44. sjednica
Dnevni red za ovu sjednicu od samo 28 točaka dnevnog reda zauzeo je punih deset tiskanih stranica, jer je pojedinačno navedeno kao točka dnevnog reda "Davanje suglasnosti na Prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Statuta" za svaku od 75 srednjih i 112 osnovnih zagrebačkih škola, dakle kao gotovo dvije stotine točaka dnevnog reda. Koliko god su školski statuti važan dokument za opstanak škola, ovakav način njihova prezentiranja služi samo zastrašivanju zastupnika, koji bi se trebali koncentrirati na zaista važne teme ove sjednice kao što je polugodišnje izvješće o radu gradonačelnika, rebalans proračuna za 2012. godinu s izmjenama programa za sve djelatnosti, odluka o prodaji gradskih stanova.
"Pa nemojte se registrirati, ako ne želite, tko vam što može! "
Prije svega je održan aktualni sat, koji je izgubio svaku atraktivnost zbog upornog ponavljanja istih dramatskih nastupa gradonačelnika, čim bi se pojavilo iole problematično pitanje ili prijedlog. Zastupnica Vesna Brezić postavila je u ime umirovljenika pitanje koje se često čuje u javnosti, pa ćemo ga i ovdje registrirati: zašto se mjesečne ili godišnje karte ZET-a moraju pri svakom ulasku u vozila javnog prijevoza "registrirati" na žutom aparatu? Svi direktori javnih gradskih poduzeća koja tvore Holding obavezno prisustvuju aktualnom satu. Međutim, protokol brani da oni odgovaraju na pitanja zastupnika, ma kako ona bila banalna ili specifična, pa je tako i ovaj puta umjesto prisutnog direktora ZET-a, koji bi možda i bolje odgovorio na ovo pitanje, odgovarao Ivo Čović. Iako je mjesečnom ili godišnjom kartom putnik unaprijed platio sve vožnje, on se ipak mora registrirati, jer se na taj način prikupljaju podaci o broju putnika na pojedinim linijama, što je važan ulazni pokazatelj za planiranje unapređenja usluga. Također, svi putnici su osigurani za slučaj prometne nezgode, ali je registracija vozne karte jedini način kojim se dokazuje da je netko bio tada u vozilu. Niti ovu minornu priliku gradonačelnik nije mogao propustiti da ne iskaže svoju širokogrudnost prema onima koji nemaju volje povinovati se pravilima urbanog života, pa je izašao na govornicu i poručio javnosti: Pa nemojte se registrirati, ako ne želite, tko vam što može!
Vjerojatno je ovog časa jedino Kina sposobna zadovoljiti apetite projektantsko-građevinskog lobija
Za polugodišnje izvješće o radu gradonačelnika rečeno je, kao i uvijek, da je to zapravo izvješće o radu svih gradskih ureda, dakle cijele gradske uprave, a ne gradonačelnika. Ma koliko izvješće bilo detaljno i sveobuhvatno u njemu se ne može naslutiti nijedan problem niti konflikt, iako se zna da je toga u prvom polugodištu ove godine bilo i previše. To je dakle još jedan dokument koji zahtjeva mnogo činovničkog rada, ali nije podloga za dijalog, za kreativni razgovor, već samo želi reći: "L'etat c'est moi!".
Već na drugoj točki dnevnog reda, koja se bavila rebalansom proračuna za ovu godinu, gradonačelnik je pokazao svoju nesalomljivu volju u provođenju samovolje. Predsjednik Odbora za financije i predstavnik vladajuće koalicije u Skupštini Igor Rađenović koncilijantno je obrazložio zastupnički amandman kojim se traži prenamjena 20 milijuna kuna, namijenjenih uređenju grada u programe vrtića i škola. Naime, između svih prihoda najveći je pad prihoda od komunalnog doprinosa, koji se namjenski troši na uređenje grada. Nelogično je da se za uređenje grada planiraju veći rashodi od prihoda, dok su svi ostali programi smanjuju u skladu s padom prihoda. Međutim, ako znamo da se uređenje grada odvija kroz građevinsku djelatnost, koju gradonačelnik vidi (slično kao i prvi potpredsjednik Vlade RH) kao pokretačku snagu razvoja, onda njegovo odbijanje ovog amandmana nije nelogično. Kad se tome pridodaju sva obećanja i dogovori sa raznoraznim projektantima, bageristima, kamiondžijama, šljunčarima, betonerima i kamenorescima onda nije neshvatljivo njegovo zapomaganje oko ovog amandmana.
Iako se već godinama govori da gradske stanove treba prodati, jer njihovo održavanje i čuvanje donosi gradu samo troškove, ta se odluka nikako ne može provesti
Mnogo je ozbiljniji problem što ovu filozofiju rasta i razvoja sve agresivnije zagovara projektantsko-građevinski lobi, sada nudeći sve veće i sve luđe projekte koji bi trebali pokrenuti razvoj Zagreba i Hrvatske. Prije nekoliko godina strašili su nas projektom Sjeverene tangente, a sada nam nude Integrirani grad i Grad na Savi. Jasno je da bi kod takvih zahvata spomenuti lobi imao mnogo posla, kao i neke druge djelatnosti koje se naslanjaju na građevinarstvo. Ali je činjenica da se radi samo o kratkoročnim učincima te da se ti projekti oslanjaju isključivo na velike kredite, koje poslije treba vraćati, mada izvedeni projekti ne donose nikakvu ili donose nedovoljnu dobit. Dovoljno je pogledati probleme koje imamo sada s autocestama. Ili probleme koje Španjolska ima s ogromnim građevinskim kompleksima - avetima, koji su izgrađeni a nikada neće biti useljeni, pa se sada mora riješavati problem njihova rušenja i deponiranja građevinskog otpada. Pored notorne ekonomske propasti navedeni projekti nepovratno bi uništili prostorne vrijednosti i kvalitetu života koju Zagreb zasada još uvijek ima. Vjerojatno je ovog časa jedino Kina sposobna zadovoljiti apetite projektantsko-građevinskog lobija jer je gospodarski rast u svim drugim djelatnostima takav da može financirati izgradnju cijelih novih gradova, pa i rušenje još neuseljenih novih gradova koje tržišta nije prihvatilo. Pa neka naši projektanti i građevinari ponude Kini svoje usluge, a Zagreb i jadransku obalu neka poštede.
I kod treće točke dnevnog reda, koja se odnosila na odluku o prodaju (1500) gradskih stanov,a nije došlo do sporazuma između Skupštine i gradonačelnika koji će uvijek rađe stati na stranu "dovitljivih" nego na stranu pravde i prava. Iako se već godinama govori da te stanove treba prodati, jer njihovo održavanje i čuvanje donosi gradu samo troškove, ta se odluka nikako ne može provesti. Kamen spoticanja ovog je puta bila želja zastupnika da se onima koji su ilegalno uselili ili protupravno koriste gradske stanove (kao što su poneki provalnici ili razne "celebriti" osobe) ne omogući kupnja stanova pod istim uvjetima kao legalnim stanarima. Gradonačelnik neminovno zalazi u eskapizam, pa uporno tvrdi da su u tim stanovima samo borci Domovinskog rata i ratni stradalnici, što nikakvim podacima nije dokazano. Nekoliko je zastupnika zagovaralo svoj stav, a ponajbolje ga je argumentirao Josip Kregar, govoreći da se ne radi samo o prodaji stanova nego i o jasnoj poruci koju gradska uprava mora poslati javnosti, a to je da se ne želi tolerirati nasilje i nezakonje. No, kako se približavaju lokalni izbori netko se ne želi odreći sigurnih glasova upravo tih beskrupuloznih građana, pa ne može nikako razumjeti takvu poruku!
