43. sjednica
Maratonska sjednica trajala je od 9 do 19 sati. Cijelo prijepodnevno zasjedanje nije bilo dovoljno da se apsolvira nekoliko točaka dnevnog reda koje su tretirale poslovanje Holdinga i gradski proračun. Problemi se ponavljaju i produbljuju. Financijske dubioze učinjene 2006. ili 2007. godine ne mogu se riješiti. Stanovi u Jelkovcu se ne mogu prodati, na skupim lokacijama (Paromlin, Gredelj, Zagrepčanka itd.) koje je Grad nakupovao da iz njih izvuče rentu ne gradi se zbog recesije, uopće se manje gradi pa su manji prihodi od komunalne naknade. Ali se trošenje tih strogo namjenskih sredstava ne smanjuje, nego se troši više nego se uprihođuje, pa i na nepotrebno urešavanje grada (na primjer opločenje Preradovićeva trga te fontane i pothodnici kod NSB-a).
Igor Rađenović
igorradjenovic.jpg
Još i država traži od Grada da joj u roku od dva tjedna vrati 337 milijuna kuna poreznih prihoda u svojevrsni fond solidarnosti. Zastupnicima je gradski pročelnik za financije Slavko Kojić prezentirao detaljne pokazatelje iz kojih proizlazi da ministar financija Slavko Linić nije u pravu kad traži taj novac. Kako se kaže - čeka se epilog na sudu. U situaciji kada se spore država i grad zaista je neugodna pozicija gradskih zastupnika koji su istovremeno i saborski zastupnici, a članovi su jedne partije. Tako je SDP-ovac Igor Rađenović morao vješto manevrirati da se ne odredi tko je u pravu, država ili Grad.
Od tema koje su bile na dnevnom redu ove sjednice još su zanimljivije neke koje su skinute s dnevnog reda. Bila je to Odluka o donošenju UPU Šimunska i Odluka o broju etaža koje se mogu ozakoniti na nezakonito izgrađenoj zgradi.
Već na sjednici Odbora za prostorno uređenje jednoglasno je odbijen urbanistički plan uređenja (detaljni plan) zone Šimunska. Za to postoji više razloga, od kojih se čini najvažnijim onaj kojeg sam sama zastupala. Ta je zona, veličine 3,8 ha, izmjenama i dopunama GUP-a prenamjenjena iz zelene zone u građevinsku. Zona se nalazi usred jedinstvenog i jedino sačuvanog zelenog pojasa kojeg čine zaštićene park šume Dotoršćina i Maksimir. Neki su ljudi (navodno i gradonačelnikov kum Penava) kupili tamo zemljište i svojim vezama uspjeli ishoditi ovu potpuno neprihvatljivu i za grad štetnu prenamjenu. Kako su urbanisti mogli bez ikakvog otpora predložiti to skupštini u prošlom mandatu, koja je to usvojila, ostat će vječna zagonetka.
slavko_kojic.jpg
No, nije samo prekidanje zelenog pojasa neoprostiva greška. Ovdje se nalazi i rasadnik Zrinjevca, kao potpuno prihvatljiv sadržaj unutar zelenog pojasa. A Zrinjevac ovdje ima kompostanu, i to prvu i jedinu koja ne predstavlja smetnju, jer u neposrednoj blizini nema naselja. Ovu lokaciju kompostane isti su urbanisti ucrtali u Prostorni plan Grada Zagreba i kao jedinu trajnu lokaciju za kompostiranje gradskog organskog otpada, kojim se može uveliko smanjiti količina ostatnog otpada, što je imperativ suvremenog gospodarenja otpadom. Nakon izgradnje naselja Šimunska kompostana bi se opet morala seliti (kao i one iz Jankomira i Jakuševca), ali sada se ne zna kuda, jer vjerojatno i ne postoji idealnija lokacija u gradu.
Ovaj je skandalozan slučaj jedan od razloga zbog kojega Skupština nije dosadašnjeg pročelnika gradskog Zavoda za prostorno uređenje Ivicu Fanjeka mogla prihvatiti u slijedećem mandatu, već je izglasano njegovo imenovanje na određeni rok od godine dana. Možda se čini nepravedno da se odgovornost lomi preko leđa urbanista, jer je poznato kakvim su sve pritiscima i ucjenama izloženi. No, zašto nitko od njih nikad ne pruži otpor i ne kaže niti riječi, kako bi se stvorila mogućnost obračuna s pravim krivcima? Ili, zašto ovaj pročelnik ne izađe pred zastupnike s odgovorom na pitanje - da li će skupština u ovom mandatu imati ijednu priliku glasati o izmjenama GUP-a, posebno onima o zaštiti Donjeg grada i nekih zelenih zona, koje su zastupnici jednoglasno utvrdili prije tri godine?
Kad bi se trajno održao sadašnji stav skupštine da se UPU Šimunska ne smije realizirati, a vlasnici zemljišta koje su uspjeli prenamijeniti zelenilo u građevinsko zemljište pokrenuli postupak naknade štete, moralo bi se napokon otvoriti pitanje odgovornosti pojedinaca iz gradskih ureda i zavoda, pa i gradonačelnika. Također, morao bi se pronaći model naknade štete, ali ne samo vlasnicima koji su do gradilišta došli prenamjenom već i svima onima koji zbog neke planske namjene (na primjer škole, vrtića ili parka) ne mogu graditi na svojim parcelama.
Kad bi se trajno održao sadašnji stav skupštine da se UPU Šimunska ne smije realizirati, a vlasnici zemljišta koje su uspjeli prenamijeniti zelenilo u građevinsko zemljište pokrenuli postupak naknade štete, moralo bi se napokon otvoriti pitanje odgovornosti pojedinaca iz gradskih ureda i zavoda, pa i gradonačelnika
Druga točka koja je skinuta s dnevnog reda bila je spomenuta Odluka o broju etaža koje se mogu ozakoniti na nezakonito izgrađenoj zgradi. Zakonodavac je omogućio legalizaciju bespravno podignutih kuća visine do tri etaže (prizmelje, jedan kat i potkrovlje), dakle obiteljske kuće. Ostavljena je mogućnost da lokalna i regionalna vlast dopuni zakon (uobičajeno prebacivanje odgovornosti na druge) i poveća ovaj broj dopunskih etaža. Gradski činovnici predložili su da se u Zagrebu mogu legalizirati još tri dodatne etaže, dakle šest umjesto tri etaže. To znači da je umjesto obiteljske kuće izgrađena zgrada s većim brojem stanova. Kako se takva neplanirana promjena tipologije gradnje odražava na kvalitetu života svih drugih obiteljskih kuća u nekoj ulici i naselju, te kako se time preopterećuje prometna i sva druga infrastruktura i objekti društvenog standarda, moguće je vidjeti na Trešnjevci. Posebno je teško odlučivati u ovim propisima kad ne postoji nikakva statistika o broju takvih zgrada, ili, još važnije, uvid u njihovu konkretnu lokaciju. Uostalom, to se odnosi na Zakon o legalizaciji nezakonito izgrađenih zgrada u cjelini. Ozbiljna valorizacije provedbe ovog zakona neophodna je podloga za odgovorno odlučivanje o legalizaciji bespravne gradnje.
