Svijet

ytb-prtsc

Humanisti u prahu

Željka Markić ostavila je srce u Africi i shvatila koliko joj je malo toga potrebno za sreću. Anita Malenica u njoj je dobila ljubavi i zagrljaja za cijeli život. Hrvatske udruge koje organiziraju humanitarnu pomoć Africi najčešće su ogledalo netransparentnosti. No za dva tjedna volontiranja ljudi plate avionske karte i smještaj i do deset tisuća kuna - novac koji bi mogao osigurati tisuće obroka za gladnu djecu.
Foto: Bartek-Kucharczyk, Wikipedia

Tržišno reguliranje silovanja

Daryush Valizadeh (Roosh V) postao je planetarno poznat maltene iznenada. Iza ekstravagantnog imena stoji inicijator nekakvog neo-mačističkog "pokreta", opskurne support grupe za muškarce koji smatraju da su ugroženi ženskim (i ostalim) emancipatorskim pokretima.
Fotografije: Vedrana Halepović i Mirza Softić<br>

Maroko: od pustinje do mora - Allah, Narod i Kralj

Iako ne razumijemo ništa, naše oči sjaje od sreće jer tako lijepu svirku danas je teško naći. Upitaću svoje domaćine ko je iznad, Narod ili Kralj, a dobiću odgovor: "Allah je iznad svega. Ostalo je nebitno. I prestani više, nego uzmi ovaj bubanj i sviraj". I tu sreću nećete sresti nigdje u Evropi, posebno među trinaestogodišnjacima koji tuguju jer nemaju ajfon šest ili neko drugo materijalističko govno. Sve ono lijepo što sam naučio o islamu, u Maroku sam i osjetio.
Fotografije: Ivana Perić<br>

Bejrut: Istok, zapad, sjever, jug

Glavni libanonski grad podijeljen je na istočni (kršćanski) i zapadni (muslimanski) dio, ali više od svega prisutna je podjela na južni Bejrut (Dahieh) naspram ostatka grada u kojem se odvija kontinuirana opresija Šijita i Palestinaca. U Libanonu je trenutno više od milijun Sirijaca, od kojih mnogi borave u Bejrutu. Na njih su se lokalci već navikli, kao što smo se i mi u Hrvatskoj navikli na ljude koji kopaju po kontejnerima i preživljavaju od skupljanja boca.
Foto: Georgi Licevski, Epa/Hina<br>

Rat bez granica

Zapad je toliko navikao da napada arapske zemlje i Francuska se toliko navikla da šalje svoje vojnike i avione u Afriku i na Bliski Istok da pucaju i bombardiraju one koje smatra svojim neprijateljima - da smo tek kad su muslimani počeli napadati zapadne gradove odjednom objavili da smo "u ratu".
Foto: Dvyakant Solanki, Epa/Hina<br>

Rođena u krvi (i nafti): Islamska Država

Ukoliko je ISIL samo projekt stvaranja nacionalne države, onda svako ratovanje protiv te strukture ima potencijal da samo još više očvrsne "identitet" onih koji se osjećaju njegovim pripadnicima: "Zapad" i ISIL se nalaze u, Gramscijevim rečnikom rečeno, "pozicionom sukobu" iz čijeg trajanja i jedni i drugi profitiraju.
Samuel Hungtington (Foto: Peter Lauth, Wikipedia)<br>

Sukob (unutar) civilizacija

Svako je društvo u sebi već dovoljno pripremljeno za sukob jer "sadrži unutar sebe ljude koji su spremni živjeti s drugima u odnosima međusobnog poštovanja i uzajamnosti, ali i one koji traže lagodu dominacije". Činjenica da terorizam predstavlja glavni sigurnosni problem muslimanskog svijeta, a ne Zapada, jasno takav stav potvrđuje.
Foto: Laurent Dubrule, Epa/Hina<br>

Politička ekonomija "antiterorizma"

Nastavak izvanrednog stanja u Francuskoj i šire nesumnjivo šalje poruku da se rat (nekome) isplati te da je vojno-industrijski te sigurnosni kompleks taj koji ubire benefite. A pravila Pakta o stabilnosti i rastu svojom su neopravdanom rigidnošću tome sasvim sigurno (in)direktno pridonijela.
Foto: Muslimanka u Indiji solidarizira se sa žrtvama u Parizu (Divyakant Solanki, Epa/Hina)

Jedini "zločin protiv čovječnosti"?

Teroristički napad u Parizu nije bi ni prvi, ni jedini, ni najveći ove godine, niti je terorizam nešto što nam je palo s neba. Međutim jedino napad u Parizu proglašen je zločinom protiv čovječnosti. Vrtimo se u krugu terorističkog nasilja protiv kojega se borimo državnim terorizmom, loše pripremljenim vojnim intervencijama, dronovima, racijama, rasnim profiliranjem i sustavnim nasiljem prema marginaliziranim "sumnjivim" društvenim skupinama.
2_tour_eiffelamour_g1_copy13255.jpg

Teroristički napadi i klimatski pregovori

Društvo i klima se mijenjaju, i mijenjaju se dovoljno brzo da ćemo ih mi ljudi u tridesetima i te kako značajno osjetiti u svojim životima. Jer ih već osjećamo. Možemo ili prihvatiti neminovnost promjene i pokušati smisliti strategije za nove realnosti, ili možemo tratiti vrijeme dizanjem ograda od ljudi, a valjda i od sunca, pa se svaki put iznova čuditi kad se ispostavi da nema obrane od promjene koja se se već zakotrljala.