti da će festival biti dislociran ili da ga uopće neće biti. Činjenica jest da Motovun nije onaj isti zapušteni grad kakav je bio prije deset godina. Dijelom zahvaljujući upravo Festivalu, Motovun je doživio renesansu; pogledajte samo kako se u usporedbi s ostalim istarskim gradićima intenzivnije razvijao. Došli smo do toga nam je Motovun postao jako skup, svi su podigli cijene, jedino su naše ulaznice ostale iste.
