27. sjednica
Ova je skupštinska sjednica održana u svojevrsnom primirju između gradonačelnika i zastupnika. Nema govora o tome da zastupnici u aktualnom satu, ili u raspravi o godišnjem izvještaju o izvršenju proračuna za 2010. godinu, nisu bili kritični, a gradonačelnik uvijek u samoobrani i samohvali. Bilo je to ipak u granicama snošljivosti, tim više što je jednoglasno usvojen dnevni red. To znači da zastupnici nisu tražili da se pojedine točke skinu s dnevnog reda (iako su znali da neke neće ni pod koju cijenu usvojiti), pa gradonačelnik nije morao posezati za svojom uobičajenom prijetnjom da će sve svoje prijedloge povući sa skupštine.
Određivanjem zona i tarifa parkiranja najdirektnije se utječe najmanje na životni standard građana, na prihode Zagreb parkinga u okviru ekonomski sve slabijeg Holdinga, i time se direktno mogu unaprijediti ili pogoršati uvjeti automobilskog prometa u gradu
Kako objasniti očigledno smanjenje tenzija? Radi li se možda o zamoru zaraćenih strana ili o odgovornom ponašanju zastupnika, koji ne žele blokirati rad gradske uprave? Moja je ocjena da se radi o ovome drugome. Budući da je skupština ovog mandata učinila radikalni zaokret od nekadašnje idilične kohabitacije s gradonačelnikom, sukobi su u jednoj fazi prešli u sveopće međusobno nepovjerenje. Sada je očigledno došlo vrijeme da obje strane budu realne u očekivanjima i učine što je moguće ne bi li se procesi racionalno odvijali u općem interesu.
Unatoč tome, već u četvrtoj točki, koja se odnosila na Odluku o organizaciji i načinu naplate parkiranja iskazale su se nepomirljive suprotnosti. Gradonačelnik je predlagao odluku koja samo parcijalno mijenja režim parkiranja u gradu (u očiglednoj namjeri podilaženja biračima pred nacionalne izbore), a zastupnici su opetovano tražili cjelovit sustav kojim će se konačno razriješiti sve nepravde, nelogičnosti i nepravilnosti. Određivanjem zona i tarifa parkiranja najdirektnije se utječe najmanje na tri važna apsekta života u gradu: prvo, na životni standard građana, drugo, na prihode gradske tvrtke Zagreb parking u okviru ekonomski sve slabijeg Holdinga i treće, ne najmanje važno, time se direktno mogu unaprijediti ili pogoršati uvjeti automobilskog prometa u gradu, koji je zapravo inkopatibilan s urbanim prostorom. Zbog svega toga je velika većina zastupnika, svi osim zastupnika HDZ-a i novog kluba Josipa Hrena, glasala protiv prijedloga gradonačelnika, i obvezala se na aktivnu suradnju u izradi nove, cjelovite odluke o parkiranju. Ovo je primjer odlučivanja u kojem nije moguće imati previše dilema u glasovanju.
U ovom smo mandatu skupštine, naročito tematskom sjednicom o prostornom uređenju grada, već dovoljno učinili da se makinaciju nekretninama više nitko ne bi usudio predložiti
Zbog toga su zastupnici, i to ne prvi puta, tražili kompletan popis svih nagodbi o kupnji i zamjeni nekretnina, kako bi, oboružani cjelovitim uvidom, mogli prosuđivati pojedinačne slučajeve. Isti zahtjev sam osobno iskazala na jednoj od sjednica Odbora za prostorno uređenje. Nedavno nam je rečeno da se popis izrađuje, ali nije još gotov. Ovog puta zastupnici nisu htjeli usvajati četiri odluke o nekretninama bez traženog cjelovitog popisa. Iako se načelnom slažem s ovim stavom ipak sam i na Odboru i na Skupštini glasala protiv toga. Rukovodilo me čvrsto uvjerenje da unatoč principijelnosti nije dobro odugovlačiti realizaciju gradskih prometnica. Naročito kad je u pitanju Branimirova ulica. Moja je procjena da smo u ovom mandatu skupštine, naročito tematskom sjednicom o prostornom uređenju grada, već dovoljno učinili da se makinaciju nekretninama više nitko ne bi usudio predložiti. Osim toga radi se o potpuno drugačijem redu veličina. Za razliku od Krašograda, gdje su bile u pitanju stotine tisuća metara kvadratnih zemljišta, na trasi Branimirove se radi o kupovini 1 500 kvadratnih metara zemljišta na dionici između Zavrtnice i Heinzelove ulice.
Mogu li očekivati podršku ili osudu čitaoca za ovakvo glasanje? Poslije sveopće osude mojeg glasanja za proračun 2011. godine na H-Altrovom forumu, kod svakog glasovanja postavljam si to pitanje. Ovo je samo jedan primjer kako nezavisni zastupnik, neobavezan prema prethodnim dogovorima u klubovima zastupnika, može glasovati sam (ovog puta s HDZ-ovim zastupnicima) isključivo zato jer mu tako nalaže savjest. Teoretski bi bilo nužno prije toga se savjetovati sa što većim brojem ljudi, to jest sa svojom izbornom bazom. No, kako to provesti u nekoliko dana koji stoje na raspolaganju između dobivanja dnevnog reda sjednice sa svim pripadajućim materijalima i dana održavanja sjednice odbora i skupštine? Ukoliko čitaoci imaju kakav konstruktivni prijedlog, vrlo bih ga rado pročitala na stranicama ovog glasila.
