Spomen-područje Jasenovac nedavno je predstavilo 3D rekonstrukciju nekadašnjeg konc-logora, što je namijenjeno u obrazovne svrhe i prva je takva rekonstrukcija za neko mjesto sjećanja u Hrvatskoj. O projektu, spomen-području, drugim aktivnostima i planovima, H-Alter razgovara s ravnateljem Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSPJ), povjesničarom Ivom Pejakovićem.
Javna ustanova spomen-područje Jasenovac upravo je plasirala 3D rekonstrukciju nekadašnjeg koncentracijskog logora. Možete li reći kako je došlo do projekta, tko su autori, koje ste izazove imali u procesu nastanka?
Ideja o samom projektu se rodila kroz razgovore s posjetiteljima Spomen područja Jasenovac. Naime, svatko tko je posjetio Spomen područje susreo se s problemom kako vizualizirati izgled logora, posebno iz razloga jer autentične zgrade i barake nisu sačuvane. Činjenica je da osim Memorijalnog muzeja Spomen područja Jasenovac u Hrvatskoj praktički ne postoji neki drugi nacionalni muzej koji bi se bavio tematikom Drugog svjetskog rata
Prilika se pružila kroz sudjelovanje na europskom projektu iC-ACCESS. Sa strane Spomen područja Jasenovac projekt je vodila kustosica. Andriana Benčić Kužnar te se pružila mogućnost suradnje s Institutom za bioinženjering (odjel SPECS-Lab) i softverskom tvrtkom Eodyne Systems S.L. iz Barcelone. Tvrtka se bavi različitim projektima i poslovima, a obiteljska povijest vlasnika tvrtke Paula Verschurea je jedan od glavnih razloga kako su se počeli baviti ovom temom.
Naime, njegov djed je kao pripadnik nizozemskog pokreta otpora deportiran u logor Bergen Belsen i tamo je izgubio život. Situacija nakon završetka Drugog svjetskog rata s logorom Bergen Belsen je bila slična kao s logorom Jasenovac, zgrade logora nisu sačuvane. I ta obiteljska priča je bila jedan od glavnih motiva da je tvrtka sudjelovalo u izradi modela 3D rekonstrukcije logora Bergen Belsen 2015. godine. U sklopu projekta izrađene su i 3D rekonstrukcije logora Falstad u Norveškoj te logora Westerbork u Nizozemskoj.
Što projekt točno podrazumijeva?
Projekt se konkretno odnosi na digitalnu rekonstrukcije centralnog logora III - Ciglana. Na ovaj način, posjetitelji mogu kretanjem u prostoru Upravo traju dogovori oko proračuna za sljedeću godinu i svakako se nadamo da će ova stavka pronaći svoje mjesto u proračunu Ministarstva znanosti i obrazovanja. Takvim modelom financiranja posjeta školskih grupa Spomen području Jasenovac, sigurno bi se značajnije povećao broj škola koje dolaze u Jasenovacbivšeg logora s tablet računalom s jedne stane vizualizirati izgled logora, a s druge strane u aplikaciji se nalaze dodatni tekstovi i fotografije koje pružaju dodatna pojašnjenja o povijesti logora. Cilj je posjetiteljima pružiti još jedan dodatni sadržaj, s posebnim naglaskom na školske grupe koje posjećuju Spomen područje.
Kakav foto materijal ste imali na raspolaganju? Što nedostaje?
U prvim kontaktima i sastancima koje smo imali s predstavnicima SPECS-Laba, bilo je puno pitanja i nedoumica, od koje točke krenuti s rekonstrukcijom? Kao najvažnije polazne točke pokazale su se nekoliko fotomonografija koje su izdane u zadnjih desetak godina. Prije svega želio bih spomenuti knjige Nataše Mataušić, Jasenovac – fotomonografija (2008.) te knjigu Đorđa Mihovilovića Jasenovac 1945. - 1947. – fotomonografija (2016.)
Prva knjiga donosi veliki broj fotografije iz razdoblja samog logora (1941. – 1945.), a knjiga Đorđa Mihovilovića donosi fotografije logora nakon njegovog oslobođenja. Oboje autora su svojim savjetima i sugestijama također dali puno važnih informacija za izradu same 3D rekonstrukcije. U potrazi za materijalima koje bi mogli pomoći u radu, važnim su se pokazale i poslijeratne snimke logora iz aviona, snimljene ubrzo nakon oslobođenja. Na kraju bi spomenuo i Gorana Hutinca s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu čija su istraživanja savezničkih zračnih snimaka prostora Jasenovca za vrijeme Drugog svjetskog rata također bitno pridonijele izradi rekonstrukcije.
3D rekonstrukcija posebno cilja školske grupe.
Ono što je bitno je da 3D rekonstrukciju prati obrazovni program koji školske grupe prolaze prilikom posjeta Spomen području Jasenovac. Konkretno, novu 3D rekonstrukciju treba uključiti u radionice te bi to trebao biti alat koji bi učenicima služio da steknu dodatna znanja o povijesti logora te o zločinima počinjenim u logoru.
Program posebno cilja na škole, no posjeti škola spomen-području Jasenovac su iznimno rijetki. Koje su statistike posjeta škola? I u čemu detektirate najveći problem?
U 2018. godini Spomen područje je posjetilo 15 školskih grupa iz Hrvatske, što je vrlo skromna brojka. Više je razloga zašto je situacija takva. Čini mi se da je s jedne strane problem u tome što do sada nije postojao model po kojem bi se financirali posjeti škola Jasenovcu, tako da je sve ostajalo na samim školama, odnosno najčešće na roditeljima učenika. S druge strane, dolazimo do situacije odnosa prema Drugom svjetskom ratu, što je puno šire društveno pitanje od onoga zašto mali broj školskih grupa posjećuje Spomen područje Jasenovac. Hrvatsko društvo je za vrijeme Drugog svjetskog rata bilo podijeljeno, a refleksije tih podjela možemo osjetiti i u današnje vrijeme.Cilj je posjetiteljima pružiti još jedan dodatni sadržaj, s posebnim naglaskom na školske grupe koje posjećuju Spomen područje
Činjenica je da osim Memorijalnog muzeja Spomen područja Jasenovac u Hrvatskoj praktički ne postoji neki drugi nacionalni muzej koji bi se bavio tematikom Drugog svjetskog rata. I posljedice toga su da nastavnici obrađuju temu Drugog svjetskog rata onoliko koliko je propisano školskim kurikulumom, ali to obično ne prati neki oblik terenske nastave.
Što točno znači preporuka Ministarstva obrazovanja za posjete Jasenovcu?
Ministarstvo znanosti i obrazovanja je navedenu preporuku poslalo školama prije početka ove školske godine. No koliko god da je preporuka pozitivna stvar, nisam siguran da će preporuka sama po sebi donijeti neko značajnije povećanje broja školskih grupa koje posjećuju Spomen područje Jasenovac.
Iz tog razloga smo imali još nekoliko sastanaka s predstavnicima Ministarstva, a cilj tih sastanaka je bio da se pronađe model po kojem bi se školskim grupama osigurao plaćen put za terensku nastavu u Spomen području Jasenovac. Upravo traju dogovori oko proračuna za sljedeću godinu i svakako se nadamo da će ova stavka pronaći svoje mjesto u proračunu Ministarstva znanosti i obrazovanja. Takvim modelom financiranja posjeta školskih grupa Spomen području Jasenovac, sigurno bi se značajnije povećao broj škola koje dolaze u Jasenovac.
Ivo Pejaković: "U ustanovi su zaposlene četiri stručne osobe kao kustosi muzeja. I u tome je razlika u odnosu na druge slične institucije u europskim zemljama"
Sadašnji postav iz 2006. godine će uskoro napuniti 15 godina, što je po nekim muzeološkim praksama vrijeme kada ga treba zamijeniti tj. izmjena postava je izgledna u budućnosti, a vjerojatno ovisno o financijskoj podrški. Na što bi trebalo obratiti pažnju u nekom budućem postavu? Po čemu bi se trebao razlikovati od postojećeg?
Rad na stvaranju nekog muzejskog postava uvijek se sastoji od dva osnovna elementa: jedan je informativno-povijesni, a drugi uključuje likovna, grafička i arhitektonska rješenja. I ključ uspješnog muzejskog postava je pronaći pravi balans između ta dva elementa. Trenutni stalni postav Najvećim dijelom izgubljeni su papirnati dokumenti, upitnici koje su ispunjavali preživjeli zatočenici ili članovi obitelji žrtava. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi što se dogodilo s tim dokumentima, da li su uništeni tokom rata ili se negdje čuvaju. U svakom slučaju, taj dio muzejske građe vraćen je u najmanjem postotkumemorijalnog muzeja otvoren je 2006. godine. Autorice postava su povjesničarka iz Hrvatskog povijesnog muzeja Nataša Mataušić, povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač te arhitektica Helena Paver Njirić. Od svog otvaranja do danas, stalni postav je doživio različite komentare, od pozitivnih do negativnih.
Kada govorimo o kritikama, one se najčešće odnose na to što nedostaje u postavu – kronološki pregled zbivanja, nedostatne informacije počiniteljima zločina, ne prikazivanje eksplicitnih fotografija zločina. S obzirom da je muzej u Jasenovcu memorijalni muzej, što znači jedna podvrsta povijesnog muzeja, u radu na nekom budućem stalnom postavu potrebno je staviti naglasak na činjenice i jasnoću informacija, odnosno kroz tekstove, dokumente, fotografije te različite audio-vizualne sadržaje, postići da muzej bude zanimljiv i onima koji o ovoj temi znaju već dosta, a isto tako i onima koji znaju malo ili nimalo. To je svakako izazov i to nije lako postići, ali nije nemoguće.
U kojoj su mjeri zaposlenici Javne ustanove sudjelovali u pripremi sadašnjeg postava, odnosno, kako vidite optimalni proces definiranja novog postava?
Tadašnji kustosi muzeja nisu direktno sudjelovali u pripremi aktualnog postava, osim što su pripremali tekstove koji se nalaze u kompjutorima koji se nalaze u sklopu muzeja, a posjetitelji ih mogu koristiti da bi dobili više informacija o povijesti logora. Oko Spomen područja Jasenovac postoji dosta zainteresiranih strana koje prate i koji su na neki način i uključeni u rad ustanove. U idealnom scenariju, bilo bi moguće da sve te zainteresirane strane pronađu zajednički jezik te da se kroz konstruktivni dijalog dođe do idejnog rješenja postava kojeg bi svi ocijenili pozitivno.
Građa kojom raspolaže Javna ustanova je tek oko 70 posto građe koju je ustanova imala prije jugoslavenskih ratova 1990-ih. Naime, građa je u ratu prvo prenesena u Banja Luku, a kao dio međunarodnog sporazuma nakon rata, završila u Muzeju holokausta u Washingtonu kako bi se sve snimilo, te je tek potom vraćena matičnoj ustanovi. Postoje li neka nova saznanja što je s preostalom građom? Koji dijelovi fundusa nedostaju?
Ratna razaranja i otuđivanje muzejske građe su dovele do toga da 15 godina, od 1991. do 2006., nije postojao stalni postav u Memorijalnom muzeju. Muzejska građa je vraćena 2001. godine posredovanjem Memorijalnog muzeja holokausta iz Washingtona (USHMM). Nakon revizije građe, utvrđeno je da je vraćeno oko 70% građe. Najvećim dijelom izgubljeni su papirnati dokumenti, upitnici koje su ispunjavali preživjeli zatočenici ili članovi obitelji žrtava. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi što se dogodilo s tim dokumentima, da li su uništeni tokom rata ili se negdje čuvaju. U svakom slučaju, taj dio muzejske građe vraćen je u najmanjem postotku. Nedavno sam boravio u Njemačkoj kada smo imali priliku razgovarati s djelatnicima iz Kuće Wannsee konferencije koje imaju slične programe koji su namijenjeni različitim društvenim profesijama – policiji, vojsci, pravnicima, sudcima i slično. Cilj takvih projekata je da se problematizira uloga svake od ovih profesija u provođenju holokausta kao državnog, institucionalnog projekta uništenja Židova u Njemačkoj i Europi
Konc-logor protezao se na velikom području budući da je Jasenovac bio policentrični logor, a danas to područje uključuje teriorij dvije suverene zemlje. Nekadašnji memorijalni centar uključivao je dvije strane rijeke Save, a sada su to dvije zasebne ustanove između koje ne postoji službena komunikacija. Glavni problem je u činjenici da srpska strana u BIH radikalno preuveličava broj žrtava i vašu ustanovu doživljava kao onu koja taj broj smanjuje. Ima li pomaka u suradnji s kolegama s bosansko-hercegovačke strane? Što bi bio preduvjet službene suradnje?
Prostor bivšeg logora Jasenovac se nakon raspada Jugoslavije prostire u dvije države, Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Tako da trenutno imamo specifičnu situaciju da su od prostora jednog logora nastala sva spomen područja – Spomen područje Jasenovac u Hrvatskoj te Spomen područje Donja Gradina u Bosni i Hercegovini, odnosno entitetu Republika Srpska.
Trenutno smo u situaciji da je politika ta koja mora stvoriti okvir u kojem se može zajednički djelovati. Pošto taj okvir u ovom trenutku ne postoji, to znači da još uvijek ne postoje službeni kontakti između dvije institucije. Postoje jedino kontakti na osobnom nivou između djelatnika dvije institucije.
Kakva je međunarodna suradnja Javne ustanove u vašem dosadašnjem mandatu?
Već sam spomenuo projekt iC-ACCESS, uz pomoć kojeg je došlo do izrade 3D rekonstrukcije logora Jasenovac. Također, Spomen područje Jasenovac je dio platforme MemoryLab koja povezuje različite muzeje, memorijale, nevladine udruge koje se bave kulturom sjećanja i suočavanjem s prošlošću. U sklopu platforme, svake godine se održavaju stručna putovanja u neku europsku zemlju. Osim toga, kustosi svake godine sudjeluju na različitim međunarodnim konferencijama i seminarima.
Spomen područje Jasenovac ima i potpisan memorandum o suradnji s Historijskim muzejom Bosne i Hercegovine, gdje je došlo do realizacije putujućih izložbi i pratećih publikacija. Spomenuo bi još i organizaciju međunarodne konferencija Stradanje Roma u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata s posebnim osvrtom na stradanje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koja je održana lani u Jasenovcu.Takva podjela u Spomen području Jasenovac ne postoji tako da kustosi odrađuju taj čitav opseg posla: stručna vodstva po prostoru bivšeg logora i muzeju, radionice sa školskim grupama, pripremanje putujućih izložbi te rad u arhivima
Jasenovački cvijet i ukupno krajobrazno oblikovanje spomen-područja izvedeno je po projektu Bogdana Bogdanovića i predstavlja, i u međunarodnim okvirima, vrlo uspješno rješenje. Za vrijeme rata skulptura cvijeta navodno je skoro srušena po nekoj od paralelnih linija zapovijedanja, no s druge strane jedan je hrvatski vojnik imao zadaću spavati u skulpturi kako bi je sačuvao. Što se točno događalo tijekom vojnih operacija na prostoru spomen-područja, kako je cvijet preživio rat, kada znamo da su tisuće antifašističkih spomenika minirane?
O tim događajima znamo isključivo iz nekih neslužbenih razgovora i kontakata. Na prostoru Spomen područja tokom Domovinskog rata u dva navrata su vođene vojne operacije. Prvi puta u listopadu 1991., kada je Jasenovac zauzela JNA i paravojne srpske formacije. Drugi puta u svibnju 1995., kada su Jasenovac oslobodili pripadnici Hrvatske vojske u operaciji Bljesak. U nekim neslužbenim razgovorima, jedan pripadnik Hrvatske vojske je pričao da je njegova jedinica imala zadatak da osigurava spomenik Cvijet, tako da su straže oko spomenika bile raspoređene tokom dana i noći, neposredno nakon operacije Bljesak. U svakom slučaju, osim manjih oštećenja po površini, spomenik nije pretrpio veću devastaciju.
Egzekucije na području Jasenovca, 1942.-1943. (Foto: Wikimedia Commons)
U mnogim europskim zemljama brojne muzejske ustanove posvećene mjestima masovnih zočina imaju razvijene programe za borbu protiv ekstremizma. U Jasenovac je teško dovesti škole, a kamoli policijske kadete ili napredne programe u sklopu rehabilitacije počinitelja kaznenih djela vezanih uz zločine mržnje i slično. Što mislite o takvim praksama i postoje li neke tendencije da ustanove poput Jasenovca započnu takav tip programa?
Znam za postojanje takvih programa. Nedavno sam boravio u Njemačkoj kada smo imali priliku razgovarati s djelatnicima iz Kuće Wannsee U nekim neslužbenim razgovorima, jedan pripadnik Hrvatske vojske je pričao da je njegova jedinica imala zadatak da osigurava spomenik Cvijet, tako da su straže oko spomenika bile raspoređene tokom dana i noći, neposredno nakon operacije Bljesak. U svakom slučaju, osim manjih oštećenja po površini, spomenik nije pretrpio veću devastacijukonferencije koje imaju slične programe koji su namijenjeni različitim društvenim profesijama – policiji, vojsci, pravnicima, sudcima i slično. Cilj takvih projekata je da se problematizira uloga svake od ovih profesija u provođenju holokausta kao državnog, institucionalnog projekta uništenja Židova u Njemačkoj i Europi.
Takve projekte i inicijative svakako ocjenjujem pozitivno u smislu poticanja cjeloživotnog obrazovanja. Ali u zadnjoj rečenici vašeg pitanja, krije se i odgovor. Razlika između Njemačke i Hrvatske je što u Njemačkoj postoji nekoliko stotina muzeja, memorijala i dokumentacijskih centara koji u svojoj djelatnosti imaju različite oblike edukacije vezano za učenje o Drugom svjetskom ratu i holokaustu. A kao što sam napomenuo u jednom od ranijih odgovora, Spomen područje Jasenovac je praktički jedina na institucija koja se bavi tematikom u Hrvatskoj. U tome se krije razlog zašto ovakvi programi ne postoje u Hrvatskoj.
Koliko kapeciteti i financijska podrška države omogućuju razvoj ustanove koja je izuzetno bitna za društvo obilježeno revizionizmom i desnim ekstremizmom?
Budžet Spomen područja Jasenovac je fiksan svake godine i iznosi oko 2.2 milijuna kuna. Osim toga, Ministarstvo kulture podržava i druge projekte i programe za koje Spomen područje aplicira na natječaje Ministarstva. Što se tiče ljudskih resursa, u ustanovi su zaposlene četiri stručne osobe kao kustosi muzeja. I u tome je razlika u odnosu na druge slične institucije u europskim zemljama.
One obično funkcioniraju na način da postoje različiti odjeli: znanstveni odjel, obrazovni odjel, muzeološki odjel. Takva podjela u Spomen području Jasenovac ne postoji tako da kustosi odrađuju taj čitav opseg posla: stručna vodstva po prostoru bivšeg logora i muzeju, radionice sa školskim grupama, pripremanje putujućih izložbi te rad u arhivima. Ono što bi bilo izuzetno bitno u budućnosti je da se ustroje takvi specijalizirani odjeli što bi sigurno doprinijelo daljnjem razvoju institucije.Trenutno smo u situaciji da je politika ta koja mora stvoriti okvir u kojem se može zajednički djelovati. Pošto taj okvir u ovom trenutku ne postoji, to znači da još uvijek ne postoje službeni kontakti između dvije institucije. Postoje jedino kontakti na osobnom nivou
Koji su planovi JUSPJ za naredno razdoblje?
Ono što nam slijedi je 2020. godina kada će se obilježiti 75 godina od završetka Drugog svjetskog rata u svijetu i Hrvatskoj. S obzirom na tu godišnjicu, Spomen područje Jasenovac planira održavanje jedne konferencije i jednog seminara za sljedeću godinu.
Međunarodna znanstvena konferencija Jasenovac: prošlost i sadašnjost – povijest i sjećanje na institucionalno uništenje će biti održana od 24. do 26. ožujka 2020. godine u Beogradu, Jasenovcu i Zagrebu. Konferencija će okupiti skupinu međunarodnih stručnjaka koji istražuju povijest i sjećanje na logor Jasenovac metodom kritičke analize koja povezuje prošlost i sadašnjost. Znanstvenici će preispitivati dugogodišnje povijesne kontroverze i predstaviti nova istraživanja, ali i pridonijeti boljem razumijevanju promjenama u kulturi sjećanja tijekom godina.
Drugi projekt je paneuropski seminar koji će se održati u Zagrebu i Jasenovcu u suradnji s memorijalnim centrom Yad Vashem iz Izraela. Seminar pod nazivom Sjećanje i njegova važnost danas – 75 godina nakon holokausta će se održati 11. i 12. svibnja 2020. u Zagrebu i Jasenovcu te će okupiti stručnjake iz različlitih europskih država.
