Ljudska prava

U utorak, 20. listopada, pred Kućom Europe na Europskom trgu u Zagrebu, aktivisti iz Centra za mirovne studije i Rehabilitacijskog centra za stres i traumu raširili su transparent s natpisom "Solidarnost na papiru, figa u džepu". Ovom akcijom žele istaknuti kako "novi pakt o migracijama i azilu na papiru naglašava solidarnost kao vrijednost, no radi se isključivo o solidarnosti među državama članicama. Solidarnost prema izbjeglicama i drugim migrantima se ne spominje.

Redatelj Đuro Gavran o kampanji koju je pokrenuo radi osvješćivanja javnosti za problem seksualnog nasilja nad djecom i o filmu koji se bavi istom temom: "Moj je dojam da institucije žele da se ovaj problem počne rješavati, i žele ga što bolje riješiti, ali njihovi su koraci ustvari minimalni. Trebalo bi uvesti obavezne preventivne programe u osnovne i srednje škole. Time bismo omogućili djeci da osvijeste svoju poziciju žrtve, jer mala djeca često nisu niti svjesna da je to što im se događa nešto loše."

Unatoč presudi Europskog suda, nedavna istraživanja o odvojenim romskim razredima i školama u Hrvatskoj dokazuju da je ovakva praksa ne samo nastavljena, nego je stanje pogoršano u odnosu na vrijeme kada je presuda donesena. U školskoj godini 2009./2010. u Hrvatskoj su postojala 44 razredna odjela koja su pohađali samo učenici romskog etničkog podrijetla, a u školskoj godini 2018./2019., takvih je razreda bilo 65.

Gotovo milijunu osoba u Hrvatskoj prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, a među najugroženijim skupinama su osobe starije od 65 godina, a posebice žene i nezaposlene osobe. Ginijev koeficijent, mjera nejednakosti raspodjele dohotka, u 2019. iznosio je 29,2. Visoke stope nejednakosti, siromaštva i socijalne isključenosti usko su povezane i negativno utječu na prava na rad i odgovarajuće radne uvjete, prava na dostojanstven život, stanovanje i obrazovanje te učešće u kulturnom životu.

Uoči Svjetskog dana mentalnog zdravlja: Hrvatska već četiri godine nema Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja. "Strategija znači da imamo viziju kojim ćemo putem krenuti, hoćemo li zadržati postojeće stanje ili ćemo krenuti u proces deinstitucionalizacije. To bi značilo da ćemo usluge organizirati na način da struka pruža usluge u zajednici. No, mi takvu odluku nemamo i kao društvo glavinjamo", ističe Vlatka Ročić Petak iz udruge Ludruga.

Dejan Travica, predsjednik udruge Oaza iz Rijeke, o problemu beskućništva u Hrvatskoj: "Ima slučajeva da su ljudi ostali bez posla ili im poslodavci nisu isplaćivali plaće, nisu mogli plaćati stanarinu i završili su na cesti. Neki su čak bili imućni ljudi, ali im se dogodila neka trauma, pa su se prepustili alkoholu, drogi, utonuli u depresiju. Većina naših planova za rješavanje problema beskućništva su mrtva slova na papiru, a jasne politike priuštivog stanovanja nema."

Tri su znanstvene grane iznimno potrebne za društveni napredak. Psihijatrija, da pomoću lijekova eliminira patnju i omogući kvalitetniju terapiju. Psihoterapija, kako bismo pacijentu ponudili osjećaj smisla i naveli ga da prepozna toksične odnose koji ga okružuju. Socijalna psihijatrija, koja ukazuje na okvir u kojem je potrebno politički djelovati kako bismo strukturalno smanjili broj suicida i došli do pravednijeg društva.

Kamo ide vrijeme? Pandemija je restrukturirala razlike između dviju vrsta "nomadizama": jednog za kozmopolitanske, nadnarodne elite, te drugog za obespravljene migrante, "globalne skitnice". U zapadnoj Europi sveprisutna je potreba za radnicima migrantima, kojima su, djelomično ili potpuno, uskraćena radnička prava, te su stavljeni u povećani rizik od zaraze, stvarajući dodatne komplikacije vezano uz ovu razliku.

Lora Vidović, pučka pravobraniteljica: "Nedostupne zdravstvene i socijalne usluge i neadekvatna mreža javnog prijevoza svakodnevni su problemi stanovnika ruralnih područja, a ionako teška situacija dodatno je otežana tijekom epidemije COVID-a 19. Tu mislim na komplikacije oko dobivanja propusnica za kretanje izvan mjesta prebivališta, prestanak funkcioniranja javnog prijevoza, kao i nemogućnost korištenja online usluga."

Sena Puhovski, predsjednica Zagrebačkog psihološkog društva o mentalnom zdravlju u vrijeme epidemije: "Briga o mentalnom zdravlju u Hrvatskoj je prepuštena pojedincima i nevladinom sektoru. Psiholozi u okviru sustava su educirani i kompetentni ljudi no naprosto nas je premalo. Djeca i mladi čekaju po tri do šest mjeseci, i to samo za prvi razgovor s psihologom. Ovakav odnos prema mentalnom zdravlju u ovoj krizi dodatno isplivava na površinu."