Ljudska prava

Reakcije na presudu Gotovini: Veća volja za progonom ratnih zločina neovisno o etničkoj pripadnosti, za prihvaćanjem presuda Međunarodnog tribunala i dovođenjem u red odnosa prema Srbima koji su bili prisiljeni pobjeći, pomogla bi u pokazivanju kako je Hrvatska uistinu spremna pomaknuti se iz svoje povijesti.

"Najsjajnija stranica povijesti Splita": Nakon velikih i pompoznih riječi trenutnih političkih predstavnika i svjedoka vremena, poput Jure Šundova ili Ozrena Matijaševića, koji su čvrstom i hrabrom rukom poveli nacionalnom euforijom opijenu masu, rijetko kad se netko sjeti i spomene ročnika JNA ubijenog 6. svibnja 1991. godine.

Ima li načina da se izvučemo iz spirale krvne osvete u kojoj se čovječanstvo koprca od pamtivijeka? Da li smo na pragu ili, da ne pretjeramo s optimizmom, barem na putu kriminalizacije rata kao takvog?

Smaknuće troje unučadi diktatora Gadafija neće naštetiti ugledu i snazi NATO-a. Civili i kršenje njihovih ljudskih prava te njihova obrana svakako bolje zvuče od osvajanja resursa, dokazivanja nadmoći, trošenja nagomilane vojne opreme. Zar bi svijet ikad ustao u obranu prava SAD-a na iračku ili libijsku naftu?

Na ročištu u sudskom postupku kojeg je policija pokrenula protiv četvorice prosvjednika koji su uhićeni na dan otvorenja shopping centra "Cvjetni", zaštitari Sokol Marića, osim iznošenja hrpe kontradiktornih izjava, tvrdili su kako se tog kobnog dana među ostalim prosvjedovalo i protiv Vlade, države i njene prijestolnice.

Umjesto dovođenja biskupa iz Zadra od kojeg je bilo malo vajde, Gotovina je trebao reći jednostavnu rečenicu: Ubojstva civila i strijeljanje ratnih zarobljenika tretirat će se kao najteži oblik kršenja vojne discipline, a tko pali i pljačka ide u zatvor pa na vojni sud. Da je to rekao i držao se tih riječi, zločina vjerojatno uopće ne bi bilo.

U presudi Anti Gotovini i Mladenu Markaču ICTY je nepravomoćno dijagnosticirao postojanje udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem etničkog čišćenja lokalnog srpskog stanovništva. Hrvatska je ostala zabezeknuta, jer zna se, dobro se zna, da protjerivanje bilo kakvog pučanstva, a posebice srpskog, nikom nije bilo ni na kraj pameti.

Nakon prošle rasprave na kojoj je naložila novinarima da metodom eliminacije odluče tko će od njih prisustvovati raspravi, a odvjetnicama okrivljenika zamjerila postavljanje sugestivnih pitanja i navodnu agresivnost te vrijeđanje suda, sutkinja Jurić se u nastavku slučaja Celakoski - Tomašević odlučila za metodu "oderi po džepu".

U američkoj verziji, dopušten je svaki govor osim onoga koji bi neminovno doveo do nasilja. U europskoj verziji (a tako je i u ostatku svijeta), neke stvari jednostavno nije dopušteno govoriti. Hrvatska je od jugoslavenske verzije verbalnog delikta došla do europske, prihvatila je takvu pravnu stečevinu EU bez ikakve rasprave.

Vlasničke metamorfoze oko kuće na Ribnjaku prirodni su putokaz prema onome mjestu gdje su zakopani motivi likvidacije Ive Pukanića. Donosimo dio dokumenata koje DORH, USKOK i MUP smatraju puno manje zanimljivijim od nedokumentiranih priča o duhanskoj mafiji, kojima su mjesecima hranili medije. Za H-Alter piše Jasna Babić!