Svijet

Telefonska isprika izraelskoga premijera Netanyahua turskom kolegi Erdoganu kojoj je kumovao američki predsjednik Obama bila je preduvjet za ponovo uspostavljanje savezništva raskinutog 2010. godine, kada su izraelski komandosi na otvorenom moru Sredozemlja napali brodski konvoj koji je prevozio humanitarnu pomoć opsjednutom stanovništvu Gaze.

Izrael nije nacistički režim. Grupe Židova u mnogim zemljama podupiru palestinsku stvar, a bez da su ih "obrisale" službe sigurnosti. Ima rasizma, prigušenog kolonijalizma, militarizma. Ali da je nacistički, a imajući u vidu izraelsku vojnu moć, palestinski bi narod već bio izbrisan s lica zemlje.

Turska, Sirija i regionalne energo-političke igre: Primarni uzroci sirijskih sukoba koji su 15. ožujka ušli u treću godinu unutrašnje su prirode. No Sirija je istovremeno postala žrtvom svoga geopolitičkog okruženja i položaja na raskršću regionalnih naftnih i plinskih koridora.

Usuđujem se pomisliti kako je kardinalsko vijeće pod određenim pritiskom očekivanja adekvatnim ovim vremenima - potrebu da papa bude simbol poistovjećenosti s nemoćnima i siromašnima - mjesto izglednijih kandidata crnaca, radije izvelo trik.

Godine 2011. francuska je sutkinja s Visokog suda u Parizu, Sylvia Caillard, poslala u Buenos Aires međunarodni dopis, s uputama da Bergoglio sudskim iskazom pomogne otkrivanju istine u slučaju ubojstva francuskog svećenika Gabriela Longuevillea. Argentinske vlasti nikad nisu pozitivno odgovorile na taj dopis.

Hrvatska se od samoga početka sirijske oružane pobune nepotrebno i neracionalno gurala u prve redove njezinih inozemnih sponzora koji su se prozvali "Prijateljima Sirije". Postavljam pitanje: tko će u slučaju kompromisa režima i opozicije braniti hrvatske naftne interese u Siriji?

Cezarizam je, što se tiče Cháveza, savršena analogija za shvaćanje svega što je ovaj predsjednik bio u Venecueli te svega onog što ova zemlja može postati nakon njegove smrti.

Nekada je u Maliju bilo nade. U vrijeme prvoga predsjednika nezavisne države, dvometarskoga Modibo Keite, puno je toga započeto, kao i u tadašnjoj Seku Tureovoj Gvineji i Nkrumahovoj Gani. Promatrajući danas iz dalekoga Kaira razvoj događaja u Zapadnoj Africi, čini mi se da se tim zemljama loše piše.

Po svemu sudeći, sa francuskom vojnom intervencijom u Maliju i "borbom protiv terorizma" najavljen je početak združenoga povratka Zapada u Afriku. Glavni im je motiv, ne obrana ili uspostavljanje "demokracije" koja ovdje teško može uhvatiti korijene, već borba za kontrolu prirodnih resursa neophodnih njihovom vlastitom razvoju.

George Monbiot u "Guardianu" opisuje kako korporacije po cijelom svijetu kao metodu zastrašivanja aktivista sve češće koriste strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti. "Ali možda ih još na Zemlji čeka pakao svoje vrste. Zove se efekt Streisand.“