Brojne su definicije glazbe premrežile njen fenomen unutar kulturalne podsvijesti Europe. Od zajedničke, opće čovječanske potrebe za oponašanjem svijeta oko sebe u svim njegovim pojavnostima (pa tako i u zvukovnim fenomenima), potrebom za nadilaženjem ograničenja vlastitog glasa korištenjem primitivnih membranofona, aerofona te napose i kordofona, pa do simbolizacije glazbenih fenomena unutar mitsko-poetskog tumačenja svijeta pomoću prvotnih empirijskih zapažaja (poput Pitagorinih eksperimenata sa zategnutim žicama na monokordu i izvođenja razmjera koje je napose ukalupio u svoju koncepciju tetrakisa).Moguće je pretpostaviti i svojevrsnu teleologiju albuma, s obzirom na to da posljednja skladba Overload profesora Krešimira Seletkovića u potpunosti negira prepoznatljivi ishodišni zvuk klavira, čime kao da se sugerira nametljivost simboličkog poretka i povratka u prezent
Percepcija glazbe uvelike je ovisila o brojnim faktorima, od klasnih do ideoloških i društveno političkih. Dug je i zavojit put od srednjovjekovnog obuzdavanja glazbe kao distraktora od judeo-kršćanskog ideal-tipa homo asketusa, Boecijeve trihotomije na musica mundana, musica humana i musica instrumentalis, pa sve do pojave sve važnijih i umjetnički visoko vrijednih profanih djela u renesansi (burgundski šanson, pojava madrigala), težnji za sintezom glazbe i teksta kod Monteverdija, Bachovog temperiranog sustava te napose Hanslickove definicije glazbe kao zvukom pokrenute forme u vremenu.
Dvadeseto stoljeće iz korijenja preispituje glazbu kao fenomen, te to Hegelovo osjetilno sijanje ideje (o čemu piše Dalibor Davidović u knjizi Tajna glazbe), zadobiva istovremeno mnogo neposredniji, ali i kompleksniji izričaj, koji nerijetko zahtjeva poznavanje metajezika struke i razvijene glazbeničke vještine kako bi se određen zvučni fenomen doživio unutar koda zapadno-europskog umjetničkog kruga.
Elektronička glazba kao vrsta glazbe koja se stvara pomoću elektroničkih uređaja i reproducira preko zvučnika način je skladateljskog izražavanja i preispitivanja zvučno-akustičkih fenomena i pokušaja njihovog oponašanja koji svoju genezu nalazi u istraživanjima i inovacijama inovatora poput Thaddeusa Cahilla i njegovog Telharmoniuma, Leva Sergejeviča Termena i Teremina.
Inovacije poput uređaja za snimanje i obradu zvuka kao što je phonogènea Schaeffera i Poullina, uređaja za difuziju zvuka pod nazivom Acousmonium skladatelja Francoisa Baylea, naširoko popularnih sintetizatora zvuka tvrtke Moog te napose uvođenje MIDI standarda (Musical Instrument Digital Interface) osamdesetih godina što je omogućilo pojavu DAW (Digital Audio Workstation) programa, uvelike su popularizirali elektroničku glazbu kao i samu glazbenu produkciju.Dvadeseto stoljeće iz korijenja preispituje glazbu kao fenomen, te to Hegelovo osjetilno sijanje ideje (o čemu piše Dalibor Davidović u knjizi Tajna glazbe), zadobiva istovremeno mnogo neposredniji, ali i kompleksniji izričaj
Brojna su kanonska djela rezultat istraživanja akustičkih fenomena zvuka, spektralne analize i njihove manipulacije, od Pierrea Schaeffera i njegovih eksperimenata u Studio d'Essai tadašnje francuske Radiodiffusion nationale, pa do Groupe de Recherche de Musique Concrète, spektralizma 70.-ih godina i djela Gérarda Griseya, Tristana Muraila, te suvremene interaktivne elektronike kod autora poput Michel van der Aa i njegovog djela Spaces of Blank.
Album Introspekcija prvo je izdanje u nakladi Muzičke akademije u Zagrebu i samim time je pionirski pokušaj četvorice autora – profesora i renomiranih skladatelja s odsjeka za Kompoziciju i glazbenu teoriju: Zlatka Tanodija, Frane Đurovića, Vjekoslava Nježića i Krešimira Seletkovića – za istraživanjem na polju glazbene umjetnosti kroz četiri faze: početna faza podrazumijeva odabir postojećih kompozicija za klavir snimljenih u Multimedijskom studiju i Glazbenoj sintezi Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, [čiji je zapis potom] korišten kao ishodišni materijal u istraživanju i transformaciji snimljenog zvuka u elektronički zvučni medij dok je finalizacija nosača zvuka izvršena u Tonskoj režiji KD Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji (kako se navodi u popratnoj knjižici uz CD izdanje albuma).
Album je strukturiran tako da se prvotno iznose akustične skladbe pojedinog autora koje će napose poslužiti kao konstitutivni elementi nove, elektronske skladbe, u kojoj će se određeni fragmenti akustičnih skladbi restrukturirati te poslužiti za elektroničku obradu s ciljem njihovog resemantiziranja.Album Introspekcija prvo je izdanje u nakladi Muzičke akademije u Zagrebu i samim time je pionirski pokušaj četvorice autora – profesora i renomiranih skladatelja s odsjeka za Kompoziciju i glazbenu teoriju: Zlatka Tanodija, Frane Đurovića, Vjekoslava Nježića i Krešimira Seletkovića
Jasno je vidljiva i sama dijalektika unutar takve konstalacije skladbi. Naime, akustične skladbe djeluju kao svojevrsni antecendens svojeg elektronskog potomka, te samim time opravdavaju naslov albuma – Introspekcija – s očitom namjerom svojevrsne narativne analepse kao osnove za razumijevanjem elektronskog konzekvensa, kao gotovo oniričke autorefleksije autora. Akustične "pretke" elektronskoj introspekciji izvode prominentni pijanisti i također profesori na Muzičkoj akademiji u Zagrebu: Filip Fak, Katarina Krpan, Srebrenka Poljak i Danijel Detoni.
Skladateljski postupci kojima se autori služe prilikom stvaranja elektronske skladbe uvelike se poigravaju temporalnim i strukturalnim elementima svojih akustičkih predložaka, te spektralnim devijacijama pomoću raznih filtera, tj. raznim dinamičkim, filtarskim, prostornim, distorzivnim i frekvencijsko modulacijskim efektima te midi sekvenciranjem, čime tvore zanimljivu kombinaciju akustičnog i elektroničkog zvuka unutar kojega se slušatelj Akustične skladbe djeluju kao svojevrsni antecendens svojeg elektronskog potomka, te samim time opravdavaju naslov albuma – Introspekcija – s očitom namjerom svojevrsne narativne analepse kao osnove za razumijevanjem elektronskog konzekvensalako može "dosjetiti", prepoznati neki od motiva iz prethodne, akustične skladbe.
Moguće je pretpostaviti i svojevrsnu teleologiju albuma, s obzirom na to da posljednja skladba Overload profesora Krešimira Seletkovića u potpunosti negira prepoznatljivi ishodišni zvuk klavira, čime kao da se sugerira nametljivost simboličkog poretka i povratka u prezent. Ili možda krajnji rasap i preispitivanje opstojnosti vremena i sjećanja.
U svakom slučaju riječ je o jednom vrlo zanimljivom i hvalevrijednom (pionirskom) projektu Muzičke akademije u Zagrebu za kojeg se iskreno nadamo da je početak niza još mnogih takvih i sličnih izdanja u kojima će se preispitivati granice glazbenog izraza i rezultati tog ispitivanja okruniti brojnim CD izdanjima kao inspiracija i putokaz drugim skladateljima, studentima i ljubiteljima glazbe.
