"Ovo je, po tom pitanju, najgora hrvatska Vlada od 90ih. Pišemo im četiri puta, a čak nismo dobili ni onu potvrdu: 'Hvala, primili smo vašu poruku. Javit ćemo se ili se nećemo javiti...' Tek kada ste vi najavile prosvjed - odjednom evo ministra u Požegi. To je skandalozno. Oni govore o socijalnom dijalogu?... Premijer Plenković se može sramiti svojim odnosom prema hrvatskim radnicima... Skrivio vam je tri mjeseca patnje. Mi kad smo ih obavijestili u četvrtom mjesecu vi ste imali redovnu plaću. Vi danas imate kašnjenje plaće od tri mjeseca. Može ga biti sram - to je njegova firma. Što bi se dogodilo da privatni vlasnik nije isplatio plaću? Zatvorili bi ga. Kažu da je to kaznena odgovornost. Gdje je premijer?", pita se Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata.
Neisplata plaća krenula je u četvrtom mjesecu kada je njemačka tvrtka Olymp, koja naručuje najveći dio Orljavine robe, obustavila narudžbe. O odnosu s tvrtkom Olymp i Vladom RH za H-Alter je govorio Tomislav Kiš, glavni tajnik Novog sindikata:
"Mi smo, kao zainteresirani sindikat s obzirom na to da u Orljavi imamo članstvo, kao i Sindikat kože, tekstila i obuće, zajedničkim naporima pokušavali doći do sastanka s predstavnicima vlasnika. Obraćali smo im se nekoliko puta, a od njih nikada niti glasa. Čak se i dosadašnji najveći kupac Olymp iz Njemačke javio i pokazao interes da se takav sastanak održi, ali nismo mogli dogovoriti ništa bez vlasnika. Vlasnik je ipak taj koji donosi ključne strateške odluke o tome što će dalje s tvornicom. Međutim, nama se neformalno javlja što se planira što znači da vlasnik, odnosno Vlada Republike Hrvatske, radi iza leđa ovim ljudima. Mi ne želimo ništa specijalno. Želimo u taj proces biti uključeni. Ako nismo uključeni onda oni za nas nisu niti transparentni niti otvoreni i mi komotno možemo reći da se tu radi o nekakvim kuloarskim pričama, igrama... jer kad čovjek ne zna onda izmišlja svoju istinu, a moja istina je da Vladu nije briga za ovo".
Glavna strateška ideja Vlade je privatizirati Orljavu koju bi preuzela privatna tvrtka Hemco, đakovački proizvođač zaštitne opreme i odjeće. Međutim, Mario Iveković ističe: "Hemco je rekao da je odustao i više nije zainteresiran za Orljavu jer Olymp ne želi proizvoditi. Mi smo
rekli gospodinu Horvatu da smo ih obavijestili čim smo saznali u četvrtom mjesecu da je Olymp otkazao i tražili smo da ga se hitno kontaktira. (Nakon što ga Vlada nije kontaktirala), mi smo kontaktirali Olymp, a oni su nam rekli da su voljni nastaviti proizvodnju u Hrvatskoj...,
ali im treba netko iz Vlade, netko od vlasnika firme da vidimo što oni žele s tom firmom", navodi Iveković.
Mirjana Obradović koja u Orljavi radi 30 godina govori za H-Alter što im je ministar Horvat ponudio prije prosvjeda: "Horvat je bio prekjučer (srijeda) kod nas. Predlaže da nam se isplati plaća u roku od 8 dana s tim da potpišemo prelaz i da nas u stečaju preuzme drugi partner, da ne dobijemo otpremninu i da ne možemo ić' na biro. Kada nas preuzme onda bi taj partner rekao: 'radili biste mjesec dana', a onda 'ti si višak, ideš na biro'. Na birou nemaš ništa jer si dobio otkaz. Dakle ja s 30 godina staža imam pravo na birou biti nekih 15 mjeseci. Ja to neću imati ako potpišem. To oni uvjetuju, da potpišemo samo prelaz. Danas je Orljava, sutra je Orljava d.o.o i nemamo prava."
Obradović objašnjava za H-Alter da je apsurdno da država, koja je vlasnica Orljave, ne koristi vlastitu firmu pri izradi uniformi za policiju ili vojsku: "Državne firme MUP, MORH i Carinu dobiva privatnik, a ne državna firma. Onda taj privatnik nama da da napravimo 500 komada
jer mu treba (jeftina radna snaga)."
O tome se izjasnila i saborska zastupnica iz stranke Možemo! Sandra Benčić koja je s još nekoliko članova oporbe otišla sa sjednice: "..Radi se o namjeri da se postojeća tekstilna industrija do kraja privatizira... Država je imala odličnu priliku ojačati te firme upravo u COVID krizi kada je mogla za cijeli javni sektor naručivati maske od Orljave, a ne uvoziti ili (dobavljati) od nekih drugih igrača na tržištu... Što je država napravila? Plenković, koji se hvali time da on spašava Hrvatsko gospodarstvo, uništava gospodarstvo u vlasništvu države na način da radnicama ne daje tri mjeseca plaću ne bi li izazvao stečaj i ne bi li kroz stečaj privatizirao firmu. Ne samo privatizirao nego i onemogućio radnicama i radnicima da realiziraju svoja prava jer podsjetit ću - ovih dana radnici Gredelja, nakon jedanaest godina što nisu dobili svoju otpremninu, su dobili ponudu da im se isplati 45 do 49 posto. Bojim se da će tako završiti i ova priča. Upozoravamo Vladu da to više nećemo dozvoljavati jer svi dobivaju odštete, sve se može nadoknađivati, date su milijarde u gospodarstvo, a kada se radi o sudbinama radnika i radnica koji ionako cijeli život žive na minimalcu, tada nema sredstava da im se isplati tri zaostale plaće. Mi to više ne vjerujemo i "ne pušimo" te fore. Nek ministar izađe i kaže koja mu je namjera s tvornicom Orljava".
O uvjetima rada u Orljavi oglasila se saborska zastupnica SDP-a Martina Vlašić Iljkić: "Uvjeti u kojima one sada rade su katastrofalni. To je tvornica bez ventilacije, bez klime, na ovim velikim vrućinama. Način na koji one provode svoje radno vrijeme je sramotan budući da je vlasnik ove firme država. One božićnicu, uskrsnjicu, regres nisu primili (više) desetaka godina, a jubilarne nagrade moraju potraživati sudskim putem. Dakle uprava ima sredstva za sudske troškove, ali nema kada žene nakon 30 godina trebaju primiti nagradu. To su manipulacije."
Na H-Alterovo pitanje je li ovakvo zapuštanje radnica od strane Vlade najava liberalizacije Zakona o radu, saborska zastupnica Radničke fronte Katarina Peović odgovorila je da jest i elaborirala problem: "Pregovori o ZOR-u su vođeni potpuno netransparentno. Prvo se reklo da se ide u mijenjanje ZOR-a samo zato da bi se mijenjao onaj dio tog zakona koji se odnosi na rad od kuće zbog korone da bi sad ispalo da će više od 50 posto članaka biti mijenjano, dakle ide skroz novi Zakon o radu, a jedino što čujemo s tih netransparentnih pregovara je da će se smanjivati
radnička prava, odnosno da će se omogućiti da se otpušta više i lakše one koji su na neodređeno s nekakvom potpuno suludom argumentacijom da će tako poslodavci biti ponukani da zapošljavaju više ljudi na neodređeno. Ova je situacija slična onoj u Podravci i Krašu, kao i situaciji u Saponiji o kojoj jako puno znamo jer nam se radnici javljaju. Sve to daje do znanja da će se još lakše otpuštati i da će se ići graditi konkurentnost na fleksibilizaciji rada i fleksibilizaciji radnih ugovora i uvjeta rada, što znači ono što stalno naša Vlada radi, a to je trka prema dnu Jedinu konkurentnost koju mi postižemo je konkurentnost niskom cijenom radne snage, otpuštanjem, smanjivanjem broja radnih mjesta i tako dalje, a ne pokretanjem privrede, stajanjem države iza državnih tvrtki. Orljavu se gura u privatizaciju bez ikakvog razloga jer su žene proizvodile 7000 košulja za izvoz tjedno. Znači nije bilo nikakvih problema u proizvodnji, a što se tiče nabave mogle su to prodavati državnim firmama - policiji
i vojsci, a država je od njih mogla nabavljati maskice. Država se namjerno želi dovesti u situaciju da kaže ono što su govorili i u svim drugim situacijama - Uljanika, Brodotrogira, sada i Brodosplita – ruke su nam vezane, to nije državna tvrtka, mi tu ništa ne možemo napraviti, to
je privatna tvrtka", navodi Katarina Peović za H-Alter.
Predsjednik Novog sindikata Mario Iveković i predsjednik Sindikata tekstila, kože i obuće Nenad Leček za vrijeme prosvjeda imali su sastanak s ministrom Darkom Horvatom, a zatim su došli do prosvjednica i napomenuli što se dogodilo:
"Morat ćemo otvoriti stečaj pa ćemo vidjeti kako će to dalje funkcionirati... Kad je došao predstavnik Hemca, molilo ga se da preuzme tvrtku, a on je rekao da nije zainteresiran za Orljavu nego za radnice. Tvrdi da ste dobre radnice, a kako će vas angažirati nakon otvaranja stečaja u petak, vidjet ćemo", naveo je Leček. "Jedina tema sastanka bila je kako sebe oprati 'nismo mi krivi - mi smo sve dali, mi smo sve uložili', ali ono što je najgore uložili su stvarno puno novaca, ali nisu potvrdili kako se taj novac trošio. Recimo, 30 milijuna koliki je dug, nitko nije pitao zašto se to potrošilo. Danas nitko od vlasnika nije pitao koja je odgovornost Luke Balenovića (predsjednika uprave) i koja je odgovornost predsjednika nadzornog odbora".
Nakon što se ministar Horvat pojavio, Tomislav Kiš ga je suočio s njegovim ignoriranjem sindikata i upitao ga hoće li nastaviti to raditi ili će promijeniti politiku i početi sa sindikatima odlučivati o pitanjima radnika, na što je ministar u tri navrata izbjegao dati precizan odgovor.
- Zašto niste istražili upravu i njihov dug od 30 milijuna kuna?, upitala je jedna radnica ministra Horvata.
- To je pitanje za upravu – odgovara ministar.
- Zašto niste promijenili upravu?
Ministar ne odgovara.
- Gospodine ministre... Taj dug nismo napravile mi koje smo dan-noć radile. Ja ne znam kakvo su djetinjstvo imala naša djeca dok smo mi radile po tri smjene u toj našoj Orljavi. Taj dug nismo stvorili mi nego neko drugi. Tko će odgovarati?..., upitala je druga radnica.
Dio razgovora s radnicom Mirjanom Obradović:
Kakvi su radni uvjeti u Orljavi?
Ha... (Smijeh)
Niska plaća?
Minimalac. Ako si na bolovanju onda dobiješ 70 posto od svog izvršenja rada, a ne 70 posto od minimalca. Znači ja sam tri i pol godine bila na bolovanju, a primala sam 1600 kuna. Onkološki bolesnik. Po kojem zakonu? Koji je moj prosjek ako ja primam minimalac? 70 posto od minimalca je koliko? 2200, 2300, a ja primam 1600. I nek budem sretna jer to ostaje 70 posto dok god sam na bolovanju pod tom šifrom. Inače ide na 50 posto. Znači žene koje su operirale kičmu nakon tri ili šest mjeseci prinuđene su radit'. Žene rade po 20 godina na ugovor, znači nisu primljene za stalno... Ja sam prije 30 godina bila predzadnja generacija koja je primljena za stalno. Ovo drugo je sve bilo na ugovor. Tri godine radiš, poslodavac te treba primit' za stalno ili dat' otkaz. Žene uredno idu na biro i nakon 15, 20 dana, mjesec, dva, tri, se vraćaju. I opet - šest mjeseci, tri mjeseca, mjesec dana - stalno produžuju. Tako većina žena radi.
Tekst je objavljen u sklopu projekta "Ranjive na vidjelo" sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu.
