Ljudska prava

Deložacije stanovništva pogrešnih krvnih zrnaca: Zagrebačka obitelj Vidić jedna je od 35 000 obitelji u Hrvatskoj koje su početkom devedesetih u strahu odlazile u krevet jer nisu mogle biti sigurne da im grupa vojnika baš tu noć neće provaliti u vojni stan i izbaciti ih na ulicu.

U popis svih laži koje je izgovorio Ivo Sanader, među najeklatantnije može se uvrstiti ona koju je izrekao na splitskoj Rivi - neistina je kako ne postoji narod koji će se odreći svojih junaka. Naravno da se hrvatski narod odrekao svojih najsjajnijih sinova. A tako će biti dok god smo svi mi, umjesto Milana Levara, slobodni Mirko Norac.

Kad bi bio usvojen svaki od 381 tužbenog zahtjeva za odštetu zbog akata nasilja i terora u ratno doba, država bi morala isplatiti oko 1,5 promila državnog proračuna. No država neće usvojiti nijedan, pri čemu Ustavni sud još jednom nastupa kao provoditelj političke volje - koja je, čini se, od 1990. godine ostala nepromijenjena.

Da su građani Hrvatske 1990. godine birajući HDZ birali liberalnu demokraciju, dobili bi režim koji bi nedvojbeno bio sposoban za procesuiranje odgovornih za partizanske ili komunističke zločine, umjesto da čitavim problemom manipulira omalovažavajući ili žrtve ili čitav proces tako što od njega radi kičastu lakrdiju.

Nastavak polemike s Nevenom Sesardićem: Sesardić vjeruje da je jedini motiv aktivista za ljudska prava koji su u ratnim uvjetima obilazili mjesta pogođena ratom mogao biti novac, iz čega, po njemu, slijedi da su žrtve bile izmišljane. Ugodno je znati da je Sesardićev cinizam, koji se čini sve prisutniji u svijetu, u ovom slučaju u krivu.

"Jutarnji list" od 6. kolovoza donosi veliki članak Nevena Sesardića u kojem ovaj, kombiniranjem poluistina i eklatantnih laži, zaključuje da su ljudi koji su osuđivali zločine poslije Oluje morbidna gomila hulja plaćena da izmišlja zločine i mrtvace kako bi naškodila Hrvatskoj.

Otvoreno pismo uglednog aktivista za ljudska prava sucu Marku Benčiću: Prihvatite činjenicu da mi je hrvatsko pravosuđe već nanijelo dovoljno zla, neću dozvoliti da me još i ponižava

U središnjoj Africi preživljava vjerovanje da su ljudi s nedostatkom melanina pogodni za medicinske rituale, pod uvjetom da ih se prethodno liši života i raskomada. U nešto povoljnijim slučajeva "albinose" smatraju "samo" nesposobnima za rad. "Kada prolazim cestom vozači mi dobacuju - pogledaj, ide naš novac, kada te možemo dobiti?"

Samo tjedan dana nakon sramotnog masovnog javnog linča nad prvom Povorkom ponosa u Splitu, na jubilarnom Zagreb Prideu okupilo se čak 4 000 ljudi, koji su koračajući ulicama glavnog grada još jednom stali u obranu prava na različitost. Snažnije nego ikad, sudionici Pridea pokazali su kako ne pristaju na diskriminaciju, uskraćivanje slobode i dostojanstva.

Bolnice su organizirane da bi pružile djelotvornu i racionalnu skrb, ali time veoma smanjuju mogućnost pojedinca da utječe na odluke koje se tiču njegovih zadnjih trenutaka. Takvo dizajnirano umiranje sigurno ima dobrih strana, no može li se umiranje bolesnika, kojeg ne okružuju njegovi najmiliji, već nepoznato osoblje, smatrati humanim?