Kultura

Kada kažem Kino Europa, ne mislim samo na veliku i malu kino dvoranu, i ne mislim prvenstveno na njih: pod tim ponajprije podrazumijevam baš onaj, kao usput omalovažavani, "ugostiteljski objekt" u njihovu predvorju, koji je, nit' kafić nit' kavana, i bio pravi pravcati kulturni centar. Ništa, baš ništa neće se samo od sebe promijeniti nabolje kad prođe ljeto, kad se s brojnih, više ili manje živopisnih i uspješnih filmskih, glazbenih, kazališnih i inih festivala i odmora, Purgeri vrate na svoju bezličnu periferijinu periferiju i otkriju kako ona, eto, sad više nema niti jedan jedini kulturni centar.

Osvrt na album elektronske glazbe Introspekcija u izdanju Muzičke Akademije u Zagrebu.

Kritika baleta Hero is Tired / Heroj je umoran Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci.

O haiku poeziji Vladimir Devidé, matematičar i japanolog, vrsni poznavatelj haikua piše: "Haiku poezija rasterećena je patetike, ne poznaje cinizam, u njoj nema preuveličavanja niti umanjivanja važnosti onoga o čemu se govori. Sve je važno, bilo veliko ili malo, obično ili neobično. Sve ima svoje mjesto, svoj trenutak." Drugačiji pogled na vijesti i događaje oko nas kroz haiku za H-Alter ispisuje Mun Tzu (opreka umjetniku ratovanja Sunu), s željom da nas usmjeri prema neciničnoj svevažnosti svakodnevice.

Od 15. srpnja do 15. kolovoza na H-Alteru objavljujemo posebnu seriju tekstova naslovljenu Protiv jedne slike ljeta. Donosimo vam tekstove o ljetu na periferiji, ljetu u zaleđu, ljetu u skrivenoj metropoli, ljetu na biciklu, ljetu u tvornicama... "U selu jaruga presuši ljeti. Kad između nas stoje tri mjeseca ničega, bacamo bicikle u škalj i draču, kvrgavih se koljena spuštamo u suho korito. Legnemo svojim malim kičmama na upeklu zemlju. Uz svaki se kralježak priljubi jedan kamen, u patike nam uđe crvenica. Zatvaramo oči i nosimo jedni druge. Čuvamo koritu san o rijeci, to će biti naše ljeto."

Balet o mladosti u HNK Split - Kirovljevi baleti, najjednostavnije rečeno, imaju dušu.

Niti jedna druga umjetnost, već neko vrijeme, ne bilježi ni blizu takve proboje, takav razvoj, da ne kažemo napredak, ne pruža takve izazove i ne donosi takve uzlete kao što je to suvremeni ples. No, suvremeni ples koji dolazi iz Izraela ima jednu dodatnu dimenziju, koja umjetnosti (naizgled?) nije uvijek nužna, ali je iznimno dragocjena – dimenziju nezaustavljivog pokreta, talasa. Ima u sebi nešto toliko ljudsko, univerzalno, bitno.

Kritika plesne predstave Koreo Lab / Parla (mi) HNK-a Ivana Pl. Zajca u Rijeci.

Lit–squatting je nova kovanica koja označava gerilsko useljavanje literarnih sadržaja u zapuštene gradske mikro-prostore poput starih reklamnih vitrina, izloga, ograda i kontejnera. Nerijetko je odabir književnih tekstova formatom i temom prilagođen mjestu ili ulici u kojoj je instaliran. Negdašnja ružnoća i oronulost preko noći postaje mala, skrovita ljepota, vizualna i potencijalno duhovna. Zamjetno je to na varaždinskoj uličnoj sceni. Haiku ploče postavljene su na ograde, u neposrednoj blizini tržnice izlog je poezije, a naljepnice na koševima za smeće podsjećaju na remek-djela kajkavske književnosti.

"Marijine skulpture prikazale smo kao produžetak njenih stavova i doprinosa za rodnu ravnopravnost u izrazito mačističkoj struci. U kontekstu gdje je ona kao kiparica u svojoj generaciji morala biti upornija, radišnija i bolja od svojih kolega da bi uspjela, ne čudi da je i na svoje skulpture žena prenijela vitalnost i drskost u formi i pokretu. Kad bi nam dolazila pregledavati radove i udubila se u priču, njena cigareta je gorila do filtera i pepeo bi joj često padao po odjeći. Bilo nam je fascinantno gledati taj žar u doslovnom i metaforičnom smislu", pričaju autorice filma Mačka je uvijek ženska, o kiparici Mariji Ujević-Galetović.