Planet Zemlja

Apokalipsa sutra: Tema nuklearnog naoružanja bit će opet skinuta s dnevnog reda čim u nekom strateškom centru bude donesena odluka o smirivanju kolektivne histerije oko iranskog i sjevernokorejskog nuklearnog programa, histerije koju je bilo tako lako pobuditi na valu antiterorističke histerije. Tiha nuklearna prijetnja – bezbrojne nuklearne elektrane diljem svijeta, od kojih su mnoge prave tempirane bombe – permanentna je, a potiskuje se još lakše od prijetnje iznenadne globalne nuklearne katastrofe.

Kad se male ruke slože: Najekološkiji način proizvodnje biodizela je iz korištenog jestivog ulja. Time se reciklira vrijedna sirovina koja još uvijek završava u kanalizaciji. Korišteno jestivo ulje može se nakon filtriranja direktno lijevati u spremnik dizelskog vozila za što treba ugraditi opremu koja će ulje zagrijati na sedamdeset stupnjeva i time mu smanjiti viskozitet

Početak i kraj nuklearnog doba: Atomsko doba je, s osvrtom na cjelokupnu povijest čovječanstva, doba dosad najveće moći čovjeka, moći koja u svoju službu stavlja prirodu s njenim najunutrašnjijim snagama, zatim prostor i vrijeme, a konačno i samoga čovjeka. Drugim riječima, ljudska moć postaje totalna, jer podvrgava sebi cjelinu. No, paradoksalno, ovo doba dosad najveće moći čovjeka ujedno je i doba dosad najdublje nemoći čovjeka.

Kad se male ruke slože: Zeleni krovovi odličan su način da se izbjegne korištenje skupog crijepa. Ako su dobro napravljeni, toplinska su izolacija s vanjske strane kuće, a i lijepi su, jer na njima može biti travnjak, cvjetnjak ili povrtnjak. Orijentacijom kuće s obzirom na strane svijeta omogućava se da sunce maksimalno prodire u unutrašnji prostor i udara u neku termalnu masu, podove i zidove, koji akumuliraju toplinu.

Nuklearna fizika i nuklearna metafizika: S početkom devedesetih godina i krajem povijesti, pitanje nuklearne prijetnje arhivirano je kao hladnoratovska tema, koja se tek povremeno probije do udarnih vijesti, a to znači i do statusa onoga što je doista važno. Povremenost i nepravilan ritam njezina pojavljivanja, kao i izbor primjera kojima se poziva na uzbunu (zašto samo nuklearne bombe osovinâ zla, a ne i jednako opasne bombe Sjedinjenih Država ili Izraela?) – govore nam da to nije percipirano kao neprestano postojeći problem, nego kao tema kojom se manipulira ovisno o trenutnim vojno-političko-ekonomskim konstelacijama.

Obećanja i prijetnje moderne tehnologije: Što je ostalo nakon Hirošime i Nagasakija? Najprije stotine tisuća mrtvih i ruševine, potom dugi trag smrti i bolesti, uspomene preživjelih i priče koje znaju njihovi potomci, a danas: dva velika grada, koji se nikad neće osloboditi onoga što se dogodilo tih kolovoških dana 1945. Usprkos čitavoj dokumentaristici, antinuklearnom pokretu i godišnjim hirošimskim apelima za nuklearno razoružanje i mir, čini se da čovječanstvo ništa nije naučilo iz toga.

Kad se male ruke slože: Ovoga ljeta u Istri, kod Bala, grupa volontera-prijatelja dovršava kuća od bala slame. U tijeku je završni sloj žbukanja. Volonteri prosijavaju zemlju crljenicu koju su iskopali za buduće jezerce nedaleko kućice od slame. Zatim tu zemlju, koja je ujedno pigment koji daje crvenkastu boju zidovima, u tačkama miješaju s glinom, pijeskom i vapnom, dodavajući vodu kako bi dobili kompaktnu, žitku smjesu koja potom rukama mogu lako nanositi na zidove od slame. No, ništa bez odgovarajućeg omjera...

Novinske izjave ovih dana kao da su nastale s pogledom uprtim u predizborni kalendar, a ne u stvarnu šumu. Hranjenje masovnim strahovima od potpaljivača, diverzanata, prekograničnih neprijatelja, sebičnih ovčara ili priprostih maloumnika, od kojih nas ima spasiti odlučna akcija naših upravljača, nema velike veze sa razlogom novih šumskih požara. I kada bi sve ove prijestupnike preventivno zatvorili šume bi ipak gorjele jer su iz održivih ekosistema pretvorene u barutanu.

U novom planu granica iz Ornitološkog rezervata Vransko jezero je izuzet nelegalno izgrađen dio. Rezervat će kompenzacijom dobiti državno zemljište na drugoj strani, ali površinom tri puta manje nego što je Državni zavod za zaštitu prirode predlagao. Na ostatku je u prostornom planu općine Pakoštane već ucrtan golf teren. Golf u slivnom području krhkog i iznimno vrijednog ekosustava može pasti na pamet samo nekome tko bi ionako rado vidio sve ptice - mrtve.

Ministarstvo kulture najavilo je početak postupka za proglašenje delte rijeke Neretve parkom prirode, ali javni uvid je uz nesuvisla objašnjenja, naprasno prekinut. Marina Kelava istražila je što se zbiva u pozadini ove nagle promjene mišljenja: političke igre aktualnih vlasti Republike Srpske i Republike Hrvatske, pritisci iz lokalnih političkih struktura, poslovne ambicije energetičara, strah lokalnih uzgajivača mandarina od proglašenja parka prirode... No ako se izbor sveo na biranje između pretvaranja Neretve u slanu pustinju ili njezinog opstanka, interes lokalnog stanovništva trebao bi biti jasan.