Svijet

Epilog jednoga rukoljuba: talijanske investicije u Libiji i trgovina naftom dovode se u pitanje, osobni premijerovi interesi pod velikim su upitnikom, koalicija u Italiji prijeti raspadanjem što dovodi do političke krize, nesretni imigranti nadiru na lampeduško kopno, jake desničarske struje u Europi skeptične su po pitanju njihova prihvaćanja, dok situacija na tom najjužnijem talijanskom otoku poprima oblike humanitarne katastrofe.

Ljudsko dostojanstvo i sloboda ljudskog bića neotuđivi su i jedinstveni od Arktika do Antarktika. Bez obzira na pripadajuću socijalnu sredinu, religiju ili nacionalnost, u ljudskom biću postoji ono iskonsko i neotuđivo. Upravo zbog toga sirijski se narod digao na noge. Oni jednostavno žele promjenu.

U Belizeu izgleda kao da je vrijeme stalo onda kada su bijeli kolonizatori otišli. Lijepo je imati slobodu, ali što nakon toga? Države koje su zbacile jaram u posljednjem valu oslobođenja nisu pohrlile prema boljem sutra, već su ostale zatečene i zbunjene, i dalje se osvrćući oko sebe tko će im pomoći.

Amerika je u ratu. Zapravo, u nekoliko ratova: Afganistan, Irak, Libija... No, ne mislim ovdje na te ratove: Amerika je, posebno od izbora za Kongres prošlog studenog, u ratu protiv vlastitog stanovništva, javnih službenika, samohranih majki, sindikata, imigranata, sirotinje, demokracije, pa čak i protiv čitave prirode.

Jovan Vejnović, bivši hrvatski ambasador u Libiji, komentira složene prilike u toj zemlji: Ako su civili u Bengaziju vrijedni zaštite, zar oni u Tripoliju nisu? Zapad kao razlog za bombardiranje ističe tezu da Gadafi ubija svoj narod.

Dok u Libiji strana vojska napada vlastodršca i staje na stranu protivnika režima, u Bahreinu napada nenaoružane protivnike režima. Zapadne sila o intervenciji arapskih zemalja Perzijskog zaljeva u Bahreinu uglavnom mudro šute, iako je od nedavno postalo "in" hvaliti pokrete koji traže promjene u arapskom svijetu.

Mohamed Malainin, predstavnik Frente Polisarija za Balkan: Saharavi su mali i miroljubivi narod okupiran od strane Maroka. Želimo odlučiti o sebi na referendumu i dijeliti korist od svojih prirodnih resursa. Od Hrvatske tražimo moralnu i političku solidarnost s narodom Zapadne Sahare.

Argentina nakon legalizacije homoseksualnih brakova: Rimokatolička crkva se pobunila, ali nije naišla na razumijevanje svjetovnih vlasti. Na kontinentu gdje utjecaj Katoličke crkve ionako opada, ona u Argentini vuče još i povijesne repove kolaboracionizma sa zločinačkom vojnom diktaturom.

Libija: Režim se očito urušava. Njegovi se kadrovi osipaju. Mnogi su prešli na pobunjeničku stranu. Čitave vojne jedinice. Ali sve to ne znači da je Gadafi gotov. On još uvijek raspolaže, ne samo sa dovoljnim snagama za obranu Tripolija, već i za ofenzivna djelovanja.

Ustanci arapske mladeži sigurno nisu usmjereni na tradicionalni liberalni ustav koji jamči tek podjelu ovlasti i uobičajenu izbornu dinamiku, nego na oblik demokracije koji odgovara novim oblicima izražavanja i potrebama mnoštva.