Bilješke gradske zastupnice, 45. sjednica
Zadnja sjednica gradske skupštine, održana na nekada slavljen "Dan Republike", prošla je za mene u znaku mučnog sukoba s gradonačelnikom. Odavno sam odlučila prekinuti svaku direktnu komunikaciju s Milanom Bandićem, jer znam da on odmah napada kao stršljen. Čim se njemu uputi bilo kakva primjedba ili kritika, vrijeđa i omalovažava, a nikada se ne drži teme, niti argumentirano raspravlja o problemu. Pa ipak ...
U raspravi o dnevnom redu suprotstavila sam se njegovoj namjeri da po hitnom postupku uvrsti na dnevni red svoj prijedlog sniženja tarifa parkiranja u javnim gradskim garažama. Od jednog člana SDP-a čula sam da je na njihovom klubu već dogovoreno kako neće prihvatiti taj sporni prijedlog Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja, ali da će prihvatiti hitan postupak i uvrštavanje na dnevni red, jer se želi otvoriti rasprava o problemu. Unatoč tome što sam shvatila da neću imati utjecaja na odlučivanje o dnevnom redu, odlučila sam, zbog prisutnosti medija, govoriti o tome već na raspravi o dnevnom redu, što se pokazalo opravdanim, jer je ta točka stigla na red iza 18 sati, kada su iznureni zastupnici, u polupraznoj dvorani i bez ikakve rasprave, odbili gradonačelnikov prijedlog Odluke.
Zbog čega mi je bilo tako važno doprijeti do javnosti? Najprije, zabrinjavajući su rezultati istraživanja rejtinga gradonačelničkih kandidata za proljetne izbore, po kojima aktualni gradonačelnik ima značajnu prednost pred drugim kandidatima. No, i bez obzira na tu okolnost osnovna mi ljudska i građanska istinoljubivost nalaže da raskrinkam njegove obmane i laži u ovom slučaju, koji možda ne izgleda najvažniji, ali je svakako paradigmatski za njegov politički profil.
Kao prvo, gradonačelnik je plaćenim oglasom, na cijeloj stranici dnevnih novina 22. studenog 2012. želio prejudicirati odlučivanje skupštine o parkiranim tarifama. Drugo, oglas je notorna samopromocija u izbornoj kampanji, a plaćen je iz gradskog proračuna. I treće, oglasom se sniženje cijena parkiranja prikazuje kao socijalna mjera, što je notorna demagogija.
Da je sve išlo po njihovome, danas bismo imali 18 praznih garaža u devastiranom Donjem gradu
Možda sve navedeno ne bi bilo dovoljno za izazivanje konflikta, jer se radi o uobičajenom stilu rada gradonačelnika, da u oglasu nema posebno iritantnog iskaza kako su građani žrtve nečijih "pogrešnih gospodarsko-političkih koncepata". Time se želi reći da potpisnik oglasa zna koji su to ispravni gospodarsko-politički koncepti, iako upravo njegova politika izgradnje javnih garaža dokazuje suprotno.
Naime, gradonačelnikovi su ljudi isforsirali najprije izgradnju garaže u zaštićenoj park šumi Tuškanac, na potpuno krivoj lokaciji i unatoč protivljenju javnosti koja je još pri zdravoj pameti. Nakon toga je gradonačelnik osobno insistirao na izgradnji Hoto garaže koja se nalazi na putu do garaže Tuškanac. Tako je upravo on zaslužan da je garaža Tuškanac prazna zbog konkurencije privatne Hoto garaže, a ne poluprazna kao ostale javne garaže, kako se to priznaje i u oglasu. Zbog toga se za sve gradske garaže predlaže sniženje cijena na 6 kuna po satu, a jedino za garažu Tuškanac se predlaže cijena od 4 kuna po satu. No niti to nije dovoljno, već gradonačelnik traži da on sam može smanjiti te cijene na pola, dakle na 2 kune po satu u Tuškancu te da dijeli besplatne parkirne karte i omogućava organiziranje raznih društvenih događanja u garaži ako se ona ne popuni. Sve to će se možda na kraju i dogoditi, ali treba konstatirati da se radi o debaklu gradonačelnikovog "gospodarsko-političkog koncepta" izgradnje javnih garaža u gradskom centru.
Kao dodatni argument tvrdnji kako se radi o notorno krivom konceptu, treba ponovno podsjetiti da je gradonačelnik zadnjih godina neprekidno ponavljao da želi još 15 blokova "urediti" poput Hota, dakle izgraditi još 15 garaža u užem centru, te da se njegov najbliži suradnik Ljubičić-Kikaš hvalio u medijima kako je prisilio pročelnika Zavoda za prostorno uređenje da u GUP "ucrta" i garažu Strossmayerov trg, garažu Arheološki muzej na početku Gajeve ulice i garažu ispod HNK. Da je sve išlo po njihovome, danas bismo imali 18 praznih garaža u devastiranom Donjem gradu.
Konačno, ne i najmanje važno, odluku o smanjenju tarifa za parkiranje ne bi bilo uopće moguće donijeti iz formalno-pravnih razloga, kad bi skupština ozbiljno shvaćala svoje već prije donesene odluke. Naime, Skupština Grada Zagreba donijela je 26. veljače 2009. godine Program zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Gradu Zagrebu (Sl.gl. GZ 7/09) prema obavezi iz Zakona o zaštiti zraka. Između tridesetak mjera na koje Program obvezuje, među mjerama za smanjenje onečišćujućih tvari iz prometa, onom pod brojem 7, propisuje se "povećanje tarifa za parkiranje" s ciljem da se "spriječi dotok vozila u središnje dijelove Grada Zagreba". Nije li potpuno apsurdno da je upravo Ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, kojeg citirani Program obavezuje da prati i redovno izvještava o provedbi propisanih mjera, među kojima je i povećanje tarifa parkiranja u centru, sada izradio prijedlog snižavanja tih tarifa, bez da je prethodno izradio odgovarajuće izvješće i zatražio eventualne izmjene Programa.
Kad se prisjetimo svih suludih projekata koje aktualni gradonačelnik podržava i financira preko svog Ureda za strategijsko planiranje i razvoj, predizborna situacija u Zagrebu zaista je zabrinjavajuća
Kao što se i očekivalo, iznošenje svih ovih primjedbi razjarilo je gradonačelnika do neviđenih razmjera. Od svih navedenih zamjerki on se osvrnuo samo na činjenicu što svoje oglase plaća iz gradskog proračuna, tvrdeći da je to za njega jedini način da građanima saopći istinu. Istinu! Ostale primjedbe je zanemario i ustvrdio kako će i dalje raditi i graditi, jer je on zna sve najbolje. Usput nas je podsjetio kako je asfaltirao Kozari bok, a mi smo mu navodno to zamjerili, što nije istina. Također nam je savjetovao da u visokim petama prošećemo Preradovićevim trgom. I tako dalje. Vjerojatno zbog vijesti, koju smo saznali tog jutra, da je uhapšeno petero policajaca koji su čuvali u ladicama dokaze o kažnjivim djelima raznih osoba, pa i Milana Bandića, on je ovaj puta zaista izgubio živce i bacio na nas gadnu kletvu (umrijet ćete od mržnje ... ).
Zaključno se pitam je li moguće pridobiti ijednog Bandićevog glasača argumentima? Čini se da nije, jer on tako izokreće temu, toliko jadikuje i nariče, lamentira o ljubavi i mržnji, da napokon djeluje kao nevina žrtva. Iako živimo u vrijeme kad je važnije da političar bude dobar showman nego ono što i kako radi, čini se da bi ozbiljni problemi oko nas trebali rehabilitirati racionalnije kriterije za izbor političara. No stari kadrovi ne biraju sredstva da bi se zamračila prava slika stvarnosti i nastavilo nekažnjeno vladati. Kad se prisjetimo svih suludih projekata koje aktualni gradonačelnik podržava i financira preko svog Ureda za strategijsko planiranje i razvoj (sjeverna tangenta, tunel kroz Medvednicu, Integrirani grad, Grad na Savi i tako dalje) predizborna situacija u Zagrebu zaista je zabrinjavajuća.
Predložila sam da se u Uredu za poljoprivredu i šumarstvo izdvoji makar minimalna svota na posebnu stavku za realizaciju programa urbanih ekoloških vrtova
Od ostalih točaka dnevnog reda treba spomenuti prvo čitanje proračuna za 2013. godinu. Obzirom na lokalne izbore u svibnju iduće godine, ovaj se proračun može smatrati samo privremenim, jer će ga navodno nova vlast prekrajati. Hoće li zaista? Pa tu se ne može ništa bitno mijenjati bez neprovedivog zadiranja u stečena prava i obaveze. Budući da su smanjeni prihodi grada, oni pokrivaju održavanje "hladnog pogona", kako se to kaže. Unatoč takvim okolnostima podnijela sam dva prijedloga za izmjenu prijedloga proračuna.
Prvo, predložila sam da se u Uredu za poljoprivredu i šumarstvo izdvoji makar minimalna svota na posebnu stavku za realizaciju programa urbanih ekoloških vrtova. Taj ured navodno radi na tom programu, ali ga nigdje ne spominje, pa zastupnici i šira javnost ništa ne znaju o toj aktivnosti. Kako bi se zastupnici i drugi gosti skupštine upoznali s tom vrijednom inicijativom podijelila sam na klupe sto primjeraka temata iz prošlog broja Zareza, gdje su objavljeni sjajni članci o pokretu urbanog vrtlarenja.
Drugom sam primjedbom tražila da se iz Ureda za strategijsko planiranje i razvoj, kojemu se za plaće osigurava 10 milijuna kuna (indeks 13/12 105) izdvoji iznos u visini najmanje pet brutto plaća urbanista i taj iznos prebaci u Zavod za prostorno uređenje, kojem se za plaće osigurava samo 4,4 milijuna kuna (indeks 13/12 99). To je preduvjet da se najmanje pet urbanista iz Ureda vrati u Zavod i započne ozbiljnim poslom izrade novog prostornog plana grada Zagreba. Naime, Zakon o prostornom uređenje propisuje da novi prostorni plan do 2017. godine mora zamijeniti sada važeći GUP, kao i to da se izrada takvih planova obavlja u zavodima, a ne uredima. Kadrovsko jačanje Zavoda je tim važnije što su zastupnici prilikom usvajanja dokumenta zvanog Zagreb plan jednoznačno utvrdili da se Ured ne bavi poslovima prostornog uređenja, a ponajmanje poslovima koji bi pružali podlogu za racionalno odlučivanje o prostornom razvoju grada kroz etapnu provedbu GUP-a, odnosno strateški važnim i opravdanim izmjenama tog plana (kao na primjer osiguranje prostora za reindustrijalizaciju ili orijentaciju grada na javni umjesto automobilskog prometa).