Svijet

Politički osjetljiva i polemična sintagma armenskog genocida, u literaturi poznatog i kao "zaboravljeni genocid", "tajni genocid", "skriveni holokaust", odnosi se na sukobe između Turaka i Armenaca u Osmanskom Carstvu za vrijeme te nakon Prvog svjetskog rata. Tim su događajima prethodili tzv. Hamidijanski masakri, kada je, uslijed jačanja armenskog nacionalizma, osmansko državno vodstvo kroz deportacije i masovne masakre započelo s provođenjem sistematske i organizirane politike etničkog čišćenja više stotina tisuća Armenaca.

Jest da američki birači ne kriju želju za promjenama u Bijeloj kući, ali još imaju vremena odlučiti se za - manje zlo. Demokrati ili Republikanci, blaža retorika ili pojačano vitlanje ratnim sjekirama ne čine suštinsku razliku u temeljnom projektu politike koju diktiraju imperijalni interesi kapitala, grubo potiranje ljudskih prava i sloboda, otimanje tuđih resursa, globalni ekološki zločini i širenje jaza između milijarda izgladnjelih ljudi i sve užeg kruga prebogatih lihvara.

Zajednice poput ovih u kolumbijskom Cerrejonu plaćaju cijenu računa za struju nas u Europi, gdje se izvozi najveći dio ugljena. Dok gledam uništen krajolik ugljenokopa kako se prostire duž cijelog horizonta, ne mogu prestati razmišljati kako je lako pretvoriti produktivni i složeni ekosustav u mjesečevu površinu, a samo-održive lokalne zajednice u urbaniziranu sirotinju. Ugljen nije nimalo jeftin, njegova visoka cijena skrivena je u klimatskim promjenama, uništenju ekosustava, zemlje i vode.

Zlatko Dizdarević, novinar i diplomat: Mirne duše i hladne glave mogu reći da je ISIL u tehničkom smislu proizvod zapadne politike. Nikakva bombardiranja ne bi mu mogla naštetiti kao što bi mu naštetilo kad bi se krenulo tragom novca koji otima na naftnim poljima u Iraku. Tko to plaća i transportira, i kroz koje banke? Nitko to danas ne preispituje, a pitanje je zašto. ISIL je organizirani faktor destabilizacije Bliskog Istoka i rasturanja čvrstih režima koji nisu odgovarali korporativnom interesu Zapada.

Uvjeti i okolnosti koje su omogućile Sjedinjenim Državama dovoljnu imperijalnu moć da dostignu sadašnji nivo dominacije nisu nikakva tajna. A pitanja o kojima se trenutno debatira su izuzetno važna. Koje su granice američke moći? Koji faktori mogu doprinijeti njenoj propasti? Kako se američka hegemonija ispoljava danas?

Regionalna kriza, Islamski Kalifat i američki rat protiv "terora" na Bliskom Istoku: Kalifat funkcionira kao sofisticirani mafijaški organizam. Na čelu mu je uz kalifu šesteročlano vijeće. Kalifa Ibrahim je izgleda jedini među članovima koji ima formalno vjersko obrazovanje.

Neka spajaju, a ne razdvajaju! Najbolji dokaz prijateljstva naših dvaju naroda! Više od građevine, simbol napretka! Sve su to stereotipi, koji po definiciji ipak jednom nogom stoje u istini, a koji su mi padali na pamet dok sam u posljednje dvije godine putovao poznatim i manje poznatim dijelovima svijeta i prelazio mostove.

Parlamentarni izbori u SAD-u: Kako objasniti da većina građana izjavljuje da želi dopustiti ilegalnim imigrantima da ostanu u zemlji, a daje glasove političarima koji ih žele deportirati? Kako objasniti da većina građana prigovara da ekonomija pogoduje bogatima, a glasaju za političare čiji programi još više pogoduju bogatima? Umjesto da se bore oko ideja, oni se bore oko fotelja, a u toj borbi ideje su sporedne.

Bivši američki diplomat Peter Van Buren ovako opisuje rekonstrukciju Iraka: "U praksi, to je značilo da plaćamo izgradnju škola koje nikada neće biti dovršene, postavljanje pekara na ulicama bez vode i struje i neprekidno organiziranje propagandnih događaja na tjedne teme osmišljene u Washingtonu ('mala poduzeća', 'osnaživanje žena', 'izgradnja demokracije')."

Beskrajan rat, koji rezultuje beskrajnim terorom, čini proizvođače oružja i vojne generale veoma srećnim. On daje podstrek državi, koja poseduje izgovor da ugasi ono malo sloboda koje su nam ostale. On raspiruje militantnost i mržnju među fanaticima kojom oni pravdaju svoja krvoprolića i kojom privlače nove regrute. On je prokletstvo čovečanstva.