Kultura

Propovijedajući spasenje putem smeća, sukobio sam se sa stereotipima više srednje klase. Razboljet ćeš se i umrijeti ako budeš jeo tu hranu, govorili su. Živi mrtvac radničke klase daje mi savjet o zdravlju? Po kojoj je logici hrana postala otrovna onog trenutka kad je stavljena u vreću za smeće? I to je hrana koja je prije toga satima stajala na polici. Naivno je stajalište kako je hrana kupljena u trgovini čista, a da je smeće otrovno. To je gotovo smiješno.

U Zagrebu je u zadnje dvije godine probujao street art. On na umjetnički način redefinira načelo Billboard Liberation Fronta da svatko ima pravo na reklamu; u ovom slučaju, umjesto na reklamu, svatko ima pravo na umjetnički izražaj, a prostor grada je idealno mjesto za to. No, ipak, zbog svog karaktera i veličine, takva vrsta subverzije nije u stanju osujetiti postojeće strukture moći. Street art, pa čak ni culture jamming, ne mogu spriječiti mogućnost da svaka zgrada na svoje pročelje poželi postaviti reklamu. Upravo zbog reakcionarnosti subverzije, valja smisliti nov način obuzdavanja reklamokracije.

Slobodno tržište reklamnih prostora: Stanari Vitićeva nebodera, spomenika kulture, na svoje su pročelje planirali staviti jumbo-plakat kako bi otplaćivali renoviranje zgrade. Do perverzije dolazimo kada preobrnemo taj model, pa umjesto investiranja u kulturnu baštinu razmislimo o prostom zarađivanju; stanari bi se mogli dogovoriti da svaki od njih dobiva postotak od naplaćivanja billboarda i da s njim radi što želi. Sliku hiperbillboardiziranog Zagreba ne treba posebno opisivati: ona je gora od najgoreg predviđanja Philipa K. Dicka.

Semiološka analiza billboardiziranja Zagreba: Osnovni je problem u tome postoji li granica billboardiziranja arhitekture. Iz toga se nužno treba izvesti pitanje o reklamokraciji kao takvoj i pravu čovjeka da bude oslobođen od carstva znakova koje nam govori što da jedemo i pijemo, kako da se odjevamo i oblačimo, gdje da izlazimo, koji kompjutor da koristimo ili auto da vozimo, za koga ćemo glasati ili da li ćemo jesti životinje ili Snickers.

Multi-kulti spomenici na prostoru bivše Jugoslavije imaju šanse preživjeti samo tamo gdje je multi-kulti matrica temeljito uništena. Tamo gdje ona pokazuje još kakve-takve znakove života, potrebno je uništiti sve simboličke katalizatore njene obnove, u prvom redu spomenike. Njihovo ubijanje dovoljno je jasan signal živim ljudima. Spomenici ikonama suživota mogući su samo tamo gdje je suživot definitivno mrtav.

Osvrt na filmove Jennifer Fox: Flying: Confessions of a Free Woman prikazane na ZagrebDoxu, 26.2.-4.3. Kino SC, Zagreb. Pozicija zlostavljane bila joj je polazna točka za razumijevanje drugih zlostavljanih žena. Mnogi joj zamjeraju egocentričnost, jer ženama diljem svijeta, koje tek upozna, priča iz osobnog iskustva seksualnih zabrana i nasilja. Opisuje im i svoj odnos s muškarcima, što konkretno znači odnos sa dvojicom.

Tomer i Barak Heymann, izraelski filmaši za koje njihov otac više nije siguran jesu li Arapi ili Židovi: U Izraelu se ne usuđuješ gledati daleko u budućnost. Razmišljaš možda o tome što će biti sutra ili idući mjesec, ali kako ne znamo što će biti za deset godina, ne dajemo si pravo da zamišljamo i sanjarimo o tome. Nismo sigurni niti hoće li Izrael tada još uopće postojati.

Treba istrajavati na stanovištu mogućnosti i potrebe za opstankom kritičkog mišljenja, jednog od ključnih mehanizama u širenju obzorja naših umova. Za takvo nešto trebamo humanistiku i društvene znanosti, pa makar smještene i na periferiju, što ih ne sprečava da istovremeno budu i u centru.

Direktor Centra za kulturu u Travniku zabranio je zbog opscenosti svirku banda LET3, a podržao ga je i načelnik općine. Koncert riječkih rockera preko noći je postao stvar od najveće političke važnosti, jer je Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, upozorio travničke šerife da je vrijeme takvih zabrana prošlo. H-alter objavljuje intervju sa Darkom Saračevićem iz udruge Alter Art, koja je organizator zabranjenog travničkog koncerta.

Posebni dodatak: cenzurirani LET3 video!

Katarza na karnevalu je postignuta i narod se smiruje, stišava. Odbacuje kostim žene mačke i oblači sako da bi se sutradan znojem lica svoga ponovo kod poslodavca umiljavao, ovaj put s manje rizika od subverzivnih primisli, zato jer je još jučer sloboda bila dana upravo od strane poslodavca…