Deset godina je prošlo otkad je usvojen Popis značajnih događaja, podzakonski akt kojim se utvrđuje popis događaja značajnih za javnost, pri čemu se od 15 događaja od nacionalne važnosti četrnaest odnosi na sportske, a samo jedna točka na kulturne priredbe. Pet točaka izričito privilegira hrvatske muške seniorske sportske sastave - nogometne, košarkaške, rukometne i vaterpolske. Više od dvije godine prošlo je otkada smo pisali o spornom Popisu koji diskriminira žene u sportu, nepravedno uključuje isključivo muške seniorske reprezentacije ili muške klubove.
Diskriminirajućim Popisom neugodno je bila iznenađena i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić koja je, kako nam je kazala tada u razgovoru, odlučila zbog H-Alterovog upita inicirati izmjenu takvog Popisa, ali je naišla na neslaganje AEM-a da je Popis diskriminatoran.
Deset godina je prošlo otkad je usvojen Popis značajnih događaja, podzakonski akt kojim se utvrđuje popis događaja značajnih za javnost, pri čemu se od 15 događaja od nacionalne važnosti četrnaest odnosi na sportske, a samo jedna točka na kulturne priredbe"Agencija navodi i kriterije prema kojima je Popis sastavljen, kao što su poseban i široko rasprostranjen interes, visoka gledanost, osobit kulturni značaj i jačanje nacionalnog kulturnog identiteta. Te kriterije Agencija navodi u takvom kontekstu da idu u prilog održanju postojećeg stanja stvari i davanja prednosti sportskim natjecanjima u muškoj konkurenciji", rekla je tada Ljubičić i istaknula kako je Iz navedenoga je razvidno da je kriterij popularnosti jedini koji Agencija uzima u obzir, dok se u potpunosti zanemaruje ravnopravnost spolova.
Ljubičić je tim povodom, ali i zbog sve većeg broja pritužbi žena na neravnopravan tretman u sportu u odnosu na muškarce, izdala preporuke medijskim kućama da u svom radu obavezno primjenjuju nacionalne i međunarodne standarde koji naglašavaju potrebu djelovanja u cilju suzbijanja rodnih stereotipa koji priječe postizanje ravnopravnog statusa žena i muškaraca u sportu.
Vijeće za elektroničke medije je tek nekoliko mjeseci kasnije reagiralo na niz H-Alterovih članaka, točnije u siječnju 2016. godine, i to priopćenjem u kojem se navodi kako "Vijeće za elektroničke medije ipak prepoznaje i određenu zastarjelost ovog akta, te ovom prilikom najavljuje reviziju istog, a koja će se zasnivati na aktivnom uključivanju predstavnika vlasti, kao i svih ključnih dionika i zainteresirane javnosti".AEM je nakon toliko vremena osvijestila i istraživanjem (!) dokazala podzastupljenost prikaza kolektivnih sportova u ženskoj kategoriji u medijima, tj. kako navode, ženskih sportova, i u konačnici je ravnopravnost spala na projekt, zagovaračku kampanju
Revizija Popisa nije se dogodila, već je Agencija za elektroničke medije u okviru Mediteranske regulatorne mreže, uz partnerstvo Hrvatskog olimpijskog odbora i Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, prije dva dana krenula sa zagovaračkom kampanjom, odnosno provedbom projekta Za veću vidljivost ženskih sportova u elektroničkim medijima.
"U sklopu kampanje prikazat će se na nacionalnim i lokalnim TV postajama dva video spota te dva radijska spota na brojnim radijskim postajama u Republici Hrvatskoj", stoji u priopćenju koordinatora projekta, a čiji je cilj, kako se navodi afirmacija ženskog sporta u društvu, posebno kolektivnog i njegovo veće medijsko praćenje, čime se podiže svijest javnosti o važnosti vidljivosti ženskih sportova u medijima.
"Navedenom promotivnom kampanjom želi se osigurati i veća vidljivost ženskog sporta u vijestima i na sportskim kanalima, povećati dužina "Vijeće za elektroničke medije ipak prepoznaje i određenu zastarjelost ovog akta, te ovom prilikom najavljuje reviziju istog, a koja će se zasnivati na aktivnom uključivanju predstavnika vlasti, kao i svih ključnih dionika i zainteresirane javnosti"govora sportašica u sportskim vijestima, predstaviti žene i kao sportašice, trenerice, izbornice, sportske novinarke, sutkinje i/ili sportske entuzijastkinje te omogućiti ženama da slobodno odabiru sportove kojima će se baviti, posebice onima koji se tradicionalno smatraju muškim", objašnjava se u priopćenju i u konačnici zaključuje kako bi veća vidljivost u medijima zasigurno predstavljala snažan poticaj razvoju ženskog sporta i uključivanju većeg broja žena u sportske aktivnosti.
Naravno, s obzirom na to da nije bilo toliko očito koliko je kolektivni sport u ženskoj konkurenciji (pod)zastupljen na nacionalnim televizijama, AEM je provela istraživanje, a koje je predstavljeno na 10. Danima elektroničkih medija u studenom 2017. godine. Zaključak istraživanja, iako smo ga znali i prije same objave, poražavajući je. U periodu od tri tjedna (koliko su se dugo i pratile objave) na sve tri nacionalne televizije bilo 370 emitiranih sportskih priloga, od čega je samo 14 bilo o kolektivnom sportu u ženskoj konkurenciji, odnosno samo 4 posto. Nešto bolja zastupljenost, iako i dalje sramotna, od svega 5 posto zabilježena je u sportskim vijestima javne televizije.
"O potrebi ravnopravnijeg praćenja kolektivnog sporta u ženskoj konkurenciji najviše govori podatak da su od 17 posto registriranih sportašica u odnosu na 83 posto registriranih sportaša, 50 posto uspješnih plasmana u olimpijskim sportovima postigle sportašice", istaknuto je uz opasku o katastrofalnoj podzastupljenosti žena u tijelima odlučivanja u sportskim institucijama na svim nivoima, od lokalnog do globalnog.
Uz slogan "100 posto strasti za 100 posto ponosa" s deset godina, a i više, zakašnjenja u video spotovima AEM-a djevojčice s nogometnom loptom i majicom I ja ću biti olimpijac te nekoliko sportašica poručuju – mi želimo ravnopravno. AEM je nakon toliko vremena osvijestila i Čak ni ta zagovaračka kampanja nije napravljena kako spada i kreće s velikim jezičnim omaškama - ne postoji, naime, muški i ženski sport, već postoje žene i muškarci koji se sportom bave. Stoga bi se ovdje trebalo raditi o ženama u sportu i olimpijkama, a ne ženskom sportu i olimpijcimaistraživanjem (!) dokazala podzastupljenost prikaza kolektivnih sportova u ženskoj kategoriji u medijima, tj. kako navode, ženskih sportova, i u konačnici je ravnopravnost spala na projekt, zagovaračku kampanju.
A čak ni ta zagovaračka kampanja nije napravljena kako spada i kreće s velikim jezičnim omaškama - ne postoji, naime, muški i ženski sport, već postoje žene i muškarci koji se sportom bave. Stoga bi se ovdje trebalo raditi o ženama u sportu i olimpijkama, a ne ženskom sportu i olimpijcima.
I konačno, AEM, točnije Vijeće za elektroničke medije, koje može izmijeniti diskriminatorni podzakonski akt i tako dati svoj puno veći doprinos borbi protiv diskriminacije, izdat će preporuke nakladnicima, kojih se dobar dio njih neće držati jer ne doprinosi gledanosti/čitanosti/slušanosti, i onda će provesti još jedno istraživanje, koje, predviđamo, neće donijeti neke zadovoljavajuće rezultate. Jer, podsjećamo za kraj, nakladnici niti na koji način nisu obvezni prenositi događaje u kojima sudjeluju ženske reprezentacije i sportašice, čak i kada ostvaruju vrhunske rezultate.
Žene će i dalje biti podzastupljene u tijelima odlučivanja, imati lošije uvjete za treniranje, i dalje će ih objektivizirati u trač rubrikama, dok će njihovi uspjesi, a koje će i dalje ostvarivati u većoj mjeri od svojih muških kolega ostati na marginama, jer ravnopravnost se ne može postizati ni promicati samo preporukama i video spotovima.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).