47. sjednica
Ovaj sastav skupštine održat će nakon jučerašnje 47. sjednice još samo jednu sjednicu u ožujku, a onda slijede izbori. Napetost zbog skorih izbora uzela je toliko maha da su ispadi gradonačelnika dolovce neizdrživi. Budući da tih ispada dovoljno konzumiramo svakodnevno iz medija, sama sebe odlučila sam poštedjeti prisustva aktualnom satu. Ipak sam odslušala zadnjih pola sata te predstave i čula kako se gradonačelnik bespoštedno obračunava sa neistomišljenicima, a posebno s predsjednikom uprave Holdinga Ivom Čovićem. Između ostalog kaže mu da je on mali dečko kojeg tata vodi za ruku, jer je pokušao bar djelomično riješiti deficite Holdinga prodajom tramvaja, kako bi namaknuo novac za plaćanje autobusa. Takvim se manifetlucima prije bavio i sam gradonačelnik, koji je kupio sve te tramvaje i autobusa bez financijskog pokrića. Sada vrijeđa one koji pokušavaju isplivati iz deficita koje je upravo on učinio.
Za projekt uređenja Trga Franje Tuđmana utrošit ćemo ove godine, u prvoj fazi, deset milijuna kuna, a potom još dvije godine isto toliko, dakle ukupno trideset milijuna.
Osim ovog ispada unesrećio me i odgovor gradonačelnika HDZ-ovom zastupniku Tomislavu Babiću, koji se potužio kako je utrošio četverogodišnji mandat (devet puta govoreći o tome na skupštini) i nije uspio ostvariti cilj da se prvom hrvatskom predsjedniku u Zagrebu osigura pristojan trg i spomenik, umjesto onog "trkališta za pse" kod Zapadnog kolodvora. Tada smo čuli od gradonačelnika da ćemo za desetak dana vidjeti prezentaciju predivnog projekta arhitekta Nenada Fabijanića za uređenja postojećeg Trga Franje Tuđmana (na kojem je sve počelo! patetično kaže gradonačelnik). Za taj će se projekt ove utrošiti ove godine, u prvoj fazi, deset milijuna kuna, a potom još dvije godine isto toliko, dakle ukupno trideset milijuna. Svi smo već vidjeli taj prekrasni projekt s fontanama (ah, opet fontane!), koje bi trebale biti na krovu javne garaže uz Reljkovićevu ulicu, ali se garaža neće graditi nego samo fontane, pa ćemo izgubiti parkiralište. Zaista nužno, korisno i racionalno! Zajedljiv i drzak, kakav je po prirodi, gradonačelnik je na kraju pripomenuo kako se nada da "nitko neće ležati tamo kad počnu radovi, pa da ih moramo kupiti".
Nije tako jednostavno i logično prošlo imenovanje ravnateljice Zagrebačkog kazališta lutaka. O imenovanju ravnateljice Lidije Štokalo, inače članice SDP-a, govorit će vjerojatno ovih dana svi mediji (i "umirat od smijeha cijeli kazališni Zagreb"), ali kad sam već protiv svoje volje svjedočila toj mučnoj trakavici pokušat ću je ovdje opisati. Ravnateljicu je najprije, tijesnom većenom, predložilo Upravno vijeće Zagrebačkog kazališta lutaka. Zatim je to isto, također tijesnom većinom, potvrdio Odbor za kulturu Skupštine Grada Zagreba. Nakon toga su uoči skupštinske sjednice pristigla svim zastupnicima tri imenom i prezimenom potpisana e-maila s detaljnim podacima o faktičnoj nesposobnosti odabrane kandidatkinje za dužnost ravnateljice. Bio je čak priložen izvod iz evidencije prisustva na radu u 2011. godini, po kojem je ta dama odradila 96 od ukupno 2016 radnih sati, a spominjali su se i gubici koje je ostvarila vodeći kulturni centar u Travnom, itd. Predsjednik Upravnog vijeća kazališta lutaka, gospodin Žarko Savić, čak se toliko izložio da je i na Odboru za kulturu i na Skupštini usmeno i detaljno obrazlagao zašto ne bi trebalo provesti to imenovanje. Nekoliko je zastupnika bilo sklono prihvatiti sve te informacije i odgoditi imenovanje do provjere podataka, tim više što je pročelnik gradskog Ureda za kulturu Ivica Lovrić, najprije (potpuno neuvjerljivo) ustvrdio da nije znao da vlada takva nedisciplina u gradskom lutkarskom kazalištu, obećao da će sutradan ujutro poslati inspekciju da utvrdi pravo stanje.
Najmučniji dio ove rasprave počeo je kad su HDZ-ovi zastupnici rekli da će glasati protiv tog imenovanja. Tada je SDP-ov zastupnik Marin Knezović potvrdio da zaista u lutkarskom kazalištu radi dvostruko više ljudi nego je potrebno, ali da su to i neki HDZ-ovi kadrovi iz kulture koje se nisu mogli drugdje "uhljebiti". Tada smo čuli da je ovu HDZ-ovu praksu nastavio i SDP, pa je i on "uhljebljivao" u lutkarskom kazalištu svoje kadrove, kao naprimjer Slobodana Šnajdera. Uf! Zaista previše!
Unatoč svim dobivenim informacijama o nepodobnosti kandidatkinje Lidije Štokalo SDP je insistirao da se ona mora imenovati ravnateljicom Zagrebačkog kazališta lutaka, jer tako navodno nalaže uvažavanje procedura.
Radi se o imenovanju ravnateljice, a isplivala je velika prljavština. Unatoč svim dobivenim informacijama o nepodobnosti kandidatkinje SDP je insistirao da se ona mora imenovati ravnateljicom, jer tako navodno nalaže uvažavanje procedura. Lili Štokalo je izabrana za ravnateljicu ZKL tankom većinom.
Koliko god se svi zaklinjemo da je poštovanje procedura preduvjet demokracije, ovaj primjer govori da katkada dolazi do nakaradnih odluka ako se ne ostavi barem mala pukotina za zdravorazumske prosudbe. Ovaj slučaj prije izgleda kao stranački klijentelizam nego demokratsko odlučivanje. Radije bih da nisam vidjela svojim očima i čula svojim ušima kako su zaista "svi oni isti", iako stalno želim naći neku bolju političku opciju, kao i svi građani koji bi trebali izaći uskoro na izbore.
Za jednu opciju sam sigurna da je lošija od drugih, a to bi bio ponovni izbor postojećeg gradonačelnika. Ovih sam dana upoznata s lavovskom borbom koju vode stanovnici Folnegovićevog naselja da im se ostavi barem komadić nekad velike zelene površine koja se naslanja istočno na njihovo naselje, a koja je izmjenom GUP-a prenamjenjeno iz zelene zone u zonu "sport sa izgradnjom objekata". Na manjem dijelu tog zemljišta, neposredno uz samo naselje, već godinama se planira kroz male akcije urediti dječjeg igrališta, za koje je Zrinjevac već izradio projekt (plaćen našim novcima). Kad je trebala početi realizacija dječjeg igrališta Grad Zagreb je pismeno obavijestio Mjesni odbor: "Na istoj lokaciji na kojoj ste zatražili izgradnju dječjeg igrališta već je izdana lokacijska dozvola UP 350-05/2012-01/284 za izgradnju sportskih objekta i terena, radna oznaka NUR Borovje...". Uvidom u lokacijsku dozvolu izdanu 17. srpnja 2012. godine može se vidjeti da je Grad Zagreb izdao tu dozvolu samom sebi (kao i lokacijsku dozvolu za rampu u Varšavskoj ulici za potrebe Hoto projekta), ali po radnoj oznaci zna se da se radi o sportsko-rekreacijskom centru Islamske zajednice u Zagrebu. Na televizijskom sučeljavanju zaista je bio predstavnik te vjerske zajednice i potvrdio da je to njihov sportski centar. Rekao je također da nisu zainteresirani za manji dio koji traže stanovnici naselja za dječje igralište, od ukupne površine od 5,0 hektara (50.000 m2) koliko pokriva "njihova" lokacijska dozvola. Ali, tražiti izmjenu te lokacijske dozvole i izdvojiti iz granice njenog obuhvata dječje igralište Folnegovićevog naselja, nisu spremni, jer bi to, kažu, produžilo za dvije godine njihov poduhvat izgradnje sportskog centra.
Kako se gradonačelnik razbacuje zemljištem koje je u vlasništvu Grada Zagreba vidjeli smo već i prije, naprimjer i u naselju Kozari Bok. Zapadno od gusto izgrađenog substandardnog naselja, unutar kojeg nema ni milimetra zemljišta za prateće sadržaje, postoji poveće gradsko zemljište. Urbanističkim planom UPU Munja nije to zemljište pridruženo naselju Kozari Bok, kao svojevrsni odušak za brojne potrebe stanovnika, a posebno djece, već je namijenjen stambenoj izgradnji za tržište. Tako dakle gradonačelnik brine za stanovnike ovog grada! Ali oni u Kozari Boku ipak će glasati za njega, a to je tužno i zabrinjavajuće.