U kontekstu rasprava o strategiji i taktici ljevice, internetska promidžba nepravedno je zapostavljena tema, o čemu smo već pisali. Na sporiji razvoj lijevog YouTubea utjecale su već standardne boljke ljevice – akademizam, unutarnje podjele i prozivke zbog stvarnih ili izmišljenih ideoloških zastranjenja, te skepsa spram "otuđujućih" i visoko individualiziranih medija kao što je YouTube. Desna online propaganda u međuvremenu cvjeta, a opasnom ju čini njen potencijal za vlastitu daljnju reprodukciju. LeftTube, koji se još razvija, dobar nam je podsjetnik i na to da ljevica može biti zabavna.
Donosimo razgovor s Oliver Thornom, voditeljem i kreatorom kanala Philosophy Tube koji podučava filozofiji iz društveno i politički osviještene perspektive.
Ukratko predstavi sebe i svoj kanal – tko si, čime se baviš (na YouTubeu i izvan njega), kojim se temama baviš na svom kanalu, koja je tvoja ciljana publika itd.
Britanska vlada donijela je 2010. godine katastrofalnu odluku prema kojoj je trošak studiranja trostruko uvećan, a nepredviđena posljedica te odluke bila je radikalizacija cijele jedne generacije studenata i njihovo udaljavanje od moralno propale političke stagnacije kojoj svjedočimo posljednjih trideset godina. Ja sam bio jedan od tih studenata. Tada sam imao drugo ime i manje jasnu sliku o tome čime se žalim baviti tijekom ostatka svog života; studirao sam na diplomskom studiju filozofije i odlučio da ću u svojoj spavaćoj sobi početi snimati filmove o onome što sam naučio na predavanjima, s ciljem da se i drugi ljudi iz cijelog svijeta mogu besplatno upoznati s time. Začudo, moj kanal Philosophy Tube i dalje Trebalo mi je još puno vremena da na YouTube doista počnem gledati kao na umjetničko stvaralaštvo i da si dopustim da radim ono što želim raditi, a ne ono što se možda očekuje od tradicionalnog obrazovnog kanalapostoji! Dva puta mjesečno izrađujem videozapise kroz koje nastojim gotovo četvrt milijuna pretplatnika iz cijelog svijeta podučiti filozofiji iz društveno i politički osviještene perspektive. U međuvremenu sam Philosophy Tube pretvorio u posao na puno radno vrijeme, preselio sam se u London, započeo paralelnu karijeru kao profesionalni glumac i odabrao novo ime po kojem me ljudi danas znaju – Oliver Thorn.
Kako si se inicijalno počeo baviti snimanjem videa za YouTube? Jesi li bio aktivan u drugim YouTube zajednicama prije svog trenutačnog kanala? Ako jesi, što te je potaknulo da preusmjeriš pažnju na političke teme?
Nisam bio jako upoznat s ostatkom YouTubea kada sam tek počinjao. Trebalo mi je nekoliko godina da upoznam situaciju i onda još nekoliko da se afirmiram u nečemu što bi se moglo nazvati YouTube zajednicom; neko sam vrijeme jednostavno bio gnjavež koji je u spavaćoj sobi negdje u Škotskoj snimao sarkastične filmove! Trebalo mi je još puno vremena da na YouTube doista počnem gledati kao na umjetničko stvaralaštvo i da si dopustim da radim ono što želim raditi, a ne ono što se možda očekuje od tradicionalnog obrazovnog kanala – dakle, od vrste kanala s kojom sam počeo. Imao sam puno sreće jer su me moji pratitelji podržali tijekom ovog prijelaza.
U posljednje dvije godine nerijetko se činilo kao da desničarski, neonacistički i kanali bijelih supremacista uspijevaju privući sve veći broj gledatelja i pretplatnika. Ubrzo je uslijedila protureakcija na takve trendove iz tabora lijevih YouTubera u usponu. Kako bi opisao trenutačnu situaciju na YouTubeu? Je li ova protureakcija bila uspješna?
Zaboravi na zadnje dvije godine, sjećam se kako je bilo prije toga! Ovime se bavim već šest godina; prvih nekoliko proveo sam u divljini koja je YouTube postao nakon što su se veliki ateistički YouTuberi prebacili na antifeministički sadržaj, preteču politički reakcionarne pozicije koju mnogi od njih zauzimaju danas. Tada sam bio puno oprezniji i izbjegavao sam se isticati pored tih divova koji su imali moć da jednim reakcijskim videom unište cijele karijere. Tada nikako ne bih mogao napraviti nešto poput videa The Philosophy of Antifa. Mnogi od tih stariji kanala još uvijek su prisutni, premda se čini da više nisu prijetnja kakva su nekada bili; neki od njih polako padaju u zaborav, a jedino što iza njih ostaje je veliki natpis na kojem piše "DEBATIRAJ SA MNOM". Možda tako razmišljam jer sam se u međuvremenu afirmirao ili se njihov utjecaj doista smanjio. Ljevičarski kanali trenutačno su u usponu, no ne bez vlastitih poteškoća i problema.
Važnost održavanja internetske prisutnosti u aktivističkim je krugovima često podcijenjena. Organiziranje, prosvjedovanje, podizanje svijesti o određenim problemima i slične aktivnosti u "offline" svijetu shvaćene su kao primarni cilj, dok je internetsko djelovanje uglavnom označeno kao suplementarno. Nadalje, internetsko se djelovanje nerijetko veže uz karikaturu "Facebook revolucionara", osobe čije se sudjelovanje u političkom pokretu uglavnom svodi na "lajkanje" objava i potvrđivanje dolaska na Facebooku, bez pojavljivanja na stvarnim prosvjedima. Smatraš li ovo legitimnim problemom kojeg bi kreatori aktivističkog sadržaja trebali uzeti u obzir? Također, postoji li opasnost od obraćanja i dopiranja isključivo do one publike koja je ionako već sklona našim stajalištima? Koja su ograničenja internetskog aktivizma i može li on dovesti do otuđenja od stvarnih borbi?
Obraćanje postojećim simpatizerima definitivno je nešto o čemu razmišljam. Lako je iznova snimati isti video za istu publiku i svaki put dobiti iste pozitivne reakcije, sve dok jednom ne shvatiš da se klima promijenila i više nisi aktualan. Možda se to dogodilo velikom broju spomenutih ateističkih YouTubera. Doduše, ne smatram da ekstremna online prisutnost nužno otuđuje od offline borbi; zapravo sam više osviješten i više angažiran oko drugih borbi upravo zbog svog rada na YouTubeu. Više sam aktivan i u offline svijetu – osjećam potrebu da prakticiram ono što govorim, čak i kada publika nije prisutna. Lako je iznova snimati isti video za istu publiku i svaki put dobiti iste pozitivne reakcije, sve dok jednom ne shvatiš da se klima promijenila i više nisi aktualan
S druge strane, koje su prednosti internetskog aktivizma, posebice u kontekstu YouTubea? Zašto bi ljevica trebala uložiti napore u održavanju prisutnosti na internetu?
Jedna od velikih stvari koju možemo napraviti na internetu je doprijeti do ljudi prije nego što ih se radikalizira u krivom smjeru te ih potaknuti da se zainteresiraju za druge ideje. Desnica velik dio svog rada obavlja u online prostoru, posebice na YouTubeu, tako da možemo biti prisutni i otežavati njihovo djelovanje tako da svoj posao odradimo dobro. Čak sam svjedočio nekim desnim YouTuberima koji su se preobratili i time osvjetlali svoj obraz. Prilike za iskrenu emocionalnu solidarnost s ljudima koji prolaze kroz poteškoće također nisu za podcijeniti. Mnogo je (s pravom) rečeno o potencijalnoj toksičnosti ili iskorištavanju parasocijalnih veza, no upoznao sam ljude do čijih je buđenja, političkih i osobnih, došlo upravo zbog YouTubera – neovisno o tome jesam li u pitanju ja ili netko drugi. Nekada sam sumnjao u moć YouTube videa da promijene nečiji život, no svaki dan dobivam poruke od ljudi koji kažu kako gledaju svijet na drugačiji način, čak i onih koji tvrde su im životi spašeni, zbog nečega što sam napravio ja ili neki od drugih YouTubera s kojima surađujem.
Da sumiramo prethodna dva pitanja, gdje vidiš mogućnosti za približavanje offline i online aktivizma? Mogu li videozapisi na YouTubeu zaista potaknuti ljude na osnivanje ili pridruživanje, primjerice, radikalnom sindikatu, lijevoj političkoj organizaciji i sl., imajući u vidu kako bi to impliciralo napuštanje relativne sigurnosti i komfora koje nudi uloga pasivnog konzumenta sadržaja na YouTubeu?
Ako je za suditi po porukama simpatizera, svakako mogu!
Ako se u obzir uzmu zabrinjavajući politički trendovi našeg vremena, uopće ne iznenađuje to da je i Internet postao puno opasnije mjesto. Uznemiravanje, cyberbullying, hakiranje i krađa osobnih podataka prečesti su problemi – jesi li ikada imao slična negativna iskustva te koji je tvoj savjet za nošenje s takvim situacijama? S druge strane, jesi li imao nekih pozitivnih iskustava koje bi htio istaknuti?
Izložen sam puno manjem broju napada nego većina tako da tu relativnu sigurnost mogu upotrijebiti za stvaranje radova koji ispunjavaju neku društvenu potrebu te za pojačavanje drugih glasova tamo gdje je to mogućeImao sam negativna iskustva, iako sam kao zdravi, cis, bijeli muškarac tome izložen u manjoj mjeri nego YouTuberi koji stvaraju sličan sadržaj, ali nemaju iste privilegije. Doživio sam prijetnje smrću, krađu identiteta, zlostavljanje, seksualno uznemiravanje, neonaciste koji ispod mojih videa šire svoju propagandu i pokušavaju regrutirati ljude…
U prošlosti sam većinu takvih stvari uspijevao izbjeći tako što bih sadržaj namjerno učinio kompliciranijim nego što je potrebno. Smatrao sam da ću time privući samo veoma zainteresiranu publiku i tako smanjiti negativne reakcije. Ne samo da se to pokazalo netočnim, već sada shvaćam da je za osobu s mojim privilegijama takav pristup jednostavno kukavički. Izložen sam puno manjem broju napada nego većina tako da tu relativnu sigurnost mogu upotrijebiti za stvaranje radova koji ispunjavaju neku društvenu potrebu te za pojačavanje drugih glasova tamo gdje je to moguće. Sada se s potpunom iskrenošću izlažem lešinarima, neovisno o tome jesu li u pitanju moja politička stajališta ili osobni život.
Doduše, negativno blijedi u usporedbi s pozitivnim. Moj kanal postoji isključivo zbog crowdfundinga – moja stanarina, moja hrana i računi, moj cijeli život temelji se na velikodušnosti nepoznatih ljudi, od kojih mnogi izdvajaju tek dva dolara mjesečno. Sitna nezadovoljstva YouTubea nisu ništa u usporedbi s materijalnom stvarnošću koju mogućom čine virtualne interakcije. Neovisno o tome držim li predavanja u Den Haagu ili se družim sa sjajnim, divnim ljudima koje sam upoznao kroz YouTube, često zastanem i pomislim: "Nisam nikada ni sanjao da će me snimanje videa u spavaćoj sobi dovesti ovdje!"
Nažalost, čini se da ne postoji mnogo sličnog sadržaja na jezicima izuzev engleskog. Imaš li kakav savjet za sve one koji bi možda htjeli pokrenuti vlastiti politički kanal?
Omogućite drugima uređivanje podnaslova! Ljudi izvan anglosfere žele gledati to što radite, dopustite im da mogu dodati i podnaslove! Jednostavno je – u YouTubeovom Creator Studiju postoji kartica "Subtitles" koju možete otvoriti, a nakon toga je samo potrebno označiti odgovarajuću kućicu.
