Centar za mirovne studije poziva zastupnike Hrvatskog sabora da sutra ne glasaju za izmjene Zakona o obrani i Zakona o službi u oružanim snagama, jer bi to dovelo do opasnog presedana uvođenja novog oblika obaveznog vojnog roka pod imenom "vojno osposobljavanje", bez obzira na to što vojni rok u Hrvatskoj nije aktiviran.

Nije li apsurdno prosvjedovati protiv rata i koristiti ratni jezik? Od stroja nas jedino može zaštititi umjetnost. Ona je nit koja održava vezu između srca i prenapregnutog uma. Od bezbrojnih podataka i znanja oko kojih stalno treba voditi brigu. U njoj žive i bijes i ljubav koji se ne poistovjećuju s nijednom trenutnom formom. Borba koja se trenutno vodi isključivo ovisi o snazi naše umjetnosti i o sposobnosti da isprobamo različite oblike otpora za koje još nisu pripremljeni protuotrovi. Ili, jednostavnije rečeno, ona ovisi o našoj sposobnosti da se mijenjamo.

Nitko ničim ne ugrožava Hrvatsku, osim sama sebe glupošću i nesposobnošću svojih vođa. Plenkovićeva bajka o "atraktivnosti oružanih snaga", koje su zabrinjavajuće po borbenoj gotovosti, nema izgleda pridobiti mladež koja, s obiteljima, dnevno živi domovinu u kojoj se ne da pristojno ostarjeti. Bude li zagrmjelo, tko će braniti zemlju političkih demagoga, koji su naprtili sugrađanima poderane gaće na štapu?

Početkom srpnja je u mjestu Dabar kod Sinja održan vojni kamp za djecu. U kampu je boravilo tridesetak djece, od kojih dvadeset onih čiji su roditelji članovi udruge Rakitje 90-91 i udruge hrvatskih vojnih specijalaca RH. U kampu su po načelima poluvojne obuke djeca uzrasta od 13 do 17 godina, dječaci i djevojčice, prošla specijalnosti streljaštva sa air soft replikama pravog naoružanja punjenih bio razgradivim kuglicama, učili o spašavanju ranjenika i nužnosti stege.

Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata '91 Otok Ivanić smislila je "projekt" dopunske nastave povijesti za učenike osnovnih škola. Nazvali su ga "Da se ne zaboravi", a kao nastavna pomagala koriste se bombe, mine, puške, mitraljezi, pištolji i drugi proizvodi kulture smrti. Čitavu zamisao blagoslovila je Agencija za odgoj i obrazovanje, kao i (Mornarovo) Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, uz opasku da se program vodi - "didaktičkim načelom životnosti".

Tko je kriv što je Hrvatska vojska po drugi put predala oružje na Bleiburgu? Nema veze jesu li hrvatske ceremonijalne puške, poslane iz Zagreba počasno paradirati na Bleiburškom polju, "zamolbom austrijske policije ostale u autobusu" ili su oduzete na granici, pa vraćene po povratku, činjenica je da se takva velika sramota nije smjela dogoditi.

Zakon o vojsci na granicama kao oružje trenutačne vlasti za unutrašnjopolitičku upotrebu: o korištenju izbjegličke krize za potrebe nove militarizacije hrvatskog društva za H-Alter govore mirovni aktivist Gordan Bosanac, katolička teologinja Ana Raffai, sociologinja Silva Mežnarić i Igor Tabak, novinar specijaliziran za vojna pitanja. "Vojskom se nikada ne brane ljudi, već kapital"; "Sabor mora angažirati sve svoje snage kako bi se spriječila eventualna zlouporaba tog zakona."

Demokratska i humana Hrvatska ne smije držati fenjer "partnerskom" društvu, koje nepozvano upada u tuđe države, ubija, i pljačka tuđe prirodne resurse ili podmuklim tajnim operacijama destabilizira "nepoćudne" režime. Ni Tomislav Karamarko niti Kolinda Grabar-Kitarović nisu dobili mandate da bi blatili nacionalni obraz trčeći po "svoje" mišljenje u Washington, Bruxelles, Budimpeštu… To nije hrvatski nacionalni interes, kao što nije ni militarizacija zemlje.

Potaknuti većim brojem upita građana o ulaganju prava na prigovor savjesti u vezi nedavnih učestalijih poziva u vojnu pričuvu, Centar za mirovne studije (CMS) obavještava građane da zbog svojih vjerskih ili moralnih nazora mogu odbiti sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u Oružanim snagama RH.

Oružane snage Republike Hrvatske posljednjih su dvanaest godina sudjelovale u misiji ISAF u Afganistanu, za koju je Hrvatska izdvojila oko dvije milijarde kuna iz državnog proračuna. Početkom ove godine tu je misiju nasljedila nova, pod nazivom Odlučna potpora, a naše je borce u Afganistanu nedavno posjetila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Koliko je zapravo misija ISAF, kao i hrvatsko sudjelovanje u njoj, bila uspješna? Na temelju čega uopće možemo prosuđivati o uspjehu?