Premda je od vremena održavanja Konferencije o Praxisu i Korčulanskoj ljetnoj školi prošlo već tri mjeseca, ipak smatram potrebnim i aktualnim reći da "dva lokalna priloga" objavljena na korčulanskim portalima: www.ikorcula.net (Tino Andrijić, Na levo krug, objavljeno 1. listopada 2011.) i www.korcula.net (Slobodan Suncobran, Multi praxis , objavljeno 14. listopada 2011.), zbog sadržaja i poruka nikako ne treba svrstati u rutinsku "novinarsku informaciju".
Postoji i još jedan prilog "lokalnog karaktera", objavljen na portalu ikorcula.net 13. listopada 2011. (23:09h), a navedeno je da je preuzet iz "drugog izvora": Nikola Perić, U Korčuli Konferencija Praxis, ali ga ostavljam po strani jer je u osnovi korektan, premda neopravdano šturi novinarski tekst i stoga ga nema potrebe komentirati.
Uzgred i jedna dodatna napomena: nevjerojatno je da Korčula nije obimnije informirala (i da stanovništvo nije bilo primjereno informirano) o skupu posvećenom obilježavanju jednog kulturnog događanja, koje je po svojim intelektualnim poticajima, misaonom nivou, dijaloškoj atmosferi i učesnicima vjerojatno najznačajnija kulturna manifestacija održavana u gradu i na otoku u njihovoj dugogodišnjoj historiji.
Čitalac će i sam uočiti bitnu činjenicu da ni jedan od dva priloga (onaj Tina Andrijića i onaj Slobodana Strihića-Suncobrana) ne govori o meritumu događaja i njegovu sadržaju. Iz oba teksta je, međutim, jasna njihova svrha: apriorna osuda, negiranje i, štoviše, izrugivanje, a u jednom od njih i poziv na nasilje prema učesnicima Konferencije.
Navedena jezična isključivost ipak je samo maska kojom se prikriva isključivost prema svemu što nije unutar "svjetonazora" (i političkih preferncija) Tina Andrijića. O tome govori dio teksta koji počinje s "Nakon nedavne proslave Dana oslobođenja Korčule..." kao i završna rečenica cijelog teksta: "Zaista uvažavam pravo svima na organizaciju bilo kakvih konferencija, ali pitam se - zašto u 20 godina nije organizirana konferencija, na primjer na temu: Daksa i doprinos Korčulana?"
To da su antifašisti orgijali u povodu obilježavanja Dana oslobađanja Korčule, da su na tribini o sindikalizmu "sudjelovali već pomalo dosadni splitski jugonostalgičari" i da nas "u Korčuli čeka još jedna, ovog puta trodnevna drugarska veselica" (riječ je o Konferenciji u vezi sa Praxisom...) pokazuje da Tino Andrijić a priori sve to smatra kao neprimjerene događaje. Ali neprimjerene čemu? I zašto? Ne svodi li ironična
Zašto se unaprijed, punih četrnaest dana prije održavanja, jedan međunarodni skup o filozofskom naslijeđu, posprdno naziva "drugarska veselica"?
napomena o "trodnevnoj drugarskoj veselici" Konferenciju o Praxisu i Korčulanskoj ljetnoj školi također na "orgijanje" i "dosadno jugonostalgičarstvo"? Čime je i na koji način orgijanje iskazano? Čime su i na koji način "splitski jugonostalgičari" pokazali da su zaslužili takvu "etiketu" i što je to dosadnog bilo? Zašto se unaprijed, punih četrnaest dana prije održavanja, jedan međunarodni skup o filozofskom naslijeđu, posprdno naziva "drugarska veselica"? I što bi bilo lošeg u bilo kakvoj "drugarskoj veselici" (ukoliko je, naravno, baš drugarska)? Nadam se da nije sporno: Tino Andrijić je za svoje tvrdnje bio dužan navesti činjenice i zatim obrazloženja svojih tumačenja tih činjenica.
U tom je smislu apsurdno i maliciozno njegovo konfrontiranje održavanja Konferencije o Praxisu i Korčulanskoj ljetnoj školi s pitanjem: "Zašto unatrag dvadeset godina nije organizirana konferencija na temu Daksa i doprinos Korčulana?". Pa ako već Tino Andrijić pita - vrijedilo bi njemu postaviti pitanje: zašto on ne organizira takvu konferenciju? Valjda je njegovo znanje o svemu tome dostatno za organiziranje konferencije?! A zatim, sintagma Daksa i doprinos Korčulana, ne samo da nije objašnjena, nego optužujuća, a pak ostaje maglovita: Što je sadržaj Dakse? I zašto generalizacija: doprinos Korčulana? Svih Korčulana, tj. svih stanovnika otoka? Ili samo stanovnika grada Korčule? Ili i Korčulana koji su rasuti na raznim stranama svijeta? Ili stanovnika Korčule koji su se rodili i nakon Dakse? I o kojem vremenu je tu riječ? I kakva je povezanost Praxisa i Korčulanske ljetne škole iz 1963./64. do 1974. s događajima koji se označavaju kao Daksa? Ne misli li Tino Andrijić da bi bilo poučno organizirati konferenciju i o temi: Ustaški stožernik Ivo Rojnica i progon Srba, Židova i antifašista Hrvata u Dubrovniku 1941.-1945., pa povezati "civilizirano" djelovanje Rojnice (i njegovih suradnika) u tim zločinima i sporno pitanje o Daksi? Oba su navedena fenomena (i mnoga druga) teško naslijeđe naše historije i nedopustivo je neobrazloženo o njima govoriti. A Tino Andrijić nam ne daje nikakvo obrazloženje! Ali
Svašta se može proizvoljno i maliciozno "povezivati", ali onda to vodi onoj Heraklitovoj misli: "Zli dobici donose gubitak časti"
je također važno: nema nikakavog objašnjenja što ta tematika ima zajedničkog sa filozofskom problematikom kojom su se bavili suradnici Praxisa i Korčulanske ljetne škole. Po toj "logici", što je demonstrira Tino Andrijić, možda se može povezati Konferencija o Praxisu i Korčulanskoj ljetnoj školi i s "nadahnutim" opravdavanjem surovog španjolskog pokoravanja Indijanaca na polutoku Yucatán u prvoj polovini XVI stoljeća kakvog daje Korčulanin-dominikanac Vinko (po nekima Vicko) Paletin!!
Ukratko, svašta se može proizvoljno i maliciozno "povezivati", ali onda to vodi onoj Heraklitovoj misli: "Zli dobici donose gubitak časti".
Tekst Slobodana "Suncobrana", što je "pseudonim" Slobodana Strihića, "brat je blizanac" tekstu Tina Andrijića: pun je invektiva iskazanih u "humorističkom", ali zapravo izrugujućem maniru, iskaz je ideološkog ili duhovnog arsenala nacionalističke histerije karakteristične za posljednjih dvadesetak godina na našim prostorima i nema ga potrebe ovdje podrobnije analizirati. Tekst govori ponajprije o "Suncobranovoj" "duhovnoj konstituciji", o (ne)zrelosti i (ne)odgovornosti za javnu riječ. Nazvati okupljanje i raspravu kompetentnih poznavalaca praksis orijentacije "ridikuloznim skupom" legitimacija je "duhovnog nivoa" Slobodana Strihića, alias "Suncobrana". Ipak, važno je upozoriti na bitni stav u njegovom tekstu - stav koji izričito poziva na nasilje. Bitan je, dakle, njegov poziv šefu, ili voditelju ili treneru sportskog društva za borilačke vještine da svoje momke mobilizira i izvede u akciju nasilnog rastjerivanja Konferencije o Praxisu i Korčulanskoj ljetnoj školi: "Sad bi stvarno i zaozbiljno zamoli moje suncobranaše da gredu polati ovi za Korčulu ridikulozni skup i reču Petru multipraksisu da više s ovim postavom ne dohodi u mirnu i krejanu Korčulu. Isto tako bi zamoli Anteta Šegedina da pomože svomu gradu, pa lipo vazme pešest tekwondo letači i dobro naprdi noga ove marksove pijonire što nan hvalu i uzdižu Korčulu po vascelom svetu." Ovom pozivu nije potreban poseban komentar, ali sasvim je sigurno da je to refleks politike isključivosti u Hrvatskoj unazad dvadeset godina. Ovdje je, dakako, riječ nesumnjivo o (neo)nacifašističkim ili (neo)ustaškim izljevima mržnje i isključivosti - protjeraj, likvidiraj, tuci... sve ono što je drugačije.
Nema potrebe obrazlagati da je stav i poziv Slobodana Strihića na nasilje i zakonski kažnjiv prema postojećim pozitivnim propisima hrvatske države, pa je i neodgovornost urednika portala, što je takav poziv na nasilje objavio, velika. Čudi da nitko od
Poziv na nasilje što ga je iskazao Slobodan Strihić i isključivost koju je iskazao Tino Andrijić skladno se dopunjuju i pokazuju kolikih je razmjera nacionalistička histerija
zvaničnih organa države nije reagirao na taj poziv na nasilje, premda je javno objavljen!
Poziv na nasilje što ga je iskazao Slobodan Strihić i isključivost koju je iskazao Tino Andrijić skladno se dopunjuju i pokazuju kolikih je razmjera nacionalistička histerija isključivosti kad se čak i nakon dvadeset godina na njoj ustraje. Pokazuje se i koliko su takvi stavovi sramota za ugled sredine u kojoj su se pojavili, koliko su u raskoraku s antifašističkom orijentacijom najvećeg dijela stanovništva grada (i otoka) Korčula u razdoblju 1941. - 1945. (ali i nakon toga) i, posebno, koliko su u raskoraku s kulturnim značajem sudjelovanja najznačajnijih filozofa i sociologa iz Jugoslavije i iz svijeta u raspravama na zasjedanjima Korčulanske ljetne škole. Nadam se da će mlađe generacije znati razlučiti slobodarske tradicije grada (i otoka Korčule) od ovakvih neodmjerenih i zločinačkih stavova i poziva.
Mislim da su napomene uz spomenuta dva teksta opravdane - jer su, koliko mi je poznato, prošle bez ikakvih komentara koji bi ih osudili. A kako je "zaborav" na našim prostorima uobičajen potrebno je ostaviti pisani trag i o nečasnim aspektima vremena u kojemu je nešto takvog bilo moguće. Eventualna primjedba da se ne treba osvrtati na spomenute tekstove nije opravdana. Dovoljno je podsjetiti barem na jedan primjer: ljudi su ignorirali "nebuloze" netalentiranog slikara i kaplara (Adolfa Hitlera), iskazane u čuvenoj knjizi Mein Kampf, a zatim su platili milijunskim žrtvama tu nepromišljenost. Tom primjeru mogu se dodati sadržajem intencijom i rezultatima srodne brojne "nebuloze" (tj. govor i manifestacije mržnje i isključivosti) što su se na prostorima zajednice poznate kao SFR Jugoslavija razmahale od 1990. godine sa zločinačkim posljedicama koje će dugo pratiti život generacija koje dolaze. Utoliko su neprihvatljivije takve "nebuloze" što opstaju i nakon svih tragičnih iskustava, a ljudi koji na njima ustraju očito ništa nisu naučili...
