Kultura

Čovjek ne može ne zaspasti u tonidbu kad vidi kako i stjegonoše borbe za jezičku čistoću padaju u rascijeplje koje na želucu osjetljivijeg čovjeka može izazvati predvrijed. Čovjek ne može ne osjetiti gnjav kad vidi da nas svi ti visoko školovani stručnjaci, sustavno i ustrajno, guraju u područja čiste napregulje!

Mickey Mouse, Lou Reed i Henry Miller toliko su dio nas koliko i Profesor Baltazar, Haustor ili Gusztáv, U2 i Ionesco, ako ne i više. Kritiku američkog sustava obrazovanja ne treba zato shvaćati kao manifestaciju antiamerikanizma, već kao kritički odnos prema neosporno dominantnoj kulturi.

Zagrepčani su se prošloga tjedna mogli nauživati genocidne tematike na velikom platnu; na repertoaru Festivala filmova o ljudskim pravima bili su Ruanda, Darfur, Gaza, Holokaust...

Ivo Goldstein, povjesničar: Jugoslavenski socijalistički sistem, počevši od šezdesetih godina, nije znao kako dalje ići s reformama. Tito i Kardelj nisu znali na pravi način odgovoriti na ta pitanja. Meni se čini da je jedini mogući odgovor, koji bi doveo do procvata, bio daljnja demokratizacija. Međutim, ona bi vrlo brzo dovela u pitanje monopol Saveza komunista, što Tito do kraja života nije želio.

Ustrajanje na politici festivala „samo filmovi bez popratne zabave" definitivno je naišlo na prihvaćanje publike koja je filmove stvarno i gledala.

200 istoričara iz 30 evropskih zemalja 5 godina je radilo na poređenju pisanja nacionalnih istorija u zemljama Evrope. Rezultati ovog istraživanja su toliko porazni, da je preporuka istraživača da od pisanja nacionalne istorije treba potpuno odustati.

Leszek Kolakowski: Totalitarizam nije nužno u protuslovlju s ljudskim potrebama. Ljudima treba sloboda, ali im je potrebna i sigurnost. Sloboda i sigurnost često se sudaraju.

Odrastao sam u šezdesetima i sedamdesetima, u doba televizije. Treniran sam da se dosađujem, dosada je kultivirana u meni poput dragocjenog usjeva. Trebale su mi godine da otkrijem da neimanje što za raditi ne mora biti loša stvar.

Ugo Vlaisavljević, sarajevski filozof i autor knjige "Rat kao najveći kulturni događaj": Sve curice na Balkanu se pretvaraju u muškarce, sve su maskulinizirane i podrška su muškom principu. Cijela priča sa učešcem žena u politici neće nauditi etnopolitici, dokle god se žene konstituiraju u muškom identitetu.

Slobodan Šnajder u intervjuu za H-alter: Jedan dio rata moj je otac „proveo" kao njemački vojnik negdje „oko Beskida". On je bio Volksdeutscher, znači pripadnik „njemačkog naroda izvan Reicha". Ne znam kako je, umjesto u zloglasnu Waffen-SS diviziju Prinz Eugen, dospio na Istok, gdje su šanse preživljavanja bile manje. Moj je otac, kako je razvidno iz činjenice što sam rođen 1948, preživio.