OD HIROŠIME I ČERNOBILA DO PJONGJANGA I KRŠKOG (1. dio)

 

Tek nedavno, prije nekoliko rođendana, netko mi je rekao (vjerojatno kao odgovor na moje žalbe) da Wikipedia nudi informacije o važnim događajima na određene datume. Ali sve informacije na jednom mjestu nisu izliječile moje frustracije. Manjak osobnog rođendanskog iskustva povezanog s nekim svjetskopovijesnim događajima i manjak slučajnog nailaženja na utješne enciklopedijske podatke ne može se nadomjestiti wikipedijskim činjenicama da su se 4. kolovoza rodili, primjerice, pisci Percy Bysshe Shelley(1792.), Knut Hamsun (1859.) i Witold Gombrowicz (1904.), glumac Billy Bob Thornton (1955.), te političari José Luis Rodríguez Zapatero (1960.) i Barack Obama (1961.).Ili da je tog datuma 1875. umro Hans Christian Andersen . Ili da su 4. kolovoza 70. godine Rimljani uništili Drugi hram u Jeruzalemu, da je 1914. Njemačka na taj dan napala Belgiju, nakon čega joj je Velika Britanija objavila rat, a da se diktatura koju je 1936. u Grčkoj uveo general Ioannis Metaxas, izvršivši vojni udar, čak naziva četvrtokolovoškim režimom. Koliko god bilo zanimljivo, ipak nije bogznašto, ali neka bude spomenuto: 4. kolovoza 1782. Mozart se vjenčao s Constanzom Weber.

 

Uglavnom, govoreći iz osobnog, pred-internetskog iskustva, tek 1995. nešto se u tom smislu promijenilo, jer je te godine 4. kolovoza rano izjutra (baš kao što sam se i ja rodio rano izjutra dvadeset godina ranije) započela vojna operacija Oluja, što je u našim okvirima, kako će se pokazati, bio epohalan događaj. Ali od tada nadalje – opet ništa. Osim, dakako, službenih obilježavanja Oluje, barjaka, pjesama i vojnih parada. A ta beznačajnost se ne tiče samo 4. kolovoza, nego i onih nekoliko dana prije i poslije tog datuma, koji barem kod mene proteknu u sasvim iracionalnom i bezrazložnom očekivanju i ispraćanju rođendana.

 

 

 

Ali općenito govoreći: što je još ostalo od Hirošime i Nagasakija? Ostalo je mnogo toga, moglo bi se reći s malo gorke ironije. Najprije stotine tisuća mrtvih i ruševine, potom dugi trag smrti i bolesti, uspomene preživjelih i priče koje znaju njihovi potomci, a danas: dva velika grada, poput svih drugih sličnih njima, koji se ipak nikad neće osloboditi onoga što se dogodilo tih kolovoških dana 1945. Ali što je ostalo u smislu jednog iskustva iz kojeg je čovječanstvo nešto naučilo? Sudeći prema vijestima koje gledamo, čitamo ili slušamo između dvaju kolovoza – vrlo malo. Usprkos čitavoj dokumentaristici, anti-nuklearnom pokretu i godišnjim hirošimskim apelima za nuklearno razoružanje i mir, čini se da čovječanstvo ništa nije naučilo iz toga. Ne radi se samo o tome da se danas – kako izvještavaju japanski anarhisti, koji u Hirošimi svake godine 6. kolovoza organiziraju antinuklearni i antivladin para-protest – u blizini Hirošime nalaze vojne baze japanske armije, pa čak i US Marine Corp. Ignoriranje posljedicâ hirošimske i nagasakijevske tragedije, te poukâ koje su se iz toga mogle i trebale izvući je zapravo – globalno.

 

 

Spomenuti Hans Jonas – na temelju tvrdnje da je moderna tehnologija izmijenila samu bit ljudskoga djelovanja, a da tradicionalna etika ne odgovara tom zahtjevu – ističe potrebu za utemeljenjem jedne nove etike. Do njezinih principa može se doći ponajprije jednom heuristikom straha, konceptualizacijom straha, odnosno eksplikacijom onoga što je danas ugroženo, eksplikacijom mogućnosti da se zamišljene katastrofalne posljedice zaista i ostvare, te eksplikacijom obveza koje se s obzirom na to postavljaju našem djelovanju.

 

Kao što ne bismo znali o vrijednosti istinitosti kad ne bi bilo laži, kao što ne bismo znali o slobodi kada ne bi bilo neslobode, i tako dalje – tako nam, u našem slučaju jedne etike daleke odgovornosti, koju još uvijek tražimo (…), tek unaprijed sagledano razaranje čovjeka pomaže da dođemo do onog pojma čovjeka koji treba sačuvati od toga, i potrebno nam je ugrožavanje slike čovjeka (…) da bismo u strahu od toga sebi osigurali jednu istinsku sliku čovjeka. (…) Što je na kocki znamo tek ako znamo da je to na kocki. (Jonas, 1984: 63)

 

Nije, pak, samo ugrožavanje čovjeka prijetnja koja nas oslovljava iz biti moderne tehnologije, nego ugroženost Zemlje, prirode i života u cjelini. I nije samo riječ o ugrožavanju pojma i slike čovjeka, prirode ili života, nego i o njihovom pukom postojanju.

 

 

Iako je u pravu kada kaže da industrijske civilizacije svakodnevno donose smrtne presude protiv milijuna živih bića bez broja i milijuna tona supstancija, čime se dovršava pljačkaškovladalački odnos zapadnih civilizacija prema Zemlji, Peter Sloterdijk skreće raspravu na krivi put kad kaže kako se moramo čuvati da nuklearnu tehnologiju naših dana promatramo kao iznimnu pojavu, jer ona uistinu nije ništa do dosljedni produžetak mineralogijsko-metalurgijskog napada na prisutne strukture materije, tako da tu nema nikakvog diskontinuiteta (Sloterdijk, 1992: 348). Nakon toga, Sloterdijk ovo pitanje nastavlja razmatrati na razini na kojoj nestaje iz vida pravi problem nuklearne tehnologije (a to su dimenzije i dalekosežnost mogućeg faktičnog uništenja čovjeka i Zemlje), iako se možda čini da se autor baš time probio do biti problema. Naravno da nuklearna tehnologija nije samonikla, nego je rezultat kontinuiteta u znanstvenoj, tehnološkoj, pa i kulturnoj povijesti čovječanstva, ali to ne znači da između točaka jednog, sa distance detektiranog kontinuiteta ne mogu postojati i kvantni skokovi, kvalitativni pomaci, bitne promjene, revolucije. Moć koju čovjeku daje sjekira, bilo za cijepanje drva za ogrjev ili za ubijanje protivnika, naprosto nije jednaka moći koju čovjeku daje tehnologija cijepanja atoma, bilo u svrhu dobivanja energije ili proizvodnje oružja, koliko god u podlozi ljudskog djelovanja – napada na drvo, napada na atome i napada na protivnika – stajao isti princip.

 

No, ipak: ne pretjerujemo li možda i s tim strahom od nuklearne tehnologije i naviještanjem apokalipse, jer od Hirošime i Nagasakija još uvijek nije bilo neke slične katastrofe, a i Černobil se može činiti kao izuzetak, gadna pogreška u jednom uhodanom sistemu koji sâm po sebi nije suviše opasan?

---