Rajčice, tikvice, proizvodi od meda i lavande, samoniklo bilje, luk i mrkva, ponudit će se večeras stanovnicima Pule kada po drugi put vrata otvori Eko tržnica u Šijani.
Iako ovo nije prvi put da se na jednom mjestu okupljaju ekološki proizvođači i prodaju svoje proizvode, pulska je tržnica jedinstvena po tome što je ostvarena ujedinjenim naporom proizvođača i potrošača, te što će kontinuirano svakoga tjedna na jednom mjestu nuditi isključivo ekološke proizvode, većinom od proizvođača iz okolice grada.
Većina korisnika pulske grupe solidarne razmjene podržava postojeće certificirane ekološke proizvođače jer žele biti sigurni da je hrana koju jedu zdrava
U Puli je, naime, iznimno aktivna grupa solidarne razmjene čije je djelovanje posljednjih jedanaest mjeseci pokazalo kako među potrošačima postoji veliki interes za kupnju direktno od proizvođača. Članovi grupa solidarne razmjene koje djeluju u još nekoliko hrvatskih gradova žele podupirati lokalne proizvođače, ali jednako tako žele znati tko proizvodi hranu koju jedu i na koji način.
Organizacija pulske grupe krenula je nakon što je Udruga ZMAG kroz projekt Fine niti lokalnog razvoja održala radionicu o ovom načinu neposredne nabave koji isključuje posrednike između proizvođača i potrošača hrane. "Danas brojimo oko 150 članova, iako je brojka 'aktivnih' daleko manja. Mišljenja sam da su GSR-ovi dobro prihvaćeni u bilo kojoj urbanoj sredini, ali jedina razlika od grada do grada je volja ljudi koji sačinjavaju grupu da zaista podrže svoje proizvođače i osiguraju im otkup proizvoda. Mi smo imali sreću da Nenad Kuftić iz udruge Istarski ekološki proizvod posljednjih četrnaest godina promovira eko hranu tako da je bilo samo pitanje vremena kada će se ljudi udružiti", ispričao nam je Danijel Balaban iz pulskog GSR-a.
Upravo je suradnjom proizvođača okupljenih u Istarskom Ekološkom Proizvodu i članovima pulskog GSR-a i došlo do organizacije Eko tržnice, a na prvoj tržnici prošloga utorka odaziv posjetitelja bio je i veći nego što su očekivali. Na Trgu 1. Istarske brigade u Šijani, lokaciji gdje su organizirali otvorenje, prije mnogo godina bila je planirana treća pulska tržnica koja nikad nije zaživjela tako da su mnogi ljudi bili oduševljeni što će se ponovo revitalizirati taj dio grada u društveno korisnu svrhu. Eko tržnica će se održavati svakoga utorka od 19 do 21 sat, a u zimskim mjesecima od 17 do 21.
Ovakve seljačke tržnice organiziraju se u većini zemalja EU. Na njima se prodaju isključivo vlastiti poljoprivredni proizvodi direktno od proizvođača, što često rezultira hranom koja je ubrana sat vremena prije nego je stigla do kupca
"Znala sam da postoji interes za zdravu hranu, netretiranu raznim kemikalijama, ali nisam očekivala da će posjetitelji tim intenzitetom tražiti razne proizvode - od jabuka, do kojih se jedva moglo doći zbog gužve oko štanda, pa do mrkvica, češnjaka, mahuna, rajčica ili kozmetičkih proizvoda od samoniklog bilja na štandovima raznih istarskih proizvođača. Osim što sam i sama kupila mnogo kilograma jabuka, šljiva i luka, kušala sam i namaz od mrkve i cikle s kruhom od maslina, kolačić od višnje te svježe 'izblendan' zeleni sok koji je bio vrlo ukusan. Sajamsku atmosferu upotpunila je kravica OPG-a Pekica, uz zvuk miha kojeg je svirao Noel Šuran te nagradne igre poput vezivanja svežnjeva lavande", opisala je ugođaj s prošlotjedne tržnice Dunja Mickov, i sama članica GSR-a. Osim OPG-ova iz Istarske županije na prošlotjednoj tržnici predstavili su se i gosti iz Slavonije, OPG Mihaljević s jabukama, a na današnjoj će tržnici gostovati OPG Pelin iz Osijeka s kruškama, šljivama, marelicama i drugim voćem. Naime, upravo u području voća je najviše nedostaje u samoj okolici Pule.
"Voća definitivo nedostaje, onaj tko ima certificirani ekološki voćnjak sigurno će biti zvijezda pošto je to danas jedna od nedovoljno zastupljenih namirnica u lokalnoj proizvodnji. Povrća, žitarica, mlijeka i meda imamo dovoljno iako je to možda malo preuranjeno za reći pošto je GSR kao živi organizam koji se širi i sažima. Situacija je daleko delikatnija ispod površine pošto Istra i Rijeka zapravo kupuju samo od četiri proizvođača", ističe.
Većina korisnika pulskog GSR-a podržava postojeće certificirane ekološke proizvođače jer žele biti sigurni da je hrana koju jedu zdrava. "Iz naše perspektive, žao nam je vidjeti da drugi percipiraju ekološki nadzor kao još jedan dio sustava od kojeg žele pobjeći, dok ga mi smatramo dodatnim poticajem proizvođača i garancija korisniku", objašnjava Balaban.
Ovakve seljačke tržnice organiziraju se u većini zemalja EU. Na njima se prodaju isključivo vlastiti poljoprivredni proizvodi direktno od proizvođača, što često rezultira hranom koja je ubrana sat vremena ili nekoliko sati prije nego je stigla do kupca. Na taj se način smanjuje lanac prekupaca, isključuju se troškovi dalekog prijevoza pošto proizvođači uglavnom budu u radijusu od pedeset kilometara, te nepotrebno pakiranje hrane koje često završi kao otpad.
"Isto tako, seljačke tržnice imaju u sebi taj segment izgradnje zajednice pošto se uobičajeno prodaju kruh, kolači, mlijeko, suveniri i ponekad sve to bude popraćeno glazbenom manifestacijom tako da su posebno iskustvo. Do kraja 2013. godine planiramo napraviti razvojnu strategiju grupe na području Istarske županije, pošto je borba tek počela i većina energije će ići u smjeru povećanja kapaciteta vlastite proizvodnje i stvaranja radnih mjesta za mlade u ekološkoj poljoprivredi. To je jedan od 'noviteta' kojeg smo uočili kao bitnu stavku za daljne širenje koncepta GSR-a jer je većina poljoprivrednika u Hrvatskoj starije dobi i potrebno je potaknuti novu generaciju ekoloških poljoprivrednika. Postoje planovi o otvaranju zadružne trgovine, ali to je u ovom trenutku više ideja koja se rafinira u eteru dok rješavamo tekuće stvari", najavljuje Balaban.
