Ludruga, inicijativa 12 i 5 za mentalno zdravlje (Foto: Ludruga)Ludruga, inicijativa 12 i 5 za mentalno zdravlje (Foto: Ludruga)Uoči Svjetskog dana mentalnog zdravlja: Hrvatska već četiri godine nema Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja. "Strategija znači da imamo viziju kojim ćemo putem krenuti, hoćemo li zadržati postojeće stanje ili ćemo krenuti u proces deinstitucionalizacije. To bi značilo da ćemo usluge organizirati na način da struka pruža usluge u zajednici. No, mi takvu odluku nemamo i kao društvo glavinjamo", ističe Vlatka Ročić Petak iz udruge Ludruga.

Interes za grupe podrške osobama koje su susrele s poteškoćama vezanim uz mentalno zdravlje koje organizira udruga Ludruga je velik, a na grupe podrške za članove obitelji oboljelih u Zagreb dolaze i ljudi iz udaljenijih gradova poput Koprivnice i Rijeke. Potrebe za podrškom osobama s mentalnih poteškoćama i njihovim bližnjima su velike, a ono što im je dostupno u Hrvatskoj je nedostatno. Na to Ludruga upozorava peticijom koja se može potpisati online, a čiji se jedan od zahtjeva odnosi upravo na deinstitucionalizaciju i pristupačnost podrške, na uspostavu grupa podrške i mobilnih timova u cijeloj Hrvatskoj.

"Na području brige o mentalnom zdravlju u Hrvatskoj još se sve u zdravstvenom sustavu svodi na institucije, velike psihijatrijske bolnice i domove za zbrinjavanje osoba s mentalnim teškoćama. To su segregirane institucije kojima se označava ljude koji imaju neku mentalnu teškoću kao 'drugačije' i često ih se makne iz društva. Te bolnice se često i simbolično nalaze na krajevima grada. Mi nemamo razvijen sustav brige izvan Bez sustavne podrške Vlade udrugama civilnog društva koje pružaju psihosocijalne usluge u zajednici za ranjivu populaciju osoba s invaliditetom bit ćemo prisiljeni gasiti radna mjestainstitucija, ili ako imamo, on je na razini projekata koje najčešće provode udruge. To dugoročno nikako ne može biti rješenje", ističe Vlatka Ročić Petak, predsjednica Ludruge.

Neki od članova udruge imali su prilike boraviti u Nizozemskoj koja je jedna od europskih zemalja koje su daleko dogurale u institucionalizaciji. Išli su na teren s njihovim mobilnim timovima koji okupljaju stručnjake različitih profesija.

"Primjerice, ako socijalna radnica uoči da bi to moglo biti korisno čovjeku, pozove mobilni tim. Psihijatar iz tima sjedne za kuhinjski stol i razgovara s tom osobom, pita što se događa i pušta ga da priča, pita ga što on misli, je li uznemireniji nego inače i što bi mu trebalo. Po potrebi mu prepiše psihoterapiju i iskoordinira gdje će osoba ići na terapiju. Jedan psihijatar u danu odradi dvije ili tri intervencije, a ponekad nijednu. Ako je netko u težem stanju, može pak dobiti višetjedni svakodnevni obilazak nekoga iz tima", opisuje članica udruge Ksenija Kapelj.

U Hrvatskoj su u nekom trenutku oformljena tri mobilna tima no oni danas ne funkcioniraju. Pokrenuti su u sklopu twinning projekta kojeg su provodili Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Ministarstvo zdravstva upravo s Nizozemskom i svrha mu je bila da se naša struka educira kako pružati uslugu u multidisciplinarnom mobilnom timu.

Ksenija Kapelj i Vlatka Ročić Petak (foto: mk)
Ksenija Kapelj i Vlatka Ročić Petak (foto: mk)

"Ishod je trebao biti 10 multidisciplinarnih timova po gradovima. Oformila su se tri tima, u Zagrebu, Karlovcu i Slavonskom Brodu. No, kasnije se nije uspio pronaći model kako da se djelatnici financiraju unutar postojeće strukture HZZO-a i s vremenom su prestali s radom. S obzirom da se krenulo s time, očito postoji svijest da je potrebno raditi promjene. No, projekt je došao i prošao, a i timove i dalje nemamo", kaže Ročić Petak.

U sastavu nizozemskih timova, uz psihijatre, socijalne radnike, psihologe, nalaze se i osobe koje su "stručnjaci po iskustvu" ("peer"), koje su u procesu oporavka ili su se oporavile od sličnih teškoća. U Ludruzi koja okuplja upravo takve ljude kao i one koje su sada u procesu da im je potrebna podrška, u tome vide veliku vrijednost i rade na tome da peer podrška zaživi u Hrvatskoj.

Osim grupa koje već osam godina vode u Zagrebu, prije tri godine su oformili i mobilni peer tim. Tim na poziv ide kući kod osobe u potrebi, ili Preko uputnice se uglavnom na takvu vrstu pomoći čeka red, a ljudima koji se suoče s mentalnim poteškoćama pomoć je obično hitno potrebnaobavlja druge intervencije po potrebi.

"Radimo u suradnji sa strukom. Članovi našeg peer tima imaju tjedne psihoterapeutske konzultacije s gestalt terapeutkinjom Lijljanom Marinac, a jednom mjesečno i supervizije koje vodi psihijatrica Majda Grah. Uhvati me tuga kad netko nazove iz malog mjesta iz Slavonije i pita ima li nešto slično u njegovom gradu. Što da im kažemo, nema", kaže Ročić Petak.

Za neke gradove stanje se ipak mijenja, barem što se tiče peer podrške. Sedam udruga, članica Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje, od svibnja provode projekt financiran iz Europskog socijalnog fonda gdje im je cilj u još šest hrvatskih gradova uspostaviti grupe uzajamne psihičke podrške. Edukacija facilitatora grupa je u tijeku kako bi svaki od tih gradova dobio mobilni peer tim. Grupe podrške su već krenule u Dubrovniku, Splitu, Osijeku, Slavonskom Brodu i Vukovaru, a uskoro bi trebala krenuti i grupa u Ogulinu.

Mobilni timovi i grupe podrške nisu nešto što guraju samo udruge, već su te metode podrške predviđene i nacrtom Nacionalne strategije zaštite mentalnog zdravlja 2020-2030, no taj dokument nikad nije usvojen u Saboru. Hrvatska već četiri godine uopće nema strategiju iako je pogotovo s dolaskom pandemije, mentalno zdravlje sve više građana ugroženo.

"Strategija znači da imamo viziju kojim ćemo putem krenuti, hoćemo li zadržati postojeće stanje pa onda ulagati u sustav institucija ili ćemo zaokrenuti prema modelima koji žive u europskoj praksi već više od dva desetljeća, i krenuti u proces deinstitucionalizacije. To bi značilo da ćemo usluge organizirati na način da struka pruža usluge u zajednici. No, mi takvu odluku nemamo i kao društvo glavinjamo. Mentalno zdravlje ja dio općeg zdravlja i ako nemamo dobro razvijenu podršku i brigu o tom aspektu zdravlju kao društvo nećemo postići prosperitet ni u nijednom drugom vitalnom području", smatra Ročić Petak.

Po iskustvima stotinjak članova ove udruge, osoba dođe do psihijatra kada je već u težoj situaciji. Psihoterapeutsku pomoć puno si ljudi ne može "Na području brige o mentalnom zdravlju u Hrvatskoj još se sve u zdravstvenom sustavu svodi na institucije, velike psihijatrijske bolnice i domove za zbrinjavanje osoba s mentalnim teškoćama. To su segregirane institucije"priuštiti. Preko uputnice se uglavnom na takvu vrstu pomoći čeka red, a ljudima koji se suoče s mentalnim poteškoćama pomoć je obično hitno potrebna. Posao i potrebe s kojim se suočava udruga su se u vrijeme pandemije višestruko povećale, a istodobno je ljudima otežan pristup zdravstvenom sustavu. No u Ludruzi smanjeni pristup ustanovama vide kao moguću priliku da se deinstitucionalizacija ubrza, da stručnjaci izađu iz bolnica i idu u zajednicu.

"To je orijentacija prema osobi koja je u potrebi, pružaš uslugu tamo gdje je potreba nastala, a ne sjediš u sobi i čekaš da taj čovjek dođe do tebi. Ova situacija je prilika i tim stručnjacima da budu pioniri u cijeloj priči. Mi već ima kvalitetne psihijatre i terapeute raznih orijentacija, ali nemamo sustav koji bi osigurao sveobuhvatni pristup čovjeku. Prevelika je odgovornost na medicinskim radnicima, a mobilni timovi bi omogućili i liječnicima da budu liječnici, a ne da istodobno budu i njegovatelji i oni koji traže ljudima posao ili smještaj, savjetuju o raznim pravima i slično", kaže Kapelj.

Udruge članice Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje održat će sutra, 10. listopada, na Svjetski dan mentalnog zdravlja, između 12 i 12:05 sati, javna čitanja teksta spomenute peticije i uručivanje nadležnim institucijama. Čitat će se u Dubrovniku, Splitu, Vukovaru, Slavonskom Brodu, Ogulinu, Osijeku, Karlovcu, te ispred pet institucija u Zagrebu – Ministarstva zdravstva, Ministarstva rada, Vlade i Sabora, Ureda predsjednika te Gradskog poglavarstva.

Peticiju još uvijek možete potpisati ovdje


 

 Udruge bez podrške za očuvanje radnih mjesta

Udruge, pa i one koje se bave pružanjem psihosocijalnih usluga u zajednici, nisu mogle ostvariti podrške za očuvanje radnih mjesta koje su zbog pandemije dobivali ugostitelji i slične djelatnosti. "Iako smo uspjeli povući značajna sredstava iz Europskog socijalnog fonda koja trošimo namjenski na ugovorene aktivnosti od javnog značaja, Vlada smatra da spadamo u kategoriju proračunskih korisnika s čime se nikako ne možemo složiti. Takav stav Vlade diskriminira udruge u odnosu na druge poslodavce u RH radi čega nemamo pravo na korištenje potpora za očuvanje radnih mjesta. Bez sustavne podrške Vlade udrugama civilnog društva koje pružaju psihosocijalne usluge u zajednici za ranjivu populaciju osoba s invaliditetom bit ćemo prisiljeni gasiti radna mjesta, pa i same udruge, čime će nestati i sve usluge u zajednici koje pružamo", upozorit će između ostalog sutrašnjom akcijom udruge.


 

<p class="MsoNormal">Tekst je objavljen u sklopu projekta "Ranjive na
vidjelo" sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj
teksta isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu.<o:p></o:p></p>

Tekst je objavljen u sklopu projekta "Ranjive na vidjelo" sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu.

<
Vezane vijesti