Ključ za razrješenje Pukanićeva ubojstva?

U jesen 2008., kada je likvidiran, Ivo Pukanić više nije bio vlasnik poduzeća Mansito koje se sastoji od kuće na zagrebačkom Ribnjaku. Koliko je silno želio to zdanje, svjedoči činjenica da je kupnju obavio uz kredit Privredne banke od 8,5 milijuna kuna.
No, nakon samo dva tjedna od prvoga metka - u čiju vjerodostojnost nitko tada nije vjerovao - Mansito je ustupio stanovitom Sandru Stipančiću, poznatom iz nekih izvještaja iz Ukrajine i Republike Srpske o ljudima koji peru novce preko off-shore kompanija. Pukanića je promašio metak 10. travnja 2008., dok je Stipančić preuzeo suvlasništvo 28. travnja iste godine. Doduše, nitko tu spodobu nikada nije vidio, jer je transakcija obavljena putem opunomoćenoga odvjetnika. Usto, nije postao personalni vlasnik, neko posredstvom dvaju svojih tvrtki. Jedna - sa sjedištem na Floridi, druga - u Belizeu.
Premda je izuzetno zanimljivu podudarnost datuma moguće vidjeti u svima dostupnom Trgovačkom sudu u Zagrebu, nitko od policijskih istražitelja nije ni zavirio u podeblji fajl. Naime, vlasničke metamorfoze oko kuće na Ribnjaku prirodni su putokaz prema onome mjestu gdje su zakopani motivi Pukanićeve likvidacije. Da ima neke veze s kupoprodajom Nacionala, signalizira dokument u kojemu se aktualna predjednica Uprave NCL-a pojavljuje kao Stipančićeva odvjetnica. Ako je čak riječ o osveti zbog kakve financijske prevare, ostaje pitanje: zašto nikoga ne zanima razlog njegove smrti? Ili su baš svi od mrtvoga izdavača ušićarili značajnu korist?
Utoliko je manje zanimljiva činjenica da se nakon Pukanićeve smrti, uz Stipančića, kao suvlasnik fatalnoga zdanja pojavljuje Andrija Kević, sponzor HSS-a i kum Ante Markova, šefa državnoga JANAF-a, u kojemu, navodno i dakako, nema nikakve korupcije. Puno je interesantnije da je taj isti Kević upravo ovih dana napokon manifestirao svoje medijske ambicije, koje zasigurno nisu nove. Kako je javno i službeno objavljeno, postao je suvlasnik portala Bussiness.hr.
Donosimo dio dokumenata koje DORH, USKOK i MUP smatraju puno manje zanimljivijim od nedokumentiranih priča o duhanskoj mafiji, kojima su mjesecima hranili medije.