28/01/2010 - Usprkos policijskom satu, protesti protiv Mubarakova režima na Tahriru su sinoć nastavljeni. Među prosvjednicima, većinom mladim ljudima, koji su popunili taj trg treću noć za redom, pojavio se Mohamed El-Baradei, prvak Nacionalne alijanse za promjene, čiji je poziv na Mubarakovu ostavku široko odjeknuo. Bilo je, koliko sam iz jutrašnjeg tv prikaza razabrao, sporadičnih sukoba s policijom, jer se vidjelo kako on i dvojica njegovih pratilaca navlače maske od gaze, pretpostavljam kako bi se zaštitili od suzavca. Tog su jutra grad nekoliko puta nadlijetali vojni mlažnjaci i helikopteri. Saznajemo da su protesti nastavljeni u Aleksandriji, Tukuu, Ismailiji i Suezu.
Kao što se predviđalo, ovoga petka, koji je ovdje tjedni dan molitve i odmora, na egipatske je ulice izašlo puno svijeta. Ministar unutrašnjih je jutros upozorio kako će se poduzeti "odlučujuće mjere" ukoliko se građani ne budu pridržavali policijskog sata.
I danas su se ponovili ružni prizori od utorka. Specijalni odredi policije su jurišali na prosvjednike, zalijevani su šmrkovima i na njih je ispucan suzavac. Nismo mogli pratiti što se događa u pokrajnim ulicama, ali su tv komentatori javljali da je i tamo gusto. Prosvjednici su se, ali ne znam iz kojega pravca, probili do Nacionalnog parlamenta, nekih tri stotine metara dalje od trga, što nije u vidokrugu kamera. Tvrdi se da se borbe vode oko kompleksa zgrada Ministarstva unutrašnjih poslova, i da su prosvjednici uspjeli spaliti policijsku stanicu iza Mogame. Mogamino zdanje, u kojem su smještene brojne državne administrativne službe, zauzima cijelu južnu stranu trga. Tik uz tu ružnu zgradurinu nalazi se stari kampus mog sveučilišta. Saznajemo također da prosvjednici opsjedaju sjedište vladajuće Nacionalno-demokratske stranke (NDP) na obali Nila, koja se nalazi odmah iza Nacionalnog muzeja. Muzej je velika, u karmin ofarbana zgrada, na sjevernom kraju trga, nasuprot Mogami. Javlja se o demonstracijama i sukobima u drugim dijelovima grada. Tvrdi se da ima mnogo povrijeđenih.
Do žestokih sukoba policije i prosvjednika došlo je ranije u Suezu, gdje je, tvrdi se, ubijeno pet civila, a ranjeno 170. Demonstracije se ponavljaju i u drugim gradovima. Javlja se i o hapšenjima članova Muslimanskog bratstva (MB).
Nile International, državni tv kanal na engleskom, kojega povremeno uključujemo, u neko doba objavljuje da je Mubarak naredio vojsci da "pruži podršku snagama reda". Pratimo na malim ekranima dolazak tenkova i oklopnih transportera. Navodno je riječ o jedinicama predsjedničke Republikanske garde. Prosvjednici na trgu ih dočekuju s dobrodošlicom. Neki među njima se penju po vozilima što se tek raspoređuju okolo Tahrira. Ljube se s vojnicima, mašu zastavama i nešto viču. Druga kolona tenkova se pozicionira ispred nebodera državne RTV. Odmah do njega je sjedište NDP-a, zahvaćeno vatrom.
Aktiviranje vojske
Kao i u mnogim drugim zemljama i ovdje je vojna institucija cijenjena. Smatra se patriotskom. Vojnici su državnim udarom 1952 godine srušili omraženu monarhiju, i pod vodstvom Nasera i njegovih Slobodnih oficira - pokrenuli tadašnju antikolonijalnu arapsku revoluciju. Ta, za razliku od ove sadašnje pobune, nije tražila više demokracije, već oslobođenje od inozemnog tutorstva. Na unutrašnjem planu, Naserov autokratski model "socijalističkog" razvoja - razvlašćivanje klase veleposjednika i ratnih profitera što su prethodno gospodarili zemljom, agrarna reforma, kampanje opismenjivanja, otvaranje školskih ustanova širokim slojevima, unapređenje sustava zdravstvene zaštite i druge socijalne reforme - pribavio je vojnicima ogromnu popularnost, ne samo u Egiptu, već i širom arapskog svijeta. Na pogrebu Naseru, na tom istom Tahriru i okolnim ulicama, u rujnu 1970 godine, spontano se okupila masa od 5-6 milijuna ožalošćenih građana, koji su tako odavali posljednju počast omiljenom vođi. Naserova se vremena, i pored njegovih promašaja, posebno poraza 1967 u ratu sa Izraelom, i danas pamte, čak i od kasnije rođenih generacija, kao "herojska". Najveća je zasluga Nasera i Naserizma, prema mišljenju mnogih, što je probudio arapski nacionalni ponos. Vojska je bila okosnica njegove vladavine. Zato su prosvjednici na trgu dočekali dolazak vojnika sa olakšanjem. Izgledalo im je da je vojska istjerala omraženu policiju, taj operativni instrument represije diktatorskog režima, protiv kojega su se pobunili.
Prvi Raisov javni istup
Mislim da je bilo pola noći kada je državna tv emitirala Mubarakovo obraćanje naciji. Kao i sve ostale glavešine režima, osim ministra unutrašnjih Adlija, i on je od početka ovih nemira sve do danas šutio. Video-snimak ga je prikazao sprijeda, kako stojeći iza pulta, s ogromnim državnim grbom u pozadini, s puno autoriteta čita desetominutni tekst, i svečano objavljuje kako je raspustio vladu i kako će imenovati potpredsjednika republike, o čemu će javnost biti sutra upoznata. Očito je vrag uzeo šalu. Rais (Vođa), koji se blizu 30 godina održavao na vlasti nečinjenjem, čekanjem da se situacije s kojima se sukobljavao razjasne, pa tek onda stupao u akciju, ovoga je puta bio prisiljen ići ususret nepoznatom.
Citiram najvažnije: "Protesti pokrenuti od poštenih građana i mladih što su se miroljubivo koristili legalnim pravom izražavati svoja mišljenja, bili su brzo zloupotrebljeni od onih koji pokušavaju izazvati kaos, nasilje i konfrontaciju (...) Te su snage, koristeći se aktima terora i paljevinama javnog i privatnog vlasništva, i inozemnih diplomatskih misija, ciljale nacionalnu sigurnost zemlje. Moja je primarna dužnost povratiti sigurnost i stabilnost kako bi se omogućila mirna tranzicija. Zbog toga se obavezujem uvesti ustavne amandmane kojima će se ograničiti broj predsjedničkih mandata, olakšavajući kandidatima pristup toj funkciji. Ostati ću na položaju do rujna i nikada neću napustiti Egipat. Hosni Mubarak koji vam sada govori je ponosan svojim postignućima, svih ovih godina što je služio Egiptu i njegovu narodu. Ovo je moja zemlja. Tu sam živio, borio se i branio njezin suverenitet i interese, i umrijet ću na ovom tlu. Događaji koje smo živjeli ovih dana stavljaju pred nas, kako građane tako i vođe, izbor između kaosa i stabilnosti".
Na Trgu oslobođenja se prolomio huk. U prvom mi se trenutku učinilo da mnoštvo odobrava Raisove riječi. No onda je počelo odzvanjati jednodušno skandiranje - "Odlazi! Odlazi!". Sutradan mi je jedan susjed, koji je nalazio u toj masi, tvrdio da se također vikalo - "Odjebi! Odjebi!"
Izazivanje kaosa
29-30/01/2011 - Tek danas, u subotu, saznajemo da su jučer sve policijske snage "nestale" iz središta grada. Na Tahriru je vojska preuzela njihove pozicije. Uniformirani policajci, koji su dan i noć dežurali pred svim školskim ustanovama, bankama i javnim institucijama na Zamaleku su misteriozno nekuda isparili. Povučene su i straže ispred inozemnih diplomatsko-konzularnih predstavništva i ambasadorskih rezidencija. Isti scenario u Mohandesinu, Dokiju, Imbabi, Madiju i udaljenim gradskim predgrađima; također u Aleksandriji i provincijskim gradovima gdje se policija prethodnih dana brutalno obračunavala sa prosvjednicima. Namjerno je stvoren sigurnosni vakum.
Državna tv od ranog jutra javlja o napadima na policijske stanice, masovnim provalama iz zatvora i bjekstvima kriminalca i islamista, paljevinama i pljačkama širom zemlje. Vojska preko iste RTV mreže poziva građane da formiraju grupe samozaštite kako bi se obranili od nasilnika i bandita. Poručuje im se da se u slučaju potrebe mogu obratiti na taj i taj telefonski broj armijskog informacijskog centra.
Stanari naše ulice su već prethodne noći organizirali civilne straže, te kantama, ciglama i letvama improvizirali noćne kontrolne punktove. Nisu dozvoljavali ulaz nikomu tko nije mogao dokazati da je stanovnik našega otoka. Neki mlađi susjedi, kućepazitelji, vlasnici okolnih radnji i drugi, oboružani batinama, metalnim šipkama i ponekim nožem, još su jutros stajali na raskrižju blizu kuće u kojoj živimo. Naser, naš kućepaztitelj, mi je ponosno pokazivao svoje aluminijsko koplje. Mahmud, jedan od uličnih parkirača automobila, kakvih ima svuda po našem kvartu, oboružao se bičem od volujske kože. Kasnije se ženski dio okolne stanarske populacije organizirao i počeo naizmjenično kuhati za ove dobrovoljce. Stariji stanari su im donosili cigarete, ili davali novac za kupovinu namirnica u susjednoj samoposluzi. Branili su nas od uljeza koji se nisu pojavili.
Državna televizija, koja je svih ovih dana ignorirala sukobe prosvjednika i policajaca, vrteći uglavnom popularne sapunice, sada iscrpno izvještava o pljačkama i paljevinama
No kaže mi drugi Mahmud, koji stanuje u jednom predgrađu, a jutros je usprkos općoj nesigurnosti ponovo ovdje došao na posao, da je većina trgovina uz glavnu ulicu Mohandesina, kojom je propješačio, noćas bilo opljačkano. Državna tv, koja je svih ovih dana ignorirala sukobe prosvjednika i policajaca, vrteći uglavnom popularne sapunice, sada iscrpno izvješćuje o pljačkama i paljevinama širom. Prikazuje porazbijane izloge i unutrašnjost poharanih trgovina, intervjuira oštećene, informira o hapšenjima kriminalaca koje su vojnici uhvatili in flagranti, i o nestašicama osnovnih životnih namirnica što pogađa široke slojeve stanovništva. Sugerira se da se mora stati na kraj tom bezakonju i da je vojska ta koja to može učiniti.
Atmosferu straha su pojačali pozivi više inozemnih ambasada svojim državljanima da što prije napuste Egipat. Stampedo turista prema zračnim lukama je poremetio sve redove letenja i doveo do kolapsa aerodromskih službi u Kairu. Lufthansa, za čiji je povratni let do Zagreba naš sin Ratko imao kupljenu i potvrđenu kartu, zatvorila je svoju ovdašnju poslovnicu. Na njezinim vratima je samo pisalo da se zainteresirani mogu javiti na taj i taj telefonski broj u Njemačkoj. Tamo nam ništa nisu mogli objasniti. On se zatim pokušao ukrcati na taj avion, da bi poslije sedam sati provedenih u aerodromskom metežu doznao da mu je let otkazan (otkazan mu je i slijedeći, dva dana kasnije). Zvali su nas iz ambasade RH, kao i iz sada zatvorenog sveučilišta na kojem sam zaposlen, sa pitanjem da li želimo biti evakuirani? U toj općoj gužvi, pažnju mi je privuklo upozorenje iračkog ministarstva vanjskih poslova svojim građanima da ovih dana ne putuje u Egipat.
Spomenuo sam požar što je jučer zahvatio sjedište vladajuće NDP. Ni danas ga nitko ne gasi. Crni dim i dalje kulja kroz porazbijane prozore. Tenkovi i dalje štite prilaze susjednom neboderu Nacionalne RTV. Prema iskazu jednog svjedoka, poslije jučerašnjeg povlačenja policijskih straža, prosvjednici su dosita provalili u zgradu. Među njih su se umiješali i pljačkaši i, navodno, jedna grupa koja je sustavno, s kata na kat, palila arhive vladajuće stranke. Ti su pristigli sa kantama benzina. Postojala je opasnost da požar zahvati i obližnji Nacionalni muzej u kojem je pohranjeno neprocjenjivo naslijeđe antičkog Egipta. I njega su napustili stražari. Pokušavajući ga zaštiti od mogućih pljački, anti-režimski su se prosvjednici pohvatali u živi zid ispred njegova ulaza. Razišli su se tek kada su tu obavezu još sinoć preuzeli pristigli vojnici. Dva dana poslije ove smjene, RTV izvješćuje da je u muzej provaljeno. Vidimo snimke porazbijanih vitrina i porazbacanih izložaka. Javlja se također o provalama u dva aleksandrijska i više drugih provincijskih muzeja. Operacija je očito bila dobro organizirana i sinkronizirana! Međutim, ni jedno inozemno diplomatsko predstavništvo napadnuto, iako je Mubarak to jučer tvrdio.
Spomenuo sam također ranije masovna bjekstva iz zatvora širom Egipta. I ta su bila vremenski sinkronizirana. Državna RTV priopćava kako je iz kairskog centralnog zatvora pobjeglo 36 pripadnika Muslimanskog bratstva i jedan osuđeni agent Postojala je opasnost da požar zahvati i obližnji Nacionalni muzej u kojem je pohranjeno neprocjenjivo naslijeđe antičkog Egipta. I njega su napustili stražari. Pokušavajući ga zaštiti od mogućih pljački, anti-režimski su se prosvjednici pohvatali u živi zid ispred njegova ulaza
Zvanična je inače teza, koju uporno protura Nacionalna RTV, da su glavni organizatori antirežimskih protesta i vinovnici nasilja - islamisti iz MB-a, u partnerstvu sa palestinskim Hamasom, libanonskim Hezbollahom i preko ovoga sa Iranom - koji su se sada udružili sa kriminalcima, pokušavajući izazvati kaos kako bi proveli svoje mračnjačke planove. Takvi su argumenti bili dovoljni Amerikancima da Mubarakov režim snabdijevaju oružjem i drugim vojnim materijalom, iako Egipat nitko izvana nije stvarno ugrožavao. Od 1,3 milijarde dolara vrijednosti ukupne godišnje američke pomoći ovoj zemlji, samo je nekih 250-300 milijuna u posljednje dvije godine bilo namijenjeno civilnim programima. Sada postaje jasnije kojoj je svrsi taj arsenal trebao služiti.
Presloženi vrh državne piramide i njegovo vojno jezgro
U subotu je predsjednik Mubarak imenovao potpredsjednika, dakle svog zamjenika, što mu je ustavom omogućeno, ali se sve do sada uzdržavao. Izabrao je 75-godišnjeg generala Omara Suleimana, vjernog suradnika, koji mu je 18 godina služio na položaju direktora Opće obavještajne službe. Svi su ga i do sada smatrali Munarakovim neokrunjenim doglavnikom. U premijersku stolicu je posadio kolegu avijatičara, maršala Ahmeda Šafika, do sada ministra civilne avijacije, koji je prethodno bio komandant ratne avijacije. Za zamjenika mu je odredio feldmaršala Mohamed Huseina Tantavija, koji je zadržao svoj raniji portfelj ministarstva obrane.
Puni sastav kabineta je objavljen nekoliko dana kasnije. U njemu je ranije portfelje zadržalo 15 ministara, a 14 su novi. Uz sada unaprijeđenog Tantavija, svoje su resore između ostalih zadržali ministri vanjskih poslova, informacija, energetike, pravde i radne snage. Od teškaša iz prethodnog sastava otpao je jedino ministar unutrašnjih Habib El-Adli, koji je 14 godina vjerno služio Mubaraku. Poslije krvavog obračuna s prosvjednicima proteklih dana, očito ga je trebalo maknuti. Zamijenio ga je njegov pomoćnik, generalmajor Mahmud Vagdi, do prije nekoliko dana šef Odijela za zatvore, koji se smatra tvrdorukašem istog kalibra. Dakle, sa Suleimanom na položaju friškog potpredsjednika, sa Šafikom u funkciji premijera, starim-novim ministrom obrane Tantavijem, novokooptiranom Vagdiju, te samim Mubarakom kao vrhovnim komandantom, vojno krilo presložene piramide vlasti je znatno ojačano. U tom su vojnom vrhu još - načelnik Generalštaba oružanih snaga general Sami Anan, kojega je neki dan Mubarak posjetio u njegovu komandnom centru, i general Murad Muafi, koji je zamijenio Suleimana na položaju direktora Opće obavještajne službe. U drugom su ešalonu komandanti pješadije, avijacije i protuzračne zaštite, ratne mornarice i pograničnih jedinica. Ukupna se brojnost aktivnih vojnih lica procjenjuje na blizu 550 000. Egipat je podijeljen na četiri vojne zone, čiji komandanti neposredno upravljaju svojim trupama. Vrhovnom komandantu, tj. predsjedniku republike, neposredno odgovaraju - komandant njegove Republikanske garde (22 000), te guverneri 29 egipatskih provincija, skoro svi proizašli iz vojno-policijskih redova.
Iz novokomponiranog kabineta su isključeni svi raniji predstavnici egipatskog krupnog kapitala, koji su dominirali predhodnom Nazifovom vladom. Svi su se smatrali bliskim Gamalu Mubaraku, pripadnicima NDP-ove "nove generacije" i zagovornicima "novog mišljenja", što je bila šifra za implementaciju neoliberalnog modela razvoja. Uz njih su eliminirani i neki drugi, kojih su proteklih godina bili česta meta kritika.
31/01/2011 - U ponedjeljak je zavladalo prividno zatišje. Oporbene grupe se pripremaju za sutrašnji dan za kada su najavile protestni "marš milijuna". Šestorica novinara Al-Jazeere, uhapšenih prošlog petka, su pušteni iz pritvora. Par stotina, možda tisuću demonstranata je provelo proteklu noć ina Tahriru. Kako dan odmiče, tako im broj raste. Poslije provjere dokumenata i površnog pretresanja, vojnici na ulazima propuštaju pridošlice. Pred večer se broj prosvjednika na trgu popeo do 250 000. Sa vojnicima raspoređenim oko trga uspostavljena je izgleda neka vrsta miroljubive koegzistencije.
Od ostalih vijesti dana još spominjem - izjavu novoimenovanog potpredsjednika Suleimana da će se pokrenuti "nacionalni dijalog" sa snagama opozicije, i Mubarakovu "instrukciju" novoj vladi da zadrži postojeće subvencije i smanji cijene osnovnih prehrambenih proizvoda. Reuters javlja da je poznati egipatski filmski glumac Omar Šarif, kojega su ovi događaji zatekli u Madridu, izjavio kako „pridružuje svoj glas zahtjevima za Mubarakovu ostavku". Komentirajući inauguraciju nove egipatske vlade, glasnogovornik Bijele kuće Gibbs je ustvrdio kako se kriza koju ova zemlja preživljava "ne može svesti na imenovanja, već je potrebna akcija (...) dati odgovore narodnim zahtjevima za većim slobodama". Rekao bih - okruglo, pa na ćošak.
Aktiviranje "pro-Mubarakovih snaga"
01/02/2011 - U svom drugom govoru naciji, u kojemu će, kako je sinoć najavljeno na Nacionalnoj RTV - "biti ponuđeno rješenje krize" - Mubarak je u istom fiksnom kadru i za istom pultom, ponovio više manje isto što i prethodno. Dodao je međutim kako se neće ponovo kandidirati na predsjedničkim izborima u rujnu, zbog čega će se amandmirati postojeći ustav, posebno njegov članak 76 (koji praktično onemogućava kandidiranje bilo koga izvan najužeg vodstva NDP-ea). Ponovio je kako neće podnijeti ostavku do isteka mandata. Obećao je da će primarni zadaci novoimenovane vlade biti unapređenje ekonomije i otvaranje novih radnih mjesta.
Mislio je valjda kako će to umiriti mase prosvjednika na egipatskim ulicama Milijun demonstranata, okupljenih na Tahriru, kažu u najmnogoljudnijem okupljanju do sada, su jednodušno i bučno odbacili tu "koncesiju". Njima se prethodno pridružio Kalid
obama_i_mubarak.jpg
Abdel Naser, sin pokojnog popularnog predsjednika, koji je toplo pozdravljen. Prvi čovjek opozicionog pokreta Kifaja (Dosta) Abdelhalim Kandil je novinaru Al-Jazeere izjavio kako Mubarakova ponuda "nije dovoljna" i "ne može nikoga zadovoljiti". El-Baradei, prvak Nacionalne alijanse za promijene, koji je također bio među prosvjednicima, je pak rekao kako je "razočaran" Mubarakovom upornošću. Prosvjedi na trgu su trajali do duboko u noć, ali nije došlo do sukoba sa vojnicima. No javljeno je da su se u Aleksandriji pristalice Mubaraka i njegove vladajuće stranke sukobili sa prodemokratskim demonstrantima.
Govoreći u Washingtonu, američki je predsjednik Obama odao priznanje egipatskim vojnicima na "patriotskom držanju" i "prihvaćanju mirnih demonstracija", te dodao da "samo egipatski narod može birati svoje vođe".
02/02/2011 - Miting na Tahriru se nastavlja bez zastoja i danas. Demonstranti i dalje traže Mubarakovu ostavku. Nacionalna RTV je jutros prenijela izjavu potpredsjednika Suleimana da "nacionalni dijalog sa opozicijom ne može početi sve dok traju protesti". Preko iste se RT mreže prosvjednicima u neko doba obratio jedan vojni predstavnik, pozivajući ih da se raziđu, jer je njihova poruka "primljena i prihvaćena". Upozorava ih da policijski sat počinje u 17h.
Negdje oko 15h se na prilazima trgu počinju okupljati neki drugi demonstranti. Dovoze ih odnekuda autobusima do blizine hotela Ramses Intercontinental, odakle ih snimaju kamere Al-Jazeere, BBC-a i CNN-a. Sve to pratimo na našim malim ekranima, uključujući povremeno i državnu RTV. Ova nam tvrdi kako je riječ o članovima višemilijunske vladajuće NDP, koji su ogorčeni zbog neprijateljskih elemenata što su se umiješali među mlade prosvjednike. Navodno je druga kolona tih Mubarakovih lojalista prišla Tahriru iz pravca Dokija preko (mosta) Kasr El-Nil. Treća grupa se Jedna je inozemna televizijska stanica je nešto kasnije emitirala video-snimak zurećeg policijskog kombija koji je u nekoj pokrajnjoj ulici uletio među antirežimske prosvjednike i nekoliko ih zgazio
Branitelji su se pokazali dostojnim protivnicima. Među njima su se kažu istakle dobro organizirane grupe nogometnih navijača naviknute na sukobe sa policijom. Kamenice i cigle lete u oba pravca. Iz tog meteža se izvlače ranjeni. Oni na trgu su improvizirali ambulantu, gdje liječnici iz njihovih redova pružaju prvu pomoć povrijeđenima. Nešto kasnije je stranim novinarima prikazano nekoliko zarobljenih lojalista, na kojima su pronađene policijske legitimacije. Za druge se tvrdi da su bili plaćenici, jaki momci koje ovdje nazivaju batageja (bitange) i koji se mogu unajmiti za izvršavanje nekog zadataka za cijenu od 150-300 funti (približno isto u kunama). S druge strane, ambulantnim kolima se evakuiraju ranjeni lojalisti. Jedna je inozemna tv stanica je nešto kasnije emitirala video-snimak zurećeg policijskog kombija koji je u nekoj pokrajnjoj ulici uletio među antirežimske prosvjednike i nekoliko ih zgazio.
Bitka trajala do duboko u noć. Kamere su snimale vojnike, koji, sa krova Nacionalnog muzeja, mirno promatraju ulične sukobe. Negdje poslije pola noći napadači su definitivno odbijeni. Oba su neprijateljska tabora na kraju konsolidirala svoje pozicije. Između njih je možda ostalo nekih 100-150 metara ničijeg asfalta. Na segmentu ulice koju kamere snimaju, zagovornici demokratizacije su od ranije spaljenih automobila, kontejnera, valjanog lima i nekakvih ploča u međuvremenu podigli barikade. Tek kada se sve smirilo, vojnici su se postavili između dva zaraćena tabora. Sutradan otkrivamo da su Mubarkovi lojalisti povukli. Poznanik, koji se našao među braniteljima, tvrdi kako su disciplinirani mladi pripadnici Muslimanske odigrali važnu ulogu u organizaciji obrane. Prikupljali su kamenje i cigle sa susjednog gradilišta, dakle municiju kojom je branjen trg, sami sudjelovali u obrani, postavljali su barikade, improvizirali ambulantu prve pomoći, privremeni zatvor i službu informiranja. Međutim, ni u jednom trenutku se nisu vidjele njihove zelene zastave, niti su uzvikivali svoje uobičajene vjerske parole.
Do žestokih sukoba lojalista i antirežimskih prosvjednika je istovremeno došlo u Aleksandriji, čini se s istim ishodom.
Pokrenuta je međunarodna uzbuna zbog "nestanka" Vaela Gonima, operatera Google kompanije i aktiviste ljudskih prava, koji je još prije 25 siječnja otvorio Facebook stranicu Svi smo mi Ali Kaled Said (aleksandrijski blogger kojega su policajci pred svjedocima premlatili do smrti) za potrebe međusobnog sporazumijevanja i koordiniranja protesta protiv policijskih brutalnosti i tortura. Preko te stranice su se umrežili mladi inicijatori sadašnje pobune. Naravno, nije to bio jedini medij njihova komuniciranja, ali je odigrao važnu ulogu u pripremanju njihovih akcija. Zbog toga su vlasti ranije blokirale sve internet veze, a ovih su se dana dočepale Gonima. Zanimljivo je da su danas, po podne sve te veze iznenada profunkcionirale. Još prije par dana je ukinuta blokada nametnuta operaterima mobilne telefonije.
Dan poslije
03/02/2011 - Danas je u kairskom dnevniku Le Progres Egyptien (na francuskom), koji svih ovih dana ponavlja isto što i Nacionalna RTV, osvanuo prikaz događaja iz prethodna dva dana. Naslov članka, otisnutog velikim crvenim slovima preko vrha čitave prve stranice, glasi, vjerovali ili ne - "Narod je rekao svoje DA Mubaraku". Ovdje
mubarak__bf3.jpg
doslovno prevodim uvodni paragraf, koji glasi: "Milijuni Egipćana su izrazili svoju potpunu lojalnost predsjedniku Hosni Mubaraku poslije njegova zadnjeg govora naciji, kojim je on potvrdio svoju odlučnost odgovoriti aspiracijama naroda. Milijuni građana su stalno pristizali na veliki kairski trg kako bi izrazili svoju vjernost predsjedniku Mubaraku. Scene oduševljenja su preplavile Egipat poslije njegova povijesnog govora„ I tralal-la trala-la sve u istom stilu. Zvuči nadrealistički, ali je takav trebao biti zamišljeni ishod ofanzive pro-Mubarakovih snaga. Režiseri ovoga scenarija su valjda mislili kako će par tisuća poklonika Raisova lika i djela (never mind što su mnogi među njima samo obavljali svoju policijsku ili činovničku dužnost, ili bili plaćeni), ovladati sa milijunskom masom na Tahriru. Nije im uspjelo.
Danas je u kairskom dnevniku Le Progres Egyptien osvanuo prikaz događaja iz prethodna dva dana. Naslov članka, otisnutog velikim crvenim slovima preko vrha čitave prve stranice, glasi, vjerovali ili ne - "Narod je rekao svoje DA Mubaraku"
No pokušaji Mubarakovih lojalista da poplaše demonstrante na Tahriru su nastavljeni. Danas ih više nisu direktno napadali na samom trgu, već su u manjim grupama operirali po pokrajnim ulicama, izvan vidokruga tv kamera. Tu su koristili i vatreno oružje, čiji su se pucnji mogli čuti sa trga. Izgleda da je do najžešćeg sukoba došlo kod Ministarstva unutrašnjih poslova, jer je kasnije javljeno kako je vojska tamo "rastjerala demonstrante i evakuirala zaposlenike ministarstva", koji su se tamo navodno zabarikadirali?!
Danas su prvi puta od izbijanja ove narodne pobune zabilježeni fizički napadi na inozemne novinare. Pušten je naime glas da su se među njih umiješali inozemni agenti, provokatori, koji svojim izvještavanjem siju razdor među Egipćanima i potiču sukobe. Uhapšen je Ajman Mohijedin, komentator Al-Jazeere, koji je ovih dana stalno bio na ekranima. Na prilazima trgu, pa i u improviziranim studijima iz kojih se vršio tv prijenos događaja na trgu, plijenila se, pa i razbijala foto i filmska oprema. No stradalo je i više domaćih novinara.
Ubijeno je prema kontradiktornim vijestima najmanje pet antirežimskih prosvjednika, a više desetina ih je izgleda ranjeno. No u slijedeća dva dana se lojalistička ofanziva ispuhala. Njihove su manje grupe još pokušavale po nekim gradskim četvrtima svojom galamom privući sljedbenike i izazvati sukobe. Javlja se o više slučajeva u kojima ih je vojska smirivala. Tako je propao i zamišljeni plan obračuna sa prodemokratskim prosvjednicima.
Klinička smrt parlamenta i NDP-a
04/02/2011 - Prije gore opisanih sukoba na Tahriru ili u to vrijeme, održana je, prenosi MENA, zajednička sjednica oba doma parlamenta kojoj je predsjedavao predsjednik Donjeg doma Ahmed Fati Sorur (taj bi po ustavu, ukoliko predsjednik Mubarak podnese ostavku, trebao preuzeti funkciju privremenog predsjednika i u roku od 40 dana raspisati izbore). Prikazan je i kratak video-insert tog nadrealnog zasjedanja sa izlapljenim Sorurom, koji, ne dižući pogled čita nekakav tekst, te zastupnicima iz prvih klupa koji ga slušaju i mašu rukama. Nije jasno kako su ti uspjeli pristići do zgrade parlamenta koja je locirana na 300 metara od Tahrira. Prema Sorurovoj izjavi, koju prenosi MENA - "Dva doma parlamenta su odlučila suspendirati svoj rad sve dok ne bude poznata odluka o rezultatima izbora održanih u prosincu i studenom". Riječ je o onim lažiranim izborima o kojima sam pisao na H-Alteru. Za usvajanje amandmana na ustavne članke br. 76 i 77, koji će, "kako je naredio predsjednik Mubarak, omogućiti mirnu tranziciju vlasti", trebati će prema Soruru, "oko dva i pol mjeseca". Riječ je o izmijeni ustavnih pravila za izbor predsjednika republike, koji su praktično onemogućavali kandidature bilo koga izvan najužeg vodstva NDP-a. Smatralo se da su ta pravila bila donesena upravo zbog pripremane promocije Gamala Mubaraka, predsjednikova sina.
Procjene o broju poginulih u ovih jedanaest dana nereda i sukoba se razilaze - prema ministarstvu zdravstva svega 11, a prema UN-u "više od 300".
Predsjednik Obama je iz Washingtona javno poručio Mubaraku da donese "pravu odluku", koja bi "otvorila put miru i demokraciji", ali ga nije direktno pozvao na odstupanje.
05/02/2011 - Danas je na red došla NDP i platila ceh za neuspjelu ofanzivu pro-Mubarakovih snaga. Generalni sekretar stranke Savfat El-Šerif, njegovi zamjenici Gamal Mubarak i Zakarija Azmi, (ovaj je istovremeno šef Mubarakova kabineta), te čitav Politički sekretarijat stranke su podnijeli kolektivnu ostavku. Neizrečena poruka javnosti - oni su, pored bivše vlade, odgovorni za krizu kroz koju sada prolazi zemlja. Dr.Hosam Badravi, ugledni liječnik, dugogodišnji član vladajuće stranke sa reputacijom liberala, preuzeo je Šerifovo mjesto, a izgleda i položaj predsjedavajućeg Političkog komiteta, gdje je zamjenio Gamala. Smjenu i imenovanja izvršio je osobno Mubarak senior, ali se sam nije povukao s položaja predsjednika stranke. Dopisano 11/02: Badravi je podnio ostavku na taj položaj i članstvo u stranci u isto vrijeme kada je Mubarak sa sinom i ostalim članovima obitelji bio na putu za Šarm El-Šeik.
Kao što je napisao jedan ovdašnjih komentator - i parlament i NDP su već klinički mrtvi, ali to još nije zvaničeno. A i ostali stupovi Mubarakovog režima, uključujući nedavno inaugurirani potpredsjednik i tranzicijski premijer, se ne osjećaju najbolje. Jedino je još preostala vojska, koja za sada balansira i za koju se ne zna na koju će stranu krenuti. Nepoznato je također koliko su komponente njezina unutrašnjeg sustava međusobno usklađene.
Čitajte članke H-Alterovih suradnika:
Ivan Iveković: Bitka za Egipat, 1. dio
Mašenjka Bačić: Egipat, građanska revolucija
Ivan Iveković: Faraoni u izbornom bubnju
