Fotografije: Zdenko Vanjek<br>Fotografije: Zdenko Vanjek
Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata '91 Otok Ivanić smislila je "projekt" dopunske nastave povijesti za učenike osnovnih škola. Nazvali su ga "Da se ne zaboravi", a kao nastavna pomagala koriste se bombe, mine, puške, mitraljezi, pištolji i drugi proizvodi kulture smrti. Čitavu zamisao blagoslovila je Agencija za odgoj i obrazovanje, kao i (Mornarovo) Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, uz opasku da se program vodi - "didaktičkim načelom životnosti".

Bombe, mine, puške, mitraljezi, pištolji i muškarci u vojnim uniformama. U "normalnim zemljama" ovaj se prizor može vidjeti u posebno ograđenom i dobro čuvanom prostoru gdje civili nemaju pristup, kojeg nazivamo "vojarna", ili, rjeđe, u specijaliziranim muzejima. Nažalost, Hrvatska je daleko od "normalne" zemlje jer ovdje isti prizor možemo vidjeti ne biste vjerovali, u osnovnoj školi.

Naime, Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata '91 Otok Ivanić započela je projekt Da se ne zaboravi. Radi se o dopunskoj nastavi Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica za djecu: "Temama o ratu i obrani treba osobito u školi pristupiti na promišljen i stručan način, na temelju poznavanja i uvažavanja razvojnih obilježja i potreba djece"povijesti za učenike sedmog i osmog razreda osnovnih škola na području Ivanić Grada, a prva takva održana je u Osnovnoj školi Stjepana Basaričeka.

"Udruga je napravila dobar program koji će učenicima omogućiti uvid u povijesno vrijeme stvaranja slobodne Republike Hrvatske. Vodeći se didaktičkim načelom životnosti i imajući u vidu nastojanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da unaprijedi i osuvremeni nastavu u cjelini pa i nastavu povijesti, smatramo da će se kroz projekt dopunske nastave s temom Domovinskog rata učenici upoznali sa doprinosom koji su dali branitelji u stvaranju i obrani Hrvatske. Smatramo da će taj program kod učitelja, nastavnika i učenika, osim činjeničnog upoznavanja s Domovinskim ratom, razvijati i pravilan stav o Domovinskome ratu kao obrambenome ratu i da će poticati učenike na pozitivan odnos prema čuvanju tekovina Domovinskog rata. Također smatramo da će pridonijeti postizanju i odgojne zadaće nastave, a to je jačanje domoljublja", kažu u Agenciji za odgoj i obrazovanje na temelju čijeg je pozitivnog mišljenja MZOS prošle godine odobrio spomenuti projekt.

A taj "dobar program" sastoji se od slijedećeg: prikazivanja dokumentarnog filma s autentičnim snimkama iz Domovinskog rata, razgovora s direktnim sudionicima rata te prezentacije onesposobljenog oružja, streljiva i minsko-eksplozivnih sredstva iz istog rata uz dopuštanje učenicima da rukuju tim napravama.  Problematično je to na više razina.

"Iza poučavanja kontroverznih tema treba stajati visok i stručan pedagoški standard. Ukoliko to nije slučaj, učenici mogu ostati zbunjeni, što može prouzročiti različite emocionalne reakcije koje mogu narušiti mentalno zdravlje i emocionalnu stabilnost djece koja ne uče dovoljno o Domovinskom ratu da bi mogla prosuditi, odnosno razlikovati što je činjenica, a što interpretacija, osobito ako su interpretacije emocionalno oboEmina Bužinkić, GOOD  inicijativa: "Smatram posve neprimjerenim da se oružje unosi u škole, da ono bude didaktički alat, a posebno smatram opasnim da se djecu i mlade podučava rukovanju oružjem i ratnom ponašanju, dok se istovremeno prostor za učenje vještina nenasilja i izgradnje mira u školama i šire rapidno sužava" jane", kaže Emina Bužinkić iz GOOD inicijative koja zagovara uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole.

Slično misli i pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić. Ona smatra da je upoznavanje djece s pozitivnom tradicijom Domovinskoga rata i s pothvatima hrvatskih branitelja u obrani od agresora vrijedna i važna odgojno-obrazovna zadaća škole, ali da pri tome valja voditi računa da se informiranje i pouka obavljaju u skladu s pedagoško-metodičkim zahtjevima te na način koji ne potiče militarizaciju ni želju za osvetom, a pogotovo ne mržnju prema bilo kome.   

"U kontaktima s djecom doznajemo da su često zbunjena različitim informacijama koje dobivaju o tom povijesnom razdoblju, primjerice iz medija ili u svojoj okolini. Stoga, osobito u školi, temama o ratu i obrani treba pristupiti na promišljen i stručan način, na temelju poznavanja i uvažavanja razvojnih obilježja i potreba djece", navodi Milas Klarić.

Međutim, AZOO-u po tom pitanju nisu bitni niti pedagoško-metodički zahtjevi niti stručnost, nego obećanje, pa tako kažu da je "udruga u svom podnesku za izdavanje suglasnosti za provođenje navedenog projekta navela je da im je osnovni cilj promicanje istine o Domovinskom ratu, njegovu obrambenom i oslobodilačkom karakteru."

"Suvremeno poučavanje povijesti temelji se na kritičkoj analizi pri suočavanju s kontroverznim temama, a prošlo je već dovoljno godina od rata da hrvatske vlasti, javne osobe i obrazovni sustav etabliraju upravo taj pristup", kaže Bužinkić.

Međutim, čini se da je trenutni pristup dijametralno suprotan spomenutom. Dobar način za poticanje militantnosti, agresije i mržnje te narušavanje emocionalne i mentalne stabilnosti kod djece je upravo taj da im u školu muškarci u vojnim uniformama donesu oružje. Nećemo ovdje propitivati njihove dobre namjere da "promiču istinu o Domovinskom ratu" jer, jednostavno, nismo učenici spomenutih razreda spomenute škole pa nismo niti bili na spornoj nastavi, pa tako niti ne znamo što su točno dotični predavali. Međutim, propitivat ćemo njihovu kompetentnost, kao i kompetentnost AZOO-a te MZOS-a koji je sve odobrio i škole u kojoj je projekt održan (do trenutka pisanja teksta nismo dobili odgovor na upit od stane MZOS-a i sporne škole, op.a.), a koja je, u najmanju ruku, upitna.

basaricek_m.jpg

Naime, u psihologiji, koja je gore nabrojanima očito "strana tvar", postoji pojam "efekt oružja", koji su prvi puta opisali Leonard Berkowitz i Anthony LePage sa Sveučilišta Wisconsin u svojoj studiji Weapons as Aggression-elicting Stimuli iz 1967. godine. Testirali su 100 muških studenata koji su primili elektrošokove navodno od svog izmišljenog "vršnjaka". Rezultati su pokazali da je vjerojatnije da će uzvratiti elektrošok ako je na stolu kraj njih bilo oružje.

Novija studija, iz 2006., Is an Armed Society a polite Society? Guns and Road Rage, koju su proveli David Hemenway, Matthew Miller i Mary Virniotis s Harvarda, pokazala je da će ljudi prije potrubiti vozačima koji zabušavaju na semaforu za vrijeme zelenog svijetla ako vide da imaju oružje u automobilu, nego onima koji nemaju.

"Trebaš biti kompletni idiot da potrubiš u tom slučaju, ali tako djeluje 'efekt oružja'. Ljudi ne razmišljaju mnogo o tome, efekti su vrlo au"Suvremeno poučavanje povijesti temelji se na kritičkoj analizi pri suočavanju s kontroverznim temama, a prošlo je već dovoljno godina od rata da hrvatske vlasti, javne osobe i obrazovni sustav etabliraju upravo taj pristup"tomatski", rekao je za britanski The Guardian Brad Bushman, profesor psihologije sa Sveučilišta u Ohiu.

Dakle, samo pogled na oružje može povećati agresiju kod ljudi. Nadalje, što se uniformi tiče, psiholog Richard Jonhson sa Sveučilišta u Toledu u svom radu The Psychological Influence of the Police Uniform iz 2005. navodi da uniforma utjelovljuje moć i autoritet te da su civili skloniji više surađivati u prisutnosti uniformirane osobe.

Sve je ovo vrlo primjenjivo na 13/14-godišnjake kada im muškarci u vojnim uniformama ponosno predstavljaju respektabilan arsenal. A AZOO "briljira" i po ovom pitanju:

"Budući da se u projektu navodi da će se prezentacija onesposobljenog oružja, streljiva i minsko eksplozivnih sredstava održavati radi upoznavanja učenika s postupcima i radnjama koje moraju poduzeti ako ubojita sredstva iz rata pronađu odbačena ili neprimjereno zbrinuta, da bi spriječili neželjene posljedice za sebe i svoju životnu sredinu, razvidna je i opravdana pedagoška komponenta toga."

basaricek_5.jpg

Razvidno je jedino da bi se djeca, ali i svi ostali koji nisu pirotehničari, ukoliko vide odbačeno oružje ili minsko-eksplozivna sredstva, trebala maknuti što dalje i pozvati policiju. Ili možda AZOO predlaže da ih "prčkaju", kao u školi? Sumnjamo da je to istina, ali je ovaj slučaj svakako dokaz nekompetentnosti svih nabrojanih.

"Smatram posve neprimjerenim da se oružje unosi u škole, da ono bude didaktički alat odnosno alat poučavanja, a posebno smatram opasnim da se djecu i mlade podučava rukovanju oružjem i ratnom ponašanju, dok se istovremeno prostor za učenje vještina nenasilja i izgradnje mira u školama i šire rapidno sužava i ugrožava mlade generacije. Sasvim je opravdano da danas učimo o tome kakvu su ulogu branitelji i vojnici imali u ratu, jednako kao što je važno učiti o ulogama onih koji su gradili mir i uložili napor u mirovne operacije, poput mirne reintegracije Podunavlja. Dobar način za poticanje militantnosti, agresije i mržnje te narušavanje emocionalne i mentalne stabilnosti kod djece je upravo taj da im u školu muškarci u vojnim uniformama donesu oružjeJednako tako, vrijeme je da starije generacije prestanu manipulirati mladim generacijama i omoguće im život u miru", kaže nam Bužinkić te dodaje kako se u ovakvoj situaciji djeca koja su pripadnici nacionalnih manjina, pogotovo srpske, sasvim sigurno mogu osjećati ugroženo te da se povećava mogućnost da postanu eventualne žrtve nasilja.

Upravo je to, uz očajne osnovnoškolske udžbenike, kako je pokazala nedavna analiza Udruge Protagora, još jedan od razloga zbog čega nam je prijeko potreban adekvatan građanski odgoj i obrazovanje u školama za koji se GOOD inicijativa već godinama zalaže.

<
Vezane vijesti