Mediji

Informiranje je danas dominantno orijentirano na informiranje o totalnim nebulozama koje nemaju apsolutno nikakav upliv na kvalitetu naših života, a dodamo li tomu bombardiranje reklamama koje isključivo informiraju o proizvodima, uslugama i skupim životno-stilskim praksama, koje u vidu participacije jedino nagovaraju na potrošnju, te informacije o nasilju, kriminalu i sl. koje kao posljedicu imaju nepovjerenje i strah, postavlja se pitanje svrhovitosti informiranja.

Kako ne biste morali klikati na šarolike portale desnog spektra (kojima čitanosti ionako ne nedostaje), donosimo vam najzanimljivije izvještaje, vijesti i reportaže iz proteklog tjedna s portala Narod.hr, Bitno.net, Direktno.hr i Priznajem.hr.

U "novi poredak" na HRT-u jednostavno se ne uklapaju ni Hrvatska uživo ni Maja Sever.

Zagrebačka lokalna televizija Z1 na spektakularan je način krenula u novu programsku sezonu - jesenska je "shema" otvorena četrdesetminutnom reportažom s Thompsonova koncerta. Zašto država milijunima kuna financira medije koji nude filoustaške sadržaje? Kad Thompson negoduje zbog prekršajnih prijava koje prima nakon uzvika "Za dom spremni" dok tabla s ustaškim pozdravom odlukom Vlade seli iz Jasenovca gdje je nepodobna u Novsku gdje je podobna – nije li na izokrenut način ipak u pravu? Za H-Alter govore Gordana Vilović, Hajrudin Hromadžić i Vjeran Zuppa.

Ovih dana čitam tekstove s portala Liberal.hr i pokušavam shvatiti način razmišljanja koji stoji iza te eksplozije internetskog entuzijazma. Naime, čini mi se da su koristi od puke kritike domaćih liberala ograničene. Pravo je pitanje kako pridobiti njihovu trenutnu publiku da započnu kritički prorađivati liberalne teze.

Ana Peraica, teoretičarka umjetnosti i autorica knjige Kultura selfija: "Za razliku od klasičnog dualizma filozofskog koji govori o dvije ekstenzije, tijelu i duhu, suvremeno društvo forsira dualizam slike tijela i podataka o njemu. Privatnost je valuta današnjeg vremena. Sve što kupujemo danas košta nešto plus privatnost. Selfie jest paradoksalan žanr, on dok se bavi sobom zapravo negira sebe ozbirom se koriste uhodane forme i taktike koje svaku individuu svode na istu ili sličnu nekoj drugoj. Autor je generički - jednak mnogim drugima koji zauzimaju jednaku grimasu ili pozu."

Posljednjih dana zahuktala se sada već dobro uigrana kampanja "ugasimo Novosti". Željka Markić ponovno je pisala premijeru Plenkoviću o "antihrvatskim elementima" kojima treba ukinuti financiranje, a u tome je podržao i Keleminec s paljenjem novina, kao i desna struja sa sve brojnijim tužbama za duševne boli. No, sva zbivanja državni vrh ocijenio je nerelevantnim zbog čega nije došlo i do uobičajene, načelne osude pritisaka na novinare i redakcije.

Zašto Plenkovićeva i Oreškovićeva vlada nisu pristupile izradi Akcijskog plana Partnerstva za otvorenu vlast koji bi za cilj trebao postaviti i veću transparentnost vlasnika medija? Zašto je Milanovićeva vlada izradila Akcijski plan, ali ga u medijskom dijelu nije ni započela provoditi? Kakav model demokracije zaista imamo, ako vlast aktivno štiti interese vlasnika medija umjesto da aktivno štiti pravo svih građana na istinito, pravodobno i potpuno informanje? I kakve to sve veze ima s Agrokorom i Todorićem?

Na nedavno održanom ZagrebDoxu prikazan je film Ratni Show, o sukobu u Siriji, koji su zajedno režirali Andreas Dalsgaard i Obaidah Zytoon. Dvije misli provlače se kroz film i ostaju utisnute u tkivo gledatelja - prva žrtva svakog rata je istina, a rat je show. Ako je prva žrtva svakog rata istina, logično je zaključiti da je prva žrtva svakog pisanja o ratu također istina. Kako pisati o ratu, kada je rat show – neprestana kreacija mnoštva kojemu ne možemo ući u trag, čije stope ne možemo pratiti, činjeničnost ne stižemo provjeravati jer je previše svega, a premalo vremena?

U hrvatskim se medijima o transrodnosti progovora rijetko, i u tim se slučajevima pribjegava senzacionalizmu i površnosti, pa je posve sigurno da je transrodnost u našem društvu još uvijek tabu tema. Zbog svega toga, posebno raduje što tabu među prvima razbijaju budući novinari i novinarke, studenti/ce prve godine Fakulteta političkih znanosti koji uz svoje odlučne filmske protagonistice prekidaju gorku medijsku tišinu – njihov kratki dokumentarni film Metamorfoze donosi tri afirmativne priče o transrodnosti.