S jedne strane suočeni smo s osiromašenjem energije, s druge dolaze klimatske promjene, a s treće strane starenje populacije i globalne migracije. Popraćeni besmislenom svađom ekonomista i ekologa o tome koja je kriza važnija (ekonomska ili ekološka), zaboravljamo da je materijalistička činjenica kako su njihove sudbine isprepletene, kao dvije strane iste kovanice, te kako prirodni svijet poznajemo samo iz međuodnosa koji imamo s njim i iz toga kako ga mijenjamo.

Centralizirani toplinski sustavi budućnost su energetske tranzicije. Naime, količina otpadne topline u europskim industrijskim pogonima, elektranama, itd., koja grije naše rijeke, u stvari je dovoljna za sve naše potrebe za grijanjem te se može iskoristiti kao gotovo besplatno i čisto gorivo za grijanje naših domova.

Dražen Šimleša: Nakon napada na Irak ratovi više nemaju toliko veze s energetskim resursima, koliko s potrebom da se održi vojno-industrijski kompleks. Često zanemarujemo koliko taj kompleks danas značajno sudjeluje u BDP-u, ekonomiji, zaposlenosti ljudi u najbogatijim zemljama svijeta. To je kultura smrti koja je veoma vezana uz kulturu straha koja se razvija kroz rastuću industriju nadzora i sigurnosti. Rezultat svega toga je čisti kaos, ali to je kaos od kojeg netko profitira.

Banke su danas stvarni vladari procesa u društvu, izdigle su se iznad Ustava, Zakona, vlada i institucija koje bih ih trebale kontrolirati i zadržavati njihov rad unutar zakonski zadanih okvira. Ipak, unatoč svemu postoji i etično bankarstvo – ono postavlja banke kao upravljače resursima zajednice s ciljem ostvarivanja što veće dodatne vrijednosti za zajednicu.

Sve više inicijativa u Hrvatskoj promiče kulturu dijeljenja i razmjenu bez novca. "U svakoj lokalnoj zajednici postoje građani, udruge, poduzeća i lokalne vlasti. Svi ti dionici imaju i nezadovoljenih potreba i neiskorištenih resursa. Za takvu ponudu i potražnju možemo osnivati lokalne sustave razmjene. To sigurno nije rješenje za ekonomsku krizu, ali može biti dio rješenja", kaže Nenad Maljković, voditelj projekta Milo za drago.

Današnja distopijska težnja za totalnom kontrolom mišljenja, djelovanja i stvaranja, suočena sa svjetskim borbama za slobodu, pokazuje da je upravo totalna kontrola utopija. Postoje, naime, brojni ljudi i brojne skupine ljudi koje se ne daju pokoriti, uništiti i iskorijeniti, a ključ njihova uspjeha nisu toliko precizni planovi, mudre strategije i lukave taktike, koliko temeljna odluka da se odbaci uvriježene okvire i okove života te da se živi slobodno, ili barem slobodnije.

Ekonomski sustav ne bi trebao imati ulogu nekakvog eksternog ograničenja koje nas razvojno sputava te limitira našu imaginaciju, već ga treba prilagoditi po ljudskoj mjeri. Stoga ne pitaj što možeš učiniti za ekonomski sustav, već što ekonomski sustav može učiniti za tebe.

Tlapnje i halucinacije koje političari ispaljuju u kontekstu neviđenih mjera štednje govore o tome da je igri došao kraj i da je došlo vrijeme da se već sada, prije nego li se službeno proglasi "game over", otvori javna debata o tome što nam je činiti kad to toga i formalno dođe.

Nikos Dayandas, autor filma "Mala zemlja": "Mislim da neće biti revolucije, ali kad bi do nje došlo, savršeni epilog bio bi kombinacija suvremenog načina života i onog dijela drevnog, u kojem okolnosti nisu bile toliko kompetitivne, takoreći divlje, i kad je društvo, barem u tom smislu, bilo puno humanije."

Domagoj Mihaljević, ekonomist (BRID): Država bi trebala intervenirati u ekonomiju na način da direktno uloži u nova postrojenja. Alternativna ekonomska politika bi intervenciju države nužno trebala proširiti na direktno otvaranje novih radnih mjesta.