U četvrtak 4. ožujka na Trgovačkom sudu u Zagrebu započinje postupak koji smo na H-Alteru najavili još prije četrnaest mjeseci: tužitelj je udruga Alumni europskih studija koju zastupa odvjetnica Vesna Alaburić, tuženik je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Predmet spora je više no bizaran, kakva nam je doduše i stvarnost: premda je ALES-ov projekt "Izazovi vanjskih utjecaja za koheziju EU-a i Republike Hrvatske" prošao na natječaju iz područja "Informiranje o EU – konzultacije s građanima" koji je MVEP raspisao krajem 2018. godine i na njemu osigurao potporu u iznosu 48 tisuća kuna, i premda su potom obje strane potpisale ugovor o isplati potpore, MVEP nikada nije ALES-u uplatio sredstva za provođenje projekta.
Osim neizvršavanja ugovorne obaveze, MVEP nije ni objasnio drugoj strani koji su razlozi takve uskrate potpore. U razgovoru koji smo u studenom 2019. godine vodili s predsjednikom udruge Janom Klasincem, ovaj je tek nagađao o mogućim razlozima: "Pretpostavljam da je netko "Gospođu Bušić osobno pogađaju ustaše iz Ontarija, jer je i sama sudjelovala u takvim organizacijama, a Kolinda je očito njen projekt. Nje i ove neke tvrde jezgre HDZ-a, koja je povezana s iseljeništvom"naknadno zaključio kako mu se naš projekt ne sviđa." Priča je tada stala na zagrebačkom Županijskom DORH-u koji je zadužen za mirenje uoči pokretanja tužbe. ŽDORH je pak otklonio zahtjev za posredovanje u mirenju, tvrdeći, bez ikakve dodatne elaboracije, da je Klasinc "svojim djelovanjem povrijedio odredbe natječaja".
Pravi razlog neuplaćivanja osiguranih sredstava postao je jasan tek u veljači ove godine, po MVEP-ovu odgovoru na tužbu: ugovor s ALES-om raskinula je tadašnja državna tajnica u tom ministarstvu, Zdravka Bušić.
"Dobili smo informaciju da je ugovor dana 26. 9. 2019. raskinula državna tajnica u MVEP-u Zdravka Bušić. Njezino obrazloženje je glasilo – 'zbog neprimjerenih objava na društvenim mrežama'", kaže nam Klasinc.
Da bismo rasvijetlili o kakvim se "neprimjerenim objavama" radilo, potrebno nam se vratiti u prvu polovicu svibnja 2019. Predsjednica Republike Hrvatske je Kolinda Grabar-Kitarović, političarka koja nam je ostala u sjećanju kao pčela koja puno zuji, a malo meda daje. U rečeno vrijeme odzujala je na par dana avionom preko bare, u posjet hrvatskoj dijaspori u Kanadi i kanadskom kolegi Justinu Trudeau.
"Između 8. i 14. svibnja 2019. imao sam nekoliko kritički intoniranih objava na Facebooku o Kolindi Grabar-Kitarović, konkretno o njezinom gostovanju u Kanadi. Tako se tu našla i satirička karikatura KG-K s Trudeauom, na kojoj ga ona pita o dva Bosanca-ustaše, a on odgovara: "ha, ha, kako ne bih znao... " .
"Kada danas vratim film, jasno mi je da sam tim karikaturama upravo Zdravku Bušić mogao naciljati", kaže Klasinc. I zaista jest jasno: Bušić je do 1990. živjela u emigraciji, zanimaju je vanjski poslovi, percipirana je uglavnom kao pripadnica desnog, protuđmanovskog krila HDZ-a, otpočetka zagrijanog za otimanje dijelova Bosne i Hercegovine. Svoju socijalnu promociju nakon 1990. godine duguje prije svega činjenici što je sestra osuđenog terorista Zvonka Bušića, kojeg mnogi koji su otad zauzeli strateška mjesta u domovini doživljavaju kao hrvatskog "mučenika i šehida", rečeno omiljenom frazom bivšeg ministra kulture. Tuđman ju je svojedobno zbog nikad jasno izrečenih zasluga za hrvatsku stvar - zanemarimo li sestrinstvo s teroristom - obilno kitio različitim ogrlicama i medaljama poput Reda kneza Trpimira s ogrlicom i Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski.
Ratno je doba uglavnom prosjedila na poslu službene arhivistice spomenutog vlastodršca. Svoju pripadnost klanu Bušić održava, između ostaloga, kroz članstvo u izvršnom odboru zaklade Zvonko Bušić Taik, čija je predsjednica i jedina osoba ovlaštena za zastupanje Julienne Eden Bušić, Zvonkova udovica i svojedobno suučesnica u njegovu kriminalnom pothvatu. Danas je Zdravka fakat moćna, potpredsjednica je HDZ-a i predsjednica saborskog Odbora za Hrvate izvan domovine, gdje joj je najbliži suradnik Nino Raspudić, potpredsjednik istoga odbora.
"Gospođu Bušić osobno pogađaju ustaše iz Ontarija, jer je i sama sudjelovala u takvim organizacijama, a Kolinda je očito njen projekt. Nje i ove neke tvrde jezgre HDZ-a, koja je povezana s iseljeništvom", komentira Klasinc.
KG-K kao Bušićkin projekt!?
"Projekt KG-K je bio upravo to, vraćanje na scenu 'ideala' iz devedesetih godina", ističe Jan Klasinc. "Njezin odnos prema iseljeništvu bio je prepoznatljiv po fotografijama sa zastavama na kojima je grb iz doba NDH, toleriranja pozdrava 'Za dom spremni' i tome slično. Po tome je bila karakteristična, da bi pred predsjedničke izbore okrenula kaput i postala jako 'liberalna', kako bi privukla i taj dio biračkog tijela."
"Trudeau je, s druge strane, za svoje potrebe lovio birače iz hrvatske dijaspore, pa su se njih dvoje našli na pola puta. To je bio smisao karikature", domeće Klasinc.
I tako, korak po korak, pretvaramo se u državu apsolutne moralno-političke podobnosti, državu u kojoj više ni udruga ne može dobiti javnu potporu ako njezin predsjednik iznosi političke stavove koji se ne sviđaju obnašateljima vlasti. "Nakon sklapanja ugovora tužena je (strana, op. t.g.) utvrdila da je predsjednik tužitelja u aktivnostima na društvenim mrežama izvrgnuo ruglu institucije Republike Hrvatske", navodi se u MVEP-ovu odgovoru na tužbu, pa se još i dodaje, kako ne bi bilo zabune: "Tuženik je kao davatelj financijskih sredstava utvrdio da predsjednik Udruge objavama na društvenim mrežama postupa na način koji je protivan svrsi financiranja programa, te da je MVEP prije potpisivanja ugovora o tome imao saznanja, predmetni ugovor ne bi bio potpisan." Poruka svim predsjednicima udruga je jasna - želite li da vam se povećaju šanse na natječajima, objavljujte što afirmativnije postove o Plenkiju, Bušićki, Tuđmanu, Kolindi...
MVEP je tako jasne, logične i kategorične stavove skoro godinu i po dana (ipak) čuvao kao zmija noge što daje naslutiti da su njegovi čelni ljudi ipak svjesni da to što rade odudara od boljih demokratskih običaja koji možda vrijede, recimo, u Kanadi. Dopis državne tajnice Bušić iz rujna 2019. udruga ALES dobila je tek ovih dana. Na zahtjev koji je potpisnik ovoga članka krajem prosinca 2019. uputio MVEP-u, kojim sam tražio službeni akt kojim se mijenja odluka o raspodjeli sredstava na tom natječaju, odgovoreno mi je da takav dokument ne postoji – mada je sada jasno da je postojao, i to u obliku dopisa državne tajnice Bušić, kao što je sada jasno i da je MVEP lagao u odgovoru na novinarski zahtjev za pristup informaciji.
"Radi se o slobodi izražavanja", zaključuje Klasinc. "Postavlja se pitanje mogu li igdje javno iznijeti svoj politički stav, pod uvjetom da je on imalo drugačiji od službenog stava MVEP-a, a da to ne bude uzrok za uskratu potpore udruzi u kojoj radim. Pretpostavljam da EU nije tako zamislila vladavinu prava i slobodu izražavanja, ali su tako zamislili naši politički 'Europljani'".
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
