Mediji

Udruzi za nezavisnu medijsku kulturu, nakladniku portala koji upravo čitate, uručena je jučer pravomoćna presuda Županijskog suda u Splitu kojom nam se nalaže da spisateljici i bivšoj pripadnici HV-a Tanji Belobrajdić platimo 30 tisuća kuna kao naknadu za duševne boli, k tome još 6.328 kuna na ime naknade za sudske troškove. I sve to u idućih petnaest dana. Time je završen sudski postupak čiji ishod je dosad najozbiljnija prijetnja H-Alterovu postojanju u petnaest godina našega rada. Naime, tih 36 tisuća jednostavno nemamo.

Posljednjih dana možemo pratiti dvije naoko nepovezane situacije. Predsjedničku kampanju aktualne nam predsjednice i tiho skidanje epizode Čokolinda i tvornica skandala, satirično-informativne emisije Prime Time, s YouTubea. Izgleda da, neovisno o činjenici da je njihova posljednja emisija maknuta s platforme na kojoj je objavljena, osobe koje su si kao zadaću odabrale humorom komentirati zbilju, a ne voditi državu, puno bolje znaju što ne bi trebale reći, a što nikad ne bi trebale prestati govoriti, od mnogih osoba na ozbiljnijim društvenim položajima.

12. Dani elektroničkih medija - za govornicom se nije moglo čuti predstavnike neprofitnih. Razloga je možda više, ali ostaje činjenica da se na Danima elektroničkih medija za govornicom nije mogao čuti glas predstavnika neprofitnih medija, a publici nije bilo dozvoljeno komentirati o prijedlogu novog Zakona o elektroničkim medijima.

Na HRT-u postoji lista osoba koje ne smiju u program. To nikoga previše ne uznemirava.

U planu zakonodavnih aktivnosti Ministarstva kulture u 2020. godini nema medijskih zakona. Je li ministrica Nina Obuljen Koržinek obećavala temeljitu reformu medijskog zakonodavstva s uvjerenjem da će je provesti, pa se pokazalo da nije dorasla tom poslu, ili je otpočetka kupovala vrijeme i govorila ono za što je znala da će ostati u znaku uzrečice "obećanje, ludom radovanje"?

U predsezoni godišnjih odmora Ministarstvo kulture uspjelo je zgotoviti radni nacrt dugo najavljivanoga Zakona o elektroničkim medijima. Jedina značajna promjena u novom Zakonu o elektroničkim medijima uvrštavanje je nacionalnih radija i televizija, te svih nakladnika portala, bez obzira na njihovu komercijalnost ili neprofitnost, među potencijalne korisnike sredstava Fonda za pluralizam. Za dodjelu sredstava Fonda više neće biti presudno da programi u koje se ona ulažu budu od javnog interesa. Medijska politika u Hrvatskoj time više no ikad ističe tržišnu proizvodnju kao osnovno svojstvo novinarskog rada.

Ako zamjenica ministrice kulture i njezin tim „periodičnu elektroničku publikaciju“ definiraju prema Zakonu o knjižnicama, morali su to jasno naznačiti i objasniti u Uputama natječaja za javne potrebe u kulturi. Umjesto toga, u njima se navode "posebni kriteriji za periodičke elektroničke publikacije", među kojima je prvi na listi "poslovanje u skladu sa Zakonom o elektroničkim medijima". Jasno je da je ZEM u natječaju naveden kao ključ za interpretaciju pojma elektroničkih publikacija, da su se Zakona o knjižnicama naknadno sjetili kako bi nekako skinuli s vrata optužbu za neregularnost natječaja i zahtjev za njegovo poništenje, i da zamjenica ministrice kulture Iva Hraste Sočo laže.

Vijeće Europe prepoznaje vrijednost medija zajednice kao izvora lokalnog sadržaja, kulturne i jezične raznolikosti, medijskog pluralizma, socijalnog uključivanja i interkulturalnog dijaloga. Sve je veće priznavanje njihovog značaja i potrebe za financijskom potporom, što se ističe i u smjernicama Vijeća Europe. Još 2015. godine u Hrvatskoj je osigurano preko 4 milijuna eura iz ESF-a za rad neprofitnih medija, međutim ta sredstva, uz razne izlike, nikada nisu raspodijeljena. Neprofitni mediji su važni. Zna li to ministrica Nina Obuljen Koržinek? Piši joj!

Vijeće Europe prepoznaje vrijednost medija zajednice kao izvora lokalnog sadržaja, kulturne i jezične raznolikosti, medijskog pluralizma, socijalnog uključivanja i interkulturalnog dijaloga. Podržava predanost medija u zajednici na radu medijske i informacijske pismenosti, kroz razvoj kritičkog i kreativnog mišljenja i aktivno sudjelovanje u proizvodnji medijskih sadržaja.

Novinari bi trebali isključiti kamere kad političari prodaju maglu, okrenuti se životnim temama i jasno ukazati na laži i manipulacije. Novinari imaju o čemu pisati. Njihova publika neće biti uskraćena ako ih novinari ne izvijeste što neki ministar misli o nečemu, a zaboravlja da je prije godinu dana tvrdio nešto posve suprotno. Snaga novinarstva pokazat će se tek na konkretnim mjerama, koje će jasno pokazati da prosvjed nije bio samo izražavanje nezadovoljstva, već odlučna želja da se poboljša profesija.