Magdalena Došen pokretačica je manifestacije "Miljkovićevi dani" u Zagrebu. Ta manifestacija će se u veljači ove godine održati po prvi put, a posvećena je velikom srpskom pjesniku Branku Miljkoviću (1934. – 1961.).
"Danas se o Branku Miljkoviću u Hrvatskoj rijetko govori i piše, ali unatoč tome činjenica jest da je taj veliki srpski pjesnik posljednje mjesece svog života proveo u Zagrebu", objašnjava Magdalena Došen o kakvoj se manifestaciji radi. "Kako je Miljković pisao i sonete, činilo se dobrom idejom prirediti neko događanje posvećeno njegovoj poeziji, i to kao svojevrsnu nadogradnju Petrarca Festa koji je pokrenut prošle godine. Planiramo organizirati okrugli stol, a zatim i čitanje Miljkovićeve poezije na lokaciji njegove smrti, na zagrebačkom Cmroku, gdje je izvršio suicud. Sve bi se trebalo dogoditi na samu godišnjicu njegove smrti 11. veljače.
Drugi dan manifestacije zamišljen je pod radnim naslovom 'Miljković u mreži grada', kada će se njegova poezija izvoditi u javnom prostoru na raznim na punktovima širom Zagreba i na taj način pokušati približiti publici. Ove godine manifestaciju pokrećemo po prvi put, ali nam je želja da događanje postane tradicionalno pa bi program sljedeće godine trebao biti opširniji te uključivati i javni pjesnički natječaj i još neke nadogradnje."
Misterij Miljkovićeve smrti zapravo do danas nije u potpunosti razjašnjen.
Postoji nekoliko verzija priče, no ipak želim naglasiti kako nam nije želja niti romantizirati njegovu preranu i možda misterioznu smrt, već promovirati njegovo pjesništvo i vratiti ga na mjesto u hrvatskom kulturnom prostoru, koje mu je oduzeto devedesetih.
Petrarca Fest posvećen sonetima pokrenuli ste 2014. godine, a na prvi natječaj pristiglo je više od 300 soneta iz šest zemalja. Osim po odazivu, po čemu je još festival specifičan?
Jedna od specifičnosti festivala, osim zaista neočekivano velikog odaziva pjesnika, jest što su svi koji su sudjelovali u realizaciji – od glumaca, dizajnera, lutnjista, članova žirija – to učinili bez novčane naknade tj. festival nema doslovno nikakav budžet. Osim toga, povezao je autore soneta u regiji te pokazao kako se sonet, iako tradicionalna forma, može prilagoditi današnjem diskursu i vremenu i to prije svega odabirom tema koje korespondiraju sa suvremenošću. Meni je zapravo entuzijazam svih ljudi koji su na bilo koji način pridonijeli festivalu bio fascinantan, što je vjerojatno očekivano, s obzirom da je bio prvi, ali upravo je taj entuzijazam ono što želim da festival zadrži i u budućnosti pa i širenjem na nove teme ko što su Miljkovićevi danu u Zagrebu.
I sami pišete sonete pod pseudonimom Campy Petrarca. Planirate li zbirku?
Moja je priča sa sonetima nastalim pod pseudonimom Campy Petrarca završena – kako je riječ o ljubavnoj poeziji, inspiracija za sonete koji čine moj obimom relativno mali kanconijer, prestala je sa završetkom te platonske ljubavne priče. Ipak, svakako bih voljela da bude objavljena – kad već ljubavnica u meni nije dobila zadovoljštinu, neka je dobije pjesnikinja.
