Kultura

Smrt trgovačkog putnika, klasično djelo Arthura Millera u izvedbi berlinskog suvremenog i eksperimentalnog kazališta Schaubühne prikazano je u HNK pred uzvanicima iz visoke politike, kulture i znanosti. Možda je predstava upravo na njih bila usmjerena, jer izravna kritika kapitalizma cilja na gubitak smisla izvan granica sustava.

U znaku velikih imena: Umjetnički ravnatelji Festivala Dubravka Vrgoč i Ivica Buljan najavili su šest kazališta iz Njemačke, Francuske, Rusije, Slovenije, Mađarske i Turkmenistana. Hrvatskoj publici će se po prvi puta prikazati pet kazališnih kuća koje su ostvarile zavidan uspjeh u svjetskim razinama, a pomno se iščekuje i Moskovsko kazalište radionica Pjotra Fomenka koji je već dobro poznat hrvatskim ljubiteljima kazalište umjetnosti.

Remake Casablance zločin je sam po sebi, i zato poručujemo redatelju Rajeevu Nathu da se okane ćoravog posla. Ako mu je već do obrade nekog kinematografskog uzora, neka snimi bollywoodski remake Četveroreda, s Tamilskim tigrovima u ulozi crnokošuljaša. Time, pouzdano, ne može oštetiti nikoga, najmanje ne povijesni predložak, a Tamilski tigrovi dobit će lijepu reklamu jer će njihova pravedna borba svakako dobiti bolji, a ne gori film od izvornika.

Dubravko Škiljan (1949. – 2007.), prerano preminuli ugledni zagrebački lingvist, bio je dosljedni kritičar promjena koje je jeziku nametala, i nameće ih politika. Umjesto nekrologa, ponovo objavljujemo intervju koji je Škiljan početkom 1995. godine dao dvotjedniku Arkzin. U tom je razgovoru, vođenom u jeku rata i na vrhuncu HDZ-ovih kulturnog projekta privođenja Hrvata hrvatstvu, opisao procese koji dovode do stvaranja autonomnog hrvatskog, srpskog, bošnjačkog (pa nešto kasnije i crnogorskog) jezika.

Za upis na Hrvatske studije kandidatkinje i kandidati moraju biti toliko obrazovani i domišljati da pojam kontrakulture dovedu u vezu sa strankom za povratak u kameno doba. Znači li to da smo na putu zabrane zelenih stranaka?

Ovogodišnji Titokaz, kako su ga od milja prozvali, plesao je pod kišobranskim pojmom Josipa Broza sigurno, skrivajući se od svake moguće kapi provokativnosti i suočavanja s prošlošću, kako je i službeno glasio osnovni cilj organizatora. Umjesto problematizacije nasljeđa Jugoslavije, predstave su tek označiteljski bile povezane s Maršalom, pokazujući da bi možda bolje bilo postaviti pitanje: Zašto Tito, a ne radije Domovinski rat?

Jedino što kod tog izazova, pravog šamara ravnopravnosti spolova, istinski čudi, jest muk raznoraznih pravobranitelja za ravnopravnost spolova. Oni će se se pobuniti protiv simpatično-tumplaste reklame za Ožujsko pivo (u kojoj je ipak, najviše ismijan muškarac, stereotipni ljubitelj fudbala, opsesivno-kompulzivni pivopija, klišeizirani ali realno postojeći idiot) dok će Lupinovu izložbicu gromoglasno prešutjeti.

Čovječe, trebao si to doživjeti! Scissor sisters su prava histerija, otprašili su nevjerojatan koncert, gaće su nam svukli, za uši nas vukli... a iste večeri Barbara Brockhouse, lud sam bio, nisam znao kud ću prije, a zamisli odmah sutra The Wire... luuuudiiilo... - prepričavao mi je Zoran svoje doživljaje iz Stockholma, dok sam, slušajući ga, grizao zanoktice i u tom trenutku ga mrzio. No bilo je to davno....Više ne mrzim Zokija, nisam ljubomoran na Stockholm, niti na Berlin, niti na New York.

U tijeku je osmi po redu međunarodni festival aktualne glazbe Žedno uho. Za one koji ne znaju ni nakon osam godina, Žedno uho je festival koji u desetak dana provede kroz Zagreb dvadesetak nepretencioznih kvalitetnih bendova, muzičara aktualne svjetske muzičke scene. Ne radi se tu o Madonni, Beyonce, Ricky Martinu i ostalim klonovima muzičke mašinerije danas, već o bendovima i muzičarima koji stvaraju glazbu bez cenzure velikih izdavačkih kuća.

Nisam nikad vidjela mjesta gdje su moji roditelji rođeni. Još kao djeca doselili su se sa svojim obiteljima na brežuljke Bilogore i zaboravili kamenjar. Iako se njihova sela rođenja nalaze na udaljenosti od svega desetak kilometara oni su se upoznali u Bjelovaru. Pitomost tog kraja djedovima je zapela za oko dok su tražili bolji život. A evo sada ja tražim ono od čega su oni bježali dok se verem po planinama i uživam u surovosti krša. Mojih djedova odavno već nema, ali sela koja su napustili su tamo..