Mediji

Veliki prosvjed u Zagrebu - novinari će svoju profesiju nastaviti braniti i dalje.

Postoji li više novinarska profesija? Ili se novinari ne sjećaju prijašnjih čistki, istjerivanja štrajkaša iz redakcije, otkaza bez ikakvog utemeljenja, smanjena plaća i povećanja obaveza, neisplate autorskih honorara, pa onda pognu glave, štrikaju svoje copy&paste tekstove i paze da ih se ne ulove u neposlušnosti. Samocenzura je moćna, pa uz nju nam cenzure i ne treba.

Aktivno je 1163 sudskih procesa protiv novinara i medija u Hrvatskoj čiji se odštetni zahtjevi mjere u milijunima kuna, a posljednji val tužbi dolazi s HRT-a, koji je podnio 34 tužbe protiv novinara, bivših radnika i Hrvatskog novinarskog društva. Hrvatska je tako ušla u povijest kao jedina zemlja na svijetu u kojoj je vodstvo javnog servisa podnijelo tužbu protiv strukovne organizacije. No, poruka HND-a je jasna – na ušutkivanje putem tužbi ne pristaju.

Ministarstvo kulture (kao i Grad Zagreb i druge lokalne vlasti) može iz godine u godinu na svojim natječajima za javne potrebe u kulturi raspodjeljivati milijune kuna postupajući suprotno različitim propisima, od antikorupcijskih do onih koji se odnose na pojedine djelatnosti, kao u ovom slučaju medijske, izazivajući negativne reakcije i skandale, pri čemu je dosljedno na snazi samo jedan princip koji glasi – "psi laju, karavana prolazi". Sudionicima natječaja suspendirana su neka od osnovnih građanskih prava, a negativne posljedice na takvom terenu niču poput gljiva.

HRT će povući tužbe protiv novinara i HND-a ako tuženi povuku tvrdnje o postojanju cenzure na HRT-u. Jasnije rečeno - prestanite kritizirati rad HRT-a, prestanite upozoravati na niz problema, poslušno odrađujte svoje zadatke i sve će biti dobro. Nesretna je to situacija dragi novinari, ali ne bojte se, pravosuđe je na vašoj strani.

U hrvatskim je medijima prošla, relativno nezapaženo, vijest da se razmišlja o uvođenju Vijeća za medije, kao mogućeg rješenja za poboljšanje katastrofalno loše razine novinarstva i medija u Hrvatskoj. Svjetska praksa temelji se na samoregulaciji, a hrvatska inicijativa zamišljena je kao regulatorno tijelo. Vlada traži formu koja djeluje kao svjetsko rješenje, a u stvari je način kontrole medija.

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu zatražila je od Ministarstva kulture poništenje natječaja za Javne potrebe u kulturi u 2019. godini, u dijelu koji se odnosi na tzv. elektroničke publikacije. Zahtjev za poništenjem obrazložen je nelogičnošću natječaja, njegovom neusklađenošću s važećim medijskim zakonodavstvom, ismijavanjem elementarne proceduralnosti kao i narušavanjem integriteta nakladnika "elektroničkih publikacija". Sam čin prigovaranja trebao bi podrazumijevati izvjesnu mjeru povjerenja u instituciju - toga nemamo, ali odbijamo progutati baš sve što je servirano.

U H-Alterovoj rubrici Obvezatna lektira i ove smo godine preporučivali/e tekstove iz drugih medija koji su nam bili bitni i koje smo voljeli čitati. Za kraj godine, donosimo vam i presjek tih tekstova. Od ideje o svijetu bez granica kamerunskog filozofa Achillea Mbembea, analize nogometne industrije koju je napisao Eric Cantona, razmatranja o bitocoinu Tomislava Medaka, do razgovora o lošoj hrvatskoj stambenoj politici s arhitekticom Ivom Marčetić i intervjua s porno glumicom Stoyom o stanju i promjenama u industriji pornografije - pročitajte, podsjetite se.

"Jedna od velikih stvari koju možemo napraviti na internetu je doprijeti do ljudi prije nego što ih se radikalizira u krivom smjeru te ih potaknuti da se zainteresiraju za druge ideje. Desnica velik dio svog rada obavlja u online prostoru, posebice na YouTubeu, tako da možemo biti prisutni i otežavati njihovo djelovanje tako da svoj posao odradimo dobro", govori Oliver Thorn, voditelj i kreator Youtube kanala Philosophy Tube, u sklopu kojeg dva puta mjesečno objavljuje videozapise kroz koje nastoji gotovo četvrt milijuna pretplatnika iz cijelog svijeta podučiti filozofiji iz društveno i politički osviještene perspektive.

Rezultati praćenja medijskog pluralizma - Media Pluralism Monitor za 2017. godinu pokazuju kako niti jedna od 31 analizirane zemlje nije imuna po pitanju rizika medijskog pluralizma. Novinari i drugi medijski radnici u nekolicini europskih zemalja izloženi su prijetnjama i napadima te trebaju biti stalni podsjetnik vladama članica EU da imaju obvezu štititi njihovu sigurnost. Rezultati pokazuju i daljnju degradaciju radnih uvjeta što dodatno pojačava pritisak na profesionalni rad novinara i to u većini zemalja obuhvaćenih istraživanjem.