Svijet

Iako demokracija nije prva briga vojnika i onih s kojim će se udružiti - politički sustav mora postati otvorenijim. Ni socijalna pravda nije baš pri srcu vojnicima i gore spomenutim grupama domaće buržoazije, ali će morati ponuditi građanima bolje uvjete života, bolje perspektive mladima, bolje školstvo i bolju zdravstvenu zaštitu.

Baš kao i Europljani 1848. godine, Arapi se danas bore protiv strane dominacije (prema nedavnom istraživanju, 82 posto Egipćana ima "negativno viđenje SAD-a"), protiv narušavanja njihovih demokratskih prava, protiv elite koju je zaslijepilo vlastito nelegalno bogatstvo, i za ekonomsku pravdu.

Mubarak je odstupio na isti dan kada je, prije 32 godine, iranski šah pobjegao iz zemlje pred narodnom pobunom - i to baš u Egipat. Na isti dan iz zloglasnog zatvora u Južnoj Africi pušten je Nelson Mandella, a i rođendan je pokojnog egipatskog kralja Faruka, kojemu je tako pružena posthumna satisfakcija.

Čini se da je suvremena latinoamerička ljevica ipak nešto naučila od svojih prethodnika. Iako su mnogi ljevičarski vođe pokrenuli mnoge programe poboljšanja položaja siromašnijih slojeva novim socijalnim programima, dio latinoameričke ljevice to ne radi nauštrb dugoročne stabilnosti javnih financija.

Da bi mogli uvoziti hranu, Egipćani nužno trebaju imati izvozno orijentirano gospodarstvo. Jedan od važnih izvoznih proizvoda bila je nafta, ali vrhunac njezine proizvodnje dogodio se već 1996. godine. Od tada je njena proizvodnja u padu, a potrošnja u stalnome rastu, pa se Egipat od izvoznika pretvorio u uvoznika nafte.

Tijekom egipatskih prosvjeda nacionalna televizija držala se teze kako su glavni organizatori pobuna Muslimanska braća u partnerstvu s Hamasom, Hezbollahom i Iranom te da se udružuju s kriminalcima, kako bi izazvali kaos i proveli svoje mračnjačke planove. Takvi su argumenti bili dovoljni Amerikancima da Mubarakov režim snabdijevaju oružjem.

Posrnulu hrvatsku ekonomiju na životu održavaju samo krediti iz inozemstva, s tim da je samo pitanje vremena kada će ti krediti presušiti. A kada se to dogodi, slijedi bankrot. U Argentini, pak, jako dobro znaju što znači bankrot, piše H-Alterov suradnik iz Buenos Airesa, Ivan Grgurić.

Svako treba otići barem jednom u životu u Keniju, kako bi imao predstavu kakve sve životne prednosti imamo u Evropi, pa čak i mi na Balkanu, koji obično mislimo da živimo u najgorim državama na svijetu.

Poruka sa "arapske ulice" je odaslana prema vladajućim režimima. Ovo je i poruka onima koji će eventualno u novim okolnostima upravljati tim državama, da ne računaju na uvođenje diktatura i nesloboda u ime nekih novih ideala, pa i onih vjerskih. Vlast mora biti podložna kritici i biti odgovorna pred ljudima. Promjene mogu početi na ulici, ali se tamo ne mogu završiti.

Kao i u Tunisu, egipatske su vlasti tvrdile kako su uspješno prebrodile udare globalne financijske krize. Obje su zemlje privlačile inozemne investitore, turizam je cvjetao, građevinarstvo doživljavalo neviđenu ekspanziju. Iz međunarodnih financijskih institucija stizale su samo pohvale.