Problemi kao što su niske mirovine, nedostupni domovi, neplaćeni rad obiteljskih njegovatelja i nasilje u obitelji bili su prisutni i prije epidemije, no za pretpostaviti je da se širenjem koronavirusa razvijaju. Kako bismo utvrdili situaciju u kojoj se nalaze starije osobe u doba epidemije obratili smo se pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, povezujući njene izjave s podacima iz izvješća za prošlu godinu.
Niske mirovine
Osobe starije životne dobi u Hrvatskoj žive kraće i sa znatno manje novca od svojih vršnjaka iz EU. Prošle je godine čak 274.829 umirovljenika primalo mirovinu manju od 2.000,00 kuna. DZS (Državni zavod za statistiku) je prije nekoliko dana objavio najnoviju liniju siromaštva (2.710 kuna) što je dovelo do stanja da čak 61 posto svih umirovljenika prima iznos manji od te brojke i službeno postaje siromašan. Iz toga su razloga Matica umirovljenika Hrvatske (MUH) i Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) nedavno uputili otvoreni poziv Vladi RH za žurnim organiziranjem sjednice Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe.
Mirovina bi trebala biti dovoljna starijima da pokriju osnovne potrebe, no ona to očito nije. Postoji mogućnost da umirovljenici rade i tako povećaju "Vjerujem da će podaci za ovu godinu pokazati određeni porast obiteljskog nasilja, pa tako i nad starijima" svoja primanja što ne bi trebala biti nužnost, već prilika za dodatnu zaradu. Međutim, rad u mirovini nije kvalitetno organiziran jer je nejednako dostupan različitim skupinama umirovljenika.
Korisnici najniže mirovine pri radu ne primaju najnižu mirovinu nego onu određenu prema njihovom stažu i plaćama, koja je još niža. Korisnici obiteljske mirovine, što su većinom žene starije dobi, uopće nemaju mogućnost rada dok ih primaju. Veliki je problem i neinformiranost jer ne postoji jedinstveno mjesto na kojem bi starije osobe mogle saznati što će se dogoditi s njihovim mirovinama kad se zaposle.
Zdravlje niskoobrazovanih umirovljenika mnogo je lošije od onih visokoobrazovanih. Samo 4 posto visokoobrazovanih žena i 9 posto muškaraca starijih od 50 godina svoje zdravlje ocjenjuje lošim, za razliku od gotovo trećine žena i svakog četvrtog muškarca bez tercijarnog obrazovanja. Stoga je za očekivati da nakon umirovljenja na tržištu rada ostaju većinom visokoobrazovani pojedinci, dok slabo obrazovani imaju za to male šanse.
Ljudi u mirovini imaju pravo raditi pola radnog vremena. Međutim, diskriminacija pri zapošljavanju umirovljenika je i prije epidemije bila snažna. Kako je sada?
Lora Vidović: Gospodarska šteta epidemije tek će se "zbrajati" nakon kraja turističke sezone, ali je očito da će se na oporavku morati raditi dugo i temeljito. Velik broj radnih mjesta je izgubljen, nezaposlenost je u porastu, a najave epidemiologa govore da najgore još uvijek nije prošlo. Službeni podaci govore da je prošle godine 1138 starijih osoba bilo žrtva obiteljskog nasilja, ali je stvarna brojka vjerojatno višestruko većaNažalost, osobe starije od 55 godina i prije epidemije su bile u nezavidnom položaju na tržištu rada jer im je iznimno teško pronaći novi posao nakon otkaza. One su, prema podacima HZZ-a, činile čak trećinu ukupnog broja nezaposlenih, a najviše su obuhvaćeni i kolektivnim viškovima pa često odlaze u prijevremenu mirovinu, koja je i trajno umanjena. Umirovljenici imaju mogućnost rada do pola radnog vremena, no pritužbe koje smo primali i prije epidemije pokazivale su nedovoljnu uređenost tog instituta pa rad u mirovini nije svim skupinama umirovljenika jednako dostupan ni isplativ. Zbog toga sam tražila izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju kako bi i korisnici obiteljskih mirovina mogli raditi, jer sada u tom slučaju gube pravo na mirovinu, kao i da se korisnicima najniže mirovine, ako se zaposle na pola radnog vremena, omogući njezino daljnje primanje, ali još uvijek nemam povratnih informacija o ovim preporukama.
Zbog epidemije su mnogi dobili otkaze. Javljaju li vam se ljudi da su prijevremeno poslani u mirovine i znate li otprilike o kojem se broju ljudi radi?
Među više tisuća upita građana zaprimljenih od početka epidemije bilo je i nekoliko vezano za uvjete za odlazak u mirovinu, koje smo odmah upućivali na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Najveći broj drugih upita odnosio se na ostvarivanje prava iz radnog odnosa, recimo na naknadu plaće tijekom samoizolacije, novčanu naknadu i zdravstveno osiguranje nakon gubitka posla, zatim sigurnosti na radnom mjestu i dr., a javljali su nam se i poslodavci. Detaljni prikaz stanja prava u radnim i službeničkim odnosima dat ćemo u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2020. koji ćemo početkom iduće godine predati Hrvatskom saboru.
Skupa putovanja do liječnika
Zbog nejednakog regionalnog razvoja starije osobe iz ruralnih krajeva (one najsiromašnije) moraju plaćati velike iznose za putovanja kako bi uopće došli do svojih liječnica ili liječnika. Je li im zbog epidemije dodatno otežan put?
Naravno, nedostupne zdravstvene, ali i socijalne usluge ili neadekvatna mreža javnog prijevoza i inače su svakodnevni problemi stanovnika ruralnih područja, a ionako teška situacija dodatno je otežana tijekom epidemije. Tu mislim na komplikacije oko dobivanja propusnica za kretanje izvan mjesta prebivališta, prestanak funkcioniranja javnog prijevoza, kao i nemogućnost korištenja online usluga koje su mnogim starijima poseban izazov jer nemaju računala, tablete ili pametne telefone ili se njima ne koriste.
Nedostupnost domova za starije osobe
U Hrvatskoj postoji sveukupno 141 dom za starije osobe. Dva su državna, 45 ih je decentralizirano, odnosno financirano od županija i grada Zagreba, a 94 ih je privatno. U državne i decentralizirane domove smješteno je 10.941 starija osoba, a u privatne 5.701.
U posljednje smo vrijeme mogli pročitati vijesti o neprihvaćanju novih korisnika u domove za starije osobe, ali i o zabranama posjeći Godinama tražim da se članovima obitelji koji brinu za svoje starije i nemoćne omogući bolovanje, rad po prilagođenom radnom vremenu, korištenje neplaćenog dopusta, kao i uvođenje statusa njegovatelja. Još niti približno ne znamo kada bi se to konačno moglo realizirati vanja i izlazaka iz njih. Koji su trenutni kapaciteti domova za starije osobe? Kako ljudi u domovima podnose izolaciju?
Nedostatak mjesta u javnim domovima za starije dugogodišnji je problem - prema posljednjim podacima, u njima ima kapaciteta za smještaj nešto više od 11 tisuća osoba, a na mjesto se čeka i dulje od 10 godina. Recimo, u jednom takvom domu u centru Zagreba smještaj čeka oko 5 i pol tisuća starijih i to u prosjeku desetak godina, ako je riječ o samostalnim, funkcionalnim osobama, dok oni kojima je potrebna dodatna skrb čekaju i više. S druge strane, u privatnim domovima, koji su značajno skuplji pa većini i nedostupni, ima oko 6 i pol tisuća mjesta i ona nisu u potpunosti popunjena.
Živjeti u domu za starije u vrijeme epidemije iznimno je teško, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama, što zbog opasnosti koju pojava virusa može imati u zatvorenim uvjetima, što zbog zabrane posjeta i izlazaka koje neupitno utječu na kvalitetu života i mentalno zdravlje. Zato je važno da se mjere za takve ustanove donose uz promišljanje svih mogućih posljedica – pa ako je uistinu nužno izolirati korisnike na taj način, onda se ne smije stati na samom propisivanju takve mjere, nego je potrebno osmisliti kako im na potpuno siguran način omogućiti održavanje kontakata s vanjskim svijetom.
Drago mi je da su prije mjesec dana, nakon što smo se obratili tadašnjem Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, izmijenjene upute za suzbijanje epidemije za pružatelje socijalnih usluga, pa tako i u domovima za starije - korisnicima su omogućeni posjeti, čak i nepokretnima, jasno je definirano kada su oni mogući, a i korisnicima je omogućen izlaz, odlazak u obitelj, na izlete i dr., naravno, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera. Znamo da zbog povećanja broja oboljelih to više nije na snazi u svim županijama, ali vjerujem da u ostalima funkcionira jer u međuvremenu nisu stigle nove pritužbe.
Pučka pravobraniteljica u izvješću za 2019. godinu ističe da bi s obzirom na intenzitvno starenje stanovništva trebalo dugoročno planirati i ulagati u izgradnju novih kapaciteta u javnom vlasništvu, no u Hrvatskoj je izgradnja novih kapaciteta prepuštena privatnim poduzetnicima. Također, problem je što domovi određuju način na koji će se formirati liste čekanja, a one su netransparentne, nisu javno objavljene i korisnici često ne znaju koliko će čekati.
Neplaćeni posao obiteljskog negovatelja
Skrb obitelji prema starijem članu u Hrvatskoj nije prepoznat kao rad, te je samim time neplaćena. Strategija socijalne skrbi za starije osobe 2017.-2020. predviđala je uvođenje statusa njegovatelja, no od te mjere se odustalo.
Hrvatska država ima skromnu ulogu u skrbi o starijima, a okosnicu sustava dugotrajne skrbi čini obitelj. Najčešći su pružatelji skrbi bračni partneri Nedostatak mjesta u javnim domovima za starije dugogodišnji je problem - prema posljednjim podacima, u njima ima kapaciteta za smještaj nešto više od 11 tisuća osoba, a na mjesto se čeka i dulje od 10 godina. Recimo, u jednom takvom domu u centru Zagreba smještaj čeka oko 5 i pol tisuća starijih i to u prosjeku desetak godina (u većem broju supruge nego supruzi), zatim odrasla djeca (češće kćeri), potom drugi članovi obitelji, a tek na kraju prijatelji i susjedi. Samo je oko 2 posto hrvatskog stanovništva starijeg od 65 godina smješteno u domove za starije, dok je prosjek EU oko 5 posto. Odgovornost obitelji za dobrobit starijih osoba ima uporište i u Ustavu RH (čl. 64): "Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje." Žene su na taj način sustavno neplaćene za svoj rodno uvjetovani rad, a mnoge ne uspjevaju obavljati poslove za koje su plaćene jer skrb prema starijim članovima zahtjeva dugotrajnu njegu.
Povećava li se za vrijeme koronavirusa broj neplaćenih njegovatelja u obiteljima starijih osoba koje ne mogu pristupiti domovima?
Godinama tražim da se članovima obitelji koji brinu za svoje starije i nemoćne radi toga i prema potrebama omogući bolovanje, rad po prilagođenom radnom vremenu, korištenje neplaćenog dopusta, kao i uvođenje statusa njegovatelja. Nažalost, još niti približno ne znamo kada bi se to konačno moglo realizirati jer se tek provodi analiza i istraživanje o kojima će ovisiti prijedlozi zakonskih izmjena. Do tada, otprilike 17 posto osoba u dobi od 35 do 49 godina koji se, prema posljednjim podacima, nalazi u takvoj situaciji, i dalje će biti prepušteni sami sebi, odnosno dobroj volji svojih poslodavaca, a nažalost – i tražiti pomoć na crnom tržištu.
Nasilje prema starijima
Pojava nasilja prema starijima vrlo je učestala u obiteljima. Hrvatska udruga socijalnih radnika upozorava da ono uzrokuje narušavanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, pogoršavanje već narušenog zdravstvenog stanja, slabljenje funkcionalnih sposobnosti, brži razvoj simptoma demencije te veći stupanj mortaliteta.
Mnoge starije osobe ne žele da njihovi nasilni ukućani završe na ulici ili u zatvoru pa izlaz vide u odlasku u dom za starije, no to je dostupno samo onima koji si takav smještaj financijski mogu priuštiti. Ne postoje posebni kapaciteti niti resursi za žurno institucijsko zbrinjavanje starijih, jer skloništa za žrtve nasilja ne prihvaćaju teško i kronično bolesne starije osobe kojima je potrebna zdravstvena njega.
Pojavom koronavirusa suočeni smo s vijestima o povećanju nasilja u obitelji. Budući da su starije osobe učestale žrtve obiteljskog nasilja, povećava li se broj takvih slučajeva?
Službeni podaci govore da je prošle godine 1138 starijih osoba bilo žrtva obiteljskog nasilja, ali je stvarna brojka vjerojatno višestruko veća jer nasilje zbog srama, straha ili nepovjerenja često ostaje neprijavljeno. Nažalost, za očekivati je da je tijekom epidemije došlo do porasta nasilja, posebno za vrijeme lockdowna kad je većina građana u potpunosti morala promijeniti svoju svakodnevicu i tjednima ostati kod kuće što, uz ekonomske posljedice, itekako može biti okidač kod nasilnika. Tako da vjerujem da će, nažalost, podaci za ovu godinu pokazati određeni porast obiteljskog nasilja, pa tako i nad starijima.