Kultura

Djevojke se zavjetuju na celibat, mijenjaju rodne osobine i preuzimaju društvenu ulogu muškaraca. Poigravanje tradicionalnim rodnim zadatostima danas se smatra dijelom individualnih sloboda, no u tradicionalnim društvima istupanje iz roda je posljedica izvanjske nužde. Virdžine su se javljale unutar balkanskih plemenskih zajednica, najčešće zbog vjerovanja da sudbina ljudi u onostranosti ovisi o osiguranju muškog potomstva.

Rat protiv terora na engleski način: Dvadesetogodišnji mladići u Afganistanu strepe nad svojim životima i priželjkuju povratak kući, a kad se napokon vrate, jedva čekaju da se vrate na bojišnicu. Taj fenomen je prisutan i u Hrvatskoj, kod PTSP-ovaca koji jedini smisao života nalaze upravo u onome što im je oduzelo smisao života, u Domovinskom ratu, u koji se vraćaju, kako u fantazijama/noćnim morama, tako u zbilji.

Udruženje studenata filozofije, Klub studenata komparativne književnosti K i Klub studenata sociologije Diskrepancija u suradnji s Multimedijalnim institutum iz Zagreba i Delavsko-pankerskom Univerzom iz Ljubljane organizirali su 14. i 15. ožujka na Filozofskom fakultetu dvodnevni simpozij pod nazivom Pitanje klase i njegove dislokacije u politike identiteta

Ivona Juka, autorica dokumentarca Što sa sobom preko dana: Koji je smisao u tome da čovjeka zatvorite u Lepoglavu, nakon nekog vremena ga pustite na slobodu i očekujete da neće ponoviti zločin? U upravi kaznionice su samoinicijativno pokrenuli neke stvari - glumačku skupinu, forum teatar - međutim to sve uvijek završi na pokušajima. Žalosno je što je tako, ali to nije samo problem Lepoglave. Tako je svugdje. Pojavi se bljesak samoinicijative, ali se ne održi kao sistem.

Matthias Jacob, njemački slavist i predstavljač hrvatske književnosti na Sajmu knjiga u Lepzigu: Jedna od centralnih tema u suvremenoj hrvatskoj literaturi je, čini mi se, čovjek u vrtlogu povijesti. To je i za nas u Njemačkoj vrlo važna tema. Iako je najgori dio naše povijesti daleko iza nas, ipak postoji potreba razmatranja upravo toga vremena.

Nakon višegodišnje borbe kojom su pokušavali riješiti problem prostora, klub Močvara zatvara svoja vrata. Nebrigom gradskih čelnika gubimo jedino mjesto u kojem se svakodnevno stvarala i konzumirala kultura mladih u Zagrebu

Prikazani su redom novi filmovi, većinom nastali 2007. godine u Novom valu iranske kinematografije, kojeg obilježavaju filmovi ceste, urbane teme, kontroverze u iranskom društvu i veća sloboda stvaranja

Tamar Yaron, redateljica dokumentarca To see if I'm smiling, predstavljenog na ovogodišnjem ZagrebDoxu: Kao socijalna radnica u izraelskoj vojsci jednoga dana sam sa svojom jedinicom poslana u Gazu. Vidjela sam kako se mladići iz jedinice mijenjaju. Odjednom vidiš kako postaju nasilni. Vrlo je teško kada uočiš da im postaje drago što ozljeđuju druge ljude. Najopasnija stvar jest fundamentalizam.

Autor legendarnog Plastičnog Isusa sudjelovao je na ZagrebDoxu dokumentarcem Škorpioni-spomenari, filmom o zločinima srpskih paravojnih snaga u Bosni: U Srbiji se niko nije javio bilo kakvom reakcijom da podrži film. Imam utisak da je on pogodio tamo gde je ciljao, u taj denial, u poricanje zločina, ali još uvek nije izazvao ni kajanje ni priznanje. Ljudi na ovim prostorima veoma su slični, čak su i vrsta i način izvršenja zločina kod sviju nas veoma slični. Njihovom bi rasvetlavanju mnogo pomoglo ako bi to bilo rađeno zajedničkim naporom.

Na Doxu je prikazano više od 140 filmova - za pregled makar polovice tog broja trebalo bi imati maratonski duh i vrijeme vrhunskog dokoličara, snažan instinkt i pomoć boga sretnog trenutka. Lajtmotiv cijelog festivala bio je sukob, rat, ono najcrnje ljudskog roda, a dokumentarci su sjajan katalizator upravo takvih situacija i osjećanja koja se uz njih vežu. Četvrti po redu ZagrebDox nije ni najmanje razočarao, dapače, ovogodišnjem festivalu mogao bi se dati predznak najboljeg dosada.