Kultura

Razgovor s autorima instalacije koja je postavljena u čekaonici riječkog kolodvora.

Nedavno objavljena knjiga "Humanizam za djecu" istaknute slobodnomisleće aktivistkinje, pravnice, osnivačice hrvatskog Centra za građansku hrabrost i predstavnice Međunarodne alijanse ateista u Vijeću za ljudska prava pri UN-u u Genevi Nade Topić Peratović, dokaz je osobne hrabrosti i intelektualne svijesti. To je izdanje s pravom već naišlo na dosta široku pozitivnu medijsku recepciju.

Kada govorimo o unapređivanju obrazovanja oslanjamo se na promjene odozgo, neki institucionalni okvir koji uređuje odnose unutar državnog obrazovnog sistema. No, obrazovanje možemo unaprijediti i iz sasvim drugog kuta gledanja - odozdo. Direktno, u učionicama, sadržajnim i metodološkim promjenama učenja u školama.

Snježana Koren, autorica knjige "Politika povijesti u Jugoslaviji 1945-1960": Iako je tijekom 45 godina u Jugoslaviji ulagan silan trud u oblikovanje i prenošenje određene verzije povijesti, ta se konstrukcija u devedesetima srušila kao kula od karata. To bi trebali imati na pameti svi oni koji i danas smatraju da imaju pravo ljudima propisivati kako misliti o prošlosti. U Hrvatskoj postoji snažna tradicija poučavanja uniformne povijesti, fokusirane na jednoznačne odgovore i ona tumačenja koja u danom trenutku preferira vladajući poredak.

Viktor Ivančić, novinar i pisac: Ne znam zbog čega bi Hrvatska trebala imati predsjednika države, figuru s ceremonijalnim ovlastima čiji je smisao da bude dvonožni simbol ionako šupljeg suvereniteta. Realno je to funkcija plišanoga mede, kojeg naviješ demokratskim ključem zato da besciljno luta rezidencijom, troši javne pare i povremeno pada ničice pred svjetskim moćnicima. Doduše, prije neku večer sam s prijateljima sjedio uz pivo, pa smo došli do zaključka kako bi, umjesto države bez predsjednika, još bolje bilo imati predsjednika bez države.

Magdalena Došen pokrenula je manifestaciju posvećenu velikom srpskom pjesniku.

Povodom gostovanja Slavoja Žižeka u sklopu Filozofskog teatra, postavljam pitanje: Zašto se čitav taj projekt tako zove – Filozofski teatar? Je li dosta samo dati naziv ili treba razmisliti o performativu imenovanja, o njegovoj političkoj moći ili se to pitanje treba zanemariti kao bespotrebno zanovijetanje kad smo se svi tako lijepo okupili. Je li dosta prepustiti se gostima i njihovom govoru, kao na primjer Slavoju, da udahnu teatralnu iskricu u sumornu birokratsku mašineriju nacionalne kuće?

Umro je Vladimir Bedenko, cijenjeni sveučilišni profesor, autoritativni znanstvenik i strastveni istraživač, erudit i intelektualac. Bio je zanimljiv sugovornik o arhitekturi, povijesti i baštini, literaturi, estetici i likovnim umjetnostima, ali i o praktičnim i svakodnevnim temama. Svestran i radoznao za sve proizvode duha i kreacije, za život u najobuhvatnijem smislu, Bedenko nije znao za razlike, ali je uvijek i u svemu zahtijevao razinu i respektirao kvalitetu.

Poslije uspjelog prvijenca Put Indije i dnevnika putovanja Sto dana Azije pisac i putnik Juraj Bubalo vodi nas na novo putovanje. Kroz osam priča, međusobno povezanih osobom autora, ali i egzotikom Orijenta, upoznajemo putnika od njegovog rađanja u Ateni pa do već okorjelog hodača otvrdnulih tabana u Iranu ili na Šri Lanki.

Diana Magdić o očuvanju stambenog sklopa u splitskoj Papandopulovoj ulici.