Dvadeset i druga sjednica
Samo dva tjedna nakon što je gradonačelnik u ljutnji povukao sve svoje prijedloge s dnevnog reda prošle, dvadeset i prve sjednice, sazvana je dvadeset i druga sjednica gradske Skupštine. U međuvremenu se odvijaju veliki građanski prosvjedi ulicama Zagreba, pa sam očekivala malo ozbiljniju atmosferu na sjednici, posebno zabrinutost gradonačelnika. No, to je bilo naivno s moje strane, jer se na sjednici nije niti osjetio, a još manje spominjao građanski bunt, kao da se on događa na Marsu.
Za gradonačelnika Milana Bandića bi se moglo reći ne samo da se oporavio od svih prošlih političkih trauma i neuspjeha, nego je zadobio neko novo vragoljasto samopouzdanje i polet. Mogla bi to biti posljedica uspješnog ljubavnog života? Činjenica je da izaziva veliko ushićenje svojih suradnika, koji se smijulje svemu i svačemu, svim njegovim "dosjetkama" i tako ga dodatno stimuliraju. Bilo je zaista naporno izdržati jednu i pol uru aktualnog sata, u kojem se ponavlja tipologija pa i konkretan sadržaj zastupničkih pitanja, posebno zastupnika HSS-a, pa i HDZ-a, tako da je sam gradonačelnik veselo komentirao da mu se postavljaju pitanja kao da su se s njim dogovorili. Većinu tih pitanja (asfaltiranje uličice, proširenje kanalizacije i slično) trebalo bi rutinski uputiti nadležnom gradskom uredu, a ne gradonačelniku davati priliku za egzibicije.
Za gradonačelnika Milana Bandića bi se moglo reći ne samo da se oporavio od svih prošlih političkih trauma i neuspjeha, nego je zadobio neko novo vragoljasto samopouzdanje i polet
Prva točka dnevnog reda, koja je trajala do 14 sati, bio je godišnji izvještaj o radu gradonačelnika. Za taj ogroman i preopširan materijal (270 stranica), profesor Josip Kregar je, izvještavajući ispred Odbora za kontrolu, jasno rekao da se radi o velikom broju kompilacija kojima nedostaje sintetski prikaz bitnih problema. Kad bi se materijal želio publicirati za građane, nitko to ne bi imao volju pročitati, niti bi mogao shvatiti bit problema.
Sama sam nastupila prilično oštro i nedvosmisleno, s izjavom da neću moći niti primiti na znanje ovaj izvještaj, kao što većina to misli učiniti, jer je to zapravo izvještaj gradskih ureda i zavoda, a ne izvještaj o radu gradonačelnika. U ogromnoj količini irelevatnih podataka izgubljeni su "lik i djelo" samog gradonačelnika, pa se ne vidi njegova dominantna uloga i odgovornost za najveće probleme koji opterećuju ovaj grad i još će ga nesagledivo dugo i teško opterećivati.
Prvo, izvještaj spominje i najmanju građevinsku intervenciju u gradu, ali ne i rampu u Varšavskoj, koja je izgrađena, iako za nju ne postoji javni interes, te je zbog toga uhapšeno 150 građana, među kojima i petorica zastupnika gradske Skupštine pa i njen potpredsjednik. Slično se nije dogodilo u povijesti ovog grada i valjda se neće ponoviti, pa bi to trebalo biti registrirano u izvještaju gradonačelnika. Naglasila sam da možda ne bih više tome pridavala toliko značenje da gradonačelnik, "zaslužan" za ovaj blasfemični projekt, nije nekoliko puta pred Skupštinom ponovio da mu treba još 15 takvih projekata ne bi li "uredio" 15 donjogradskih blokova!
Gradonačelnikov izvještaj spominje i najmanju građevinsku intervenciju u gradu, ali ne i rampu u Varšavskoj, koja je izgrađena, iako za nju ne postoji javni interes, te je zbog toga uhapšeno 150 građana, među kojima i petorica zastupnika
Drugo, gradonačelnik je proizveo svojom samovoljnom politikom Zagrebu minus od 7 milijardi kuna ili 1 milijarde eura. Kako se radi o svoti teško zamislivoj normalnim ljudima, podsjetimo da se ovih dana govori da se sa sličnim iznosom kredita koje je odobrila Narodna banka može otvoriti 20.000 radnih mjesta. Već smo kod donošenja proračuna konstatirali da su na brutalan način najviše smanjena sredstva socijalno osjetljivim grupama, a svakog dana čuje se za neke druge osnovne potrebe za koje nedostaje novca. Na primjer, nema novaca za subvencije zajedničkih voznih karata ZET-a i HŽ-a, što neće samo oštetiti džepove 18.000 građana u gradsko-prigradskom javnom prijevozu, nego će negativno utjecati na dostignuti stupanj korištenja javnog prijevoza. Također, nema novaca za rutinsko funkcioniranja ZET-a. Nema novaca za izgradnju nekoliko punionica zemnog plina za autobuse koji stoje u garažama, a u njih je uloženo najmanje milijardu kuna. Isto tako, nema novaca za sljemensku žičaru, itd. Može se reći da nedostaje novac za održavanje već odavno dostignutog standarda i kvalitete života građana grada Zagreba.
Prisustvujući neukusnom hvalisanju gradonačelnika na svakoj sjednici Skupštine, a u zadnje vrijeme i hvalisanju pradsjednice Vlade, izbjegavam hvaliti evenutalne uspjehe zastupnika ovog saziva Skupštine. Evo, na ovoj je sjednici ipak izglasana korektna odluka kojom se grad obvezuje financirati izgradnju zamjenskih objekata Psihijatarskoj bolnici Jankomir, kao kompenzaciju za ustupljeno zemljište. U prošlom sam nastavku o tome pisala, jer sam osobno problematizirala temu na sjednici Odbora za prostorno uređenje, pa sam time utjecala na proces koji je ipak doveo do poštenog rješenja, koje nije rezultat brige i zalaganja pročelnika Ureda za zdravstvo gospodina Šostara, nego skupštinskih zastupnika.
Isti ovaj gradonačelnik, koji je mogao je za potrebe Hoto projekta 2007. godine dva ili tri puta mijenjati GUP, sada već gotovo dvije godine ne donosi pred Skupštinu prijedloge izmjena GUP-a kojima bi, između ostalog, proveo spomenute zaključke Skupštine
Također su na ovoj sjednici skupštine izglasane dvije odluke kojima se za stambenu izgradnju niskih gustoća na udaljenim lokacijama, do kojih treba dovesti skupu komunalnu infrastrukturu (Degidovec i Brezovica), visina komunalne naknade utvrđuje na taj način da troškovi grada ne mogu biti veći od naknade s te lokacije. Možda na prvi pogled to ne izgleda kao neko osobito postignuće, jer se čini samo po sebi razumljivo. Međutim, to je vrlo značajna nova mjera kojom se onemogućava slijevanje zemljišne rente u džepove građevinskih mešetara, a na teret gradskog proračuna.
Povodom dovršetka izgradnje rampe u Varšavskoj ulici treba se podsjetiti da je ova Skupština na posebnoj tematskoj sjednici jednoglasno donijela zaključke o izmjenama GUP-a koje treba provesti da se slični slučaj ne bi mogao više ponoviti u najužem centru grada. Isti ovaj gradonačelnik, koji je mogao je za potrebe Hoto projekta 2007. godine dva ili tri puta mijenjati GUP, sada već gotovo dvije godine ne donosi pred Skupštinu prijedloge izmjena GUP-a kojima bi, između ostalog, proveo spomenute zaključke Skupštine. Ovo je možda najbolji primjer kako izvršna vlast ima veliku moć u svojim rukama i može ignorirati zaključke Skupštine ukoliko se zastupnici ne organiziraju u snažnu frontu kako bi nametnuli svoje ciljeve. Činjenica je da s vremenom postajemo u tome vještiji, pa je zato kontinuitet katkada veća prednost od češćih promjena zastupnika.
