La Paz - Izborni trijumf Huga Cháveza na nedavnim predsjedničkim izborima u Venezueli omogućava produbljivanje rasprave o trenutnim ekonomskim promjenama u Južnoj Americi, o njenom putu i i njenim dobrotvorima.
Prema izbornoj kampanji te prema podjeli glasova može se iščitati vrlo povoljno mišljenje naroda o Bolivarskoj revoluciji te kritike iste, uključujući i one koje se mogu čuti van Venezuele. Takve epizode jedva da i možemo svrstati u svjetski događaj. Rezultat ni jednima ni drugima ne znači baš ništa.
S druge strane, bolivarski trijumf stvara novu klimu na putu promjena u regiji. Evo Morales, predsjednik Višenacionalne Države Bolivije, okomljujući se 12. listopada na 12. listopad 1492, govorio o realnosti sadašnjice te istaknuo kako je danas "imati uspostavljane odnose s veleposlanstvom Sjedinjenih Država svinjarija". Nije izostao ni odgovor svjetskih vlasti, u Boliviji ili izvan nje.
Od političke do ekonomske promjene
Naša Amerika u procesu "političke promjene" treba, osim konsolidacije (u smislu potvrde, kao na ovim venezuelanskim izborima), nastaviti u smjeru "ekonomske promjene", to jest u smjeru socijalizma 21. stoljeća, kojeg predlaže Venezuela, ili prema društvenom socijalizmu, kojeg podupire Bolivija.
Ne radi se samo o nacionalnim odlukama u svakoj pojedinoj zemlji, već o sposobnosti regije da likvidira neoliberalno nasljeđe institucionalnosti rođene osamdesetih i devedesetih. Naravno da neki zamišljaju kako se može kritizirati neoliberalizam i suočavati se s njim počevši od kapitalizma. To je dio iluzija koje održavaju privid neovisnosti unutar kapitalizma.
I u Venezueli i u Boliviji predlaže se zadaća tranzicije iz kapitalizma u socijalizam, koje bi u svakoj zemlji pratile vlastite odlike uvjetovane poviješću i tradicijom, ali koje bi se poklapale u prijelazu u socijalizam. To pretpostavlja razoružavanje strukturalnih veza iz društvenog poretka koji je trenutno na snazi u državama i u njihovim vanjskim odnosima, što utječe na proces regionalne integracije.
Nedavno je ICSID (Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova) zahtijevao od Ekvadora da ispuni zahtjeve koji su mu nametnuti presudom u parnici s jednom multinacionalnom kompanijom. Jedna je stvar usamljena borba Ekvadora protiv ICSID-a, a druga je aktivna solidarnost zemalja u regiji.
I Bolivija se, baš kao i Venezuela i Ekvador, odvaja od ICSID-a. Brazil nikad nije niti potpisao protokol o pristupanju, čime se postavlja pitanje o legitimitetu djelovanja na ovom prostoru, što su ga blagoslovile neke druge zemlje, one koje su i dalje podvrgnute logici obrane multinacionalnih kompanija, koje imaju utjecaj na ICSID te na njegova mentora, Svjetsku banku.
Na nacionalnom je nivou potrebno prekinuti s prevlašću multinacionalnih kompanija, koja je ukorijenjena i artikulirana kroz lokalnu ekonomsku moć
Radi se o organizaciji tranzicije na tri simultana puta: pokrajinskom i nacionalnom, gdje se stvaraju žarišta diskusija, preko regionalnog pa sve do svjetskog poretka.
Na nacionalnom je nivou potrebno prekinuti s prevlašću multinacionalnih kompanija, koja je ukorijenjena i artikulirana kroz lokalnu ekonomsku moć, bilo tradicionalno oligarhijski, bilo moderno-buržujski ili špekulativno.
Za argentinski je slučaj, primjerice, zanimljivo jačanje bankarskog sektora, kojeg pogađaju ostaci krize iz 2001, a koji je trenutno jedan od najrentabilnijih poduzetničkih pojava. Odakle dolazi taj prihod? Nije li povezan s lihvarenjem na granici između aktivnih i pasivnih poreza, s mučnim porezima koje bankarski sustav naplaćuje za usluge od svojih klijenata?
Strogo uzevši, to odgovara samo logici zarade u kapitalizmu, a velik je porast bankarskog sektora, tim više što pogoduje lihvarenju u financijskom sektoru, jedan oblik širenja bankarskog biznisa.
Usuglasili smo se da put prema ekonomskoj promjeni podrazumijeva suprotstavljanje lokalnim i svjetskim vlastima. Toj se moći nije lako, niti će biti lako suprotstaviti, ali prva odluka mora biti prihvaćanje cijene tog sukoba, što zahtijeva stvaranje društvenog konsenzusa oko promjena. Potrebno je za tu zadaću stvoriti ekonomski subjekt i samosvijest tog subjekta o tranziciji.
Učiti na iskustvima
Bolivijsko iskustvo može pomoći regiji. Njen konstitucijski koncept ekonomskog pluralizma jasno pokazuje prisutnost različitih oblika ekonomske organizacije putem privatnih kapitalističkih firmi, javnih državnih tijela, zajedničkih društvenih zadruga, čime se suočava s mješovitim procesima.
Aktualna je hegemonija u bolivijskoj ekonomiji kapitalistička, ali analiza javnih proračuna iz posljednjih godina, pod vodstvom Eva Moralesa, ukazuje na tendenciju porasta državnog sektora, vodeći prema stvaranju i jačanju javnih poduzeća. Istina je da ne daje uvijek najbolje rezultate, ali može govoriti u prilog Boliviji, gdje postoji tradicija izostanka države iz strukturiranja produktivnih tvrtki ili usluga.
Problem je u Boliviji, kao i u drugim zemljama regije, to što postoji namjera nametanja međunarodnih posrednika u prodaju prirodnih dobara
Eksplicitni je cilj višenacionalne vlade promijeniti hegemoniju u ekonomski pluralizam, što pretpostavlja uključivanje prikladne politike u razvoj državnog sektora i zajedničkih društvenih zadruga, slabeći tako logiku privilegije kapitalističkog sektora.
Problem je u Boliviji, kao i u drugim zemljama regije, to što postoji namjera nametanja međunarodnih posrednika u prodaju prirodnih dobara. U domoljubnoj agendi, koju je prošlog kolovoza formulirao bolivijski predsjednik, ističe se potreba prevladavanja ekonomske privatizacije putem industrijalizacije prirodnih dobara.
Agenda završava prevladavanjem ekstremnog siromaštva, prehrambenom sigurnošću i neovisnošću, univerzalnim zadovoljavanjem društvenih usluga koje i se povezale s narodom te s tehnološkim razvojem, nužnim za proces emancipacije.
O ovom se procesu vodi velika rasprava, a i sam hegemonijski poduzetnički sektor zahtjeva da ga se uključi u pregovore oko agende koja bi trebala vrijediti do 2025, godine u kojoj Bolivija slavi 200 godina neovisnosti.
Cijela regija mora raspravljati o procesu promjene, a posebno oni koji su spremniji za suočavanje s hegemonijskim društvenim vezama i kapitalističkom proizvodnjom.
Presudan je ekonomski subjekt
To podrazumijeva izazov stvaranja subjekta putem društvenog socijalizma u Boliviji te sa specifikumima svake nacije posebno, što bi rezultiralo akumulacijom u narodnom političkom subjektu, čiji bi pak subjekti sudjelovali u ekonomskom, a napose proizvodnom procesu. U bolivijskom su slučaju to domorodci, izvorni narodi i seljaci, radnici, mali i veliki zadrugari te mediji i velike tvrtke, a svi bi bili povezani projektom transformacije.
Kao što smo u više prilika naglašavali, a na čemu ćemo inzistirati do kraja, su pitanja koja nam se nameću i na koje tranzicija mora odgovoriti: što, tko, kako i za koga proizvodi?
To je rasprava u našoj Americi, u svijetu u krizi, dok MMF završava s objavljivanjem svojih ekonomskih perspektiva za 2013, iznova smanjujući predviđanja za 2012. i 2013. "za 3.2 posto u 2012. za ALC (Latinska Amerika i Karibi, op. prev.) (0.6 posto manje no što je to bilo predviđeno u travnju) i za 4 posto u 2013." U svjetskom izvješću tendencije najmanjeg rasta imaju SAD, Japan, a posebno Europa.
Treba li naša regija nastaviti proizvodnju u ovom kapitalističkom svijetu pogođenom krizom ili stvoriti uvjete za slom ekonomskog i proizvodnog plana?
Naravno da je potrebno biti svjestan da su ti putovi u regiji diferencirani, a ponekad i kontradiktorni. Baš zato ističemo demokratski trijumf koji je donio nov period vladavine Huga Cháveza i njegovog projekta Bolivarske revolucije, koja je put prema socijalizmu.
Tekst pod originalnim naslovom As eleições venezuelanas e o debate econômico na América do Sul (Izbori u Venezueli i ekonomska rasprava u Južnoj Americi) originalno je objavljen na portalu Carta Maior.
