Europska civilna inicijativa Zagreb (RECI) neformalna je i volonterska građanska inicijativa koja se bavi promoviranjem i zagovaranjem ljudskih prava, odnosno sustavno se bavi birokracijom u Hrvatskoj i primjerima kršenja ljudskih prava od strane institucija. Povodom slučaja u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi u kojoj su i djeca koja ne pohađaju vjeronauk bila prisiljena sudjelovati u vjerskom obredu, o aktivnostima RECI-ja H-Alter razgovara s njenim osnivačem i voditeljem Ivanom Zidarevićem.
Među prvima ste reagirali na slučaj kršenja prava djece u zagrebačkoj osnovnoj školi Tituš Brezovački u Španskom gdje su djeca, neovisno o tome pohađaju li vjeronauk ili ne, bila uključena u vjerski obred. Možete li na tom primjeru objasniti način djelovanja Europske civilne inicijative Zagreb (RECI), odnosno koje su sve zakonske odredbe bile prekršene u konkretnom slučaju i koji je ishod?
U članku 41. Ustava RH stoji da živimo u sekularnoj Republici. Kako je osnivač navedene ustanove država, dakle ne radi se o nekoj privatnoj U slučajevima kada detektiramo potencijalno ili očito kršenje prava građana, žalbu upućujemo na merodavno telocrkvenoj školi, roditelji trebaju da budu sigurni da njihova deca neće biti deo nekog folklora u kojem će im biti prekršena prava. Tu mislim na UN Konvenciju o pravima deteta, ali i Kazneni zakon tj. članak 140. koji govori o zastrašivanju i nametljivom ponašanju. Ovaj recentni slučaj ima sličnosti i sa slučajem ranije ove godine u Osnovnoj školi Jordanovac, kada je najavljeno prisustvo župnika na proveri psihofizičkog stanja dece za upis u prvi razred. To se na kraju nije dogodilo jer smo reagovali na vreme i slučaj je dobio i medijsku pažnju.
U načinu djelovanja RECI-ja postupak je uvijek isti. U slučajevima kada detektiramo potencijalno ili očito kršenje prava građana, žalbu upućujemo na merodavno telo. U slučaju spomenutih škola to je bilo Ministarstvu obrazovanja i znanosti od kojeg smo zatražili slanje Prosvetne inspekcije. Isto smo zatražili i od Pravobraniteljice za decu, koja je potom takođe zatražila uključivanje inspekcije. Sada čekamo njihov odgovor. Vrlo je važno delovati prema merodavnom telu javne uprave i upozoriti na kršenje zakona, a onda očekivati ispravljanje pogreške ali i odgovarajuće sankcije prema počiniteljima.
RECI često reagira na program javne televizije. Možete li navesti neke od slučajeva oko kojih ste se angažirali i kakve su reakcije nadležnih tijela?
Po mojim iskustvima, Hrvatska radiotelevizija često krši Zakon o HRT, Zakon o medijima, ali i Kazneni zakon. Primerice, relativizacija postojanja logora smrti i masovnog istrebljenja u konc-logoru Jasenovac, potenciranje nikada dokazane i presuđene tužbe za genocid protiv Srbije, unošenje verskog sadržaja u vremensku prognozu, samo su neki od uređivačkih propusta Javnog servisa. No, do sad najdalje smo išli kad samVrlo je važno delovati prema merodavnom telu javne uprave i upozoriti na kršenje zakona, a onda očekivati ispravljanje pogreške ali i odgovarajuće sankcije prema počiniteljima HND-u prijavio rad urednice Karoline Vidović Krišto, zbog njenih izjava oko zdravstvenog odgoja, lažnih informacija u vezi pobačaja i lažnog etiketiranja navodnog pedofilskog sadržaja u školskim lektirama. Baš sam pre par dana dobio da je i HRT utvrdio propuste u radu, kao i da je urednica smenjena s ove pozicije.
Posebno područje vašeg djelovanja je usmjerenost na državni birokratski aparat i nastojanja da se on poboljša, primjerice na pitanjima istospolnih partnera. Kakva su tu iskustva?
Godine 2014. donesen je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, koji u svom članku 2. navodi da su gay zajednice prepoznate kao obiteljske. To je izuzetno važno jer su gay parovi u obiteljskim odnosima, poput bračnih drugova. Do danas, Zakon o životnom partnerstvu nije implementiran i javljaju se mnogobrojne situacije kada institucije uopće ne znaju da zakon postoji, što je problem za sebe. Tu se obraćamo Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja po meni savršeno radi svoj posao. Uz asistenciju njenog tima uspio sam izmeniti nekoliko pravilnika, istakao par zakonskih propusta i poslao nekoliko opomena onima koji trebaju u celosti da sprovode zakon.
Možete li navesti još neke primjere neusklađenosti zakona, a na kojima ste se angažirali?
Najnoviji primer takve prakse je Konačan predlog Zakona o udomiteljstvu koji Vlada šalje u Sabor. Ministarstvo demografije s namerom nije Do danas, Zakon o životnom partnerstvu nije implementiran i javljaju se mnogobrojne situacije kada institucije uopće ne znaju da zakon postoji, što je problem za sebeuvrstilo životne partnere u zakon iako na taj način krše sve organske zakone (Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o životnom partnerstvu i Zakon o ravnopravnosti spolova). Na ove nezakonitosti sam istakao i u javnoj raspravi, ali dopisom. Tako će se dogoditi da se zakonodavac namerno oglušuje na istaknutu neustavnost u zakonu, jer je za njih ovo očigledno svetonazorsko pitanje. Zbog toga, RECI već sad sprema predlog za ocenu ustavnosti zakona, a koji će po mišljenju nekih pravnih stručnjaka pasti na Ustavnom sudu. Samo podsećanja radi, u pitanju je ministarstvo koje je za osobe koje nisu u braku, samce, navelo da su to, naravno, sve heteroseksualci.
Koji su vam najveći uspjesi do sada?
I dalje sam najponosniji na izmenu Pravilnika o darivanju krvi za strance. To je nešto što se odnosi i na prava drugih, a ne samo lično na mene. Ali uz to sam izmenio jedan zakon, nekoliko objava na stranicama Središnjeg državnog portala, punu primenu zdravstvene zaštite za gay parove te je deo mog dopisa iskoristio i jedan od parlamentarnih klubova zastupnika za jednu od rasprava oko ratifikacije Istanbulske konvencije. Ima puno malih, kapilarnih promena kojima smo direktno doprineli, a koje jačaju rad institucija. Građani bi trebali da koriste sve institute koji su im na raspolaganju, osobito rad Povjerenika za informiranje ili institut svih pravobranitelja, jer su oni tu za njih, a ne obratno.
RECI nije udruga, ne raspolaže nikakvim sredstvima za rad tj. sve provodite isključivo volonterski. Što vas motivira?
Ovo što danas radim i postižem je sve deo procesa višegodišnjeg učenja, na sopstvenim greškama i tuđim propustima. Mislim da u mom raduGrađani bi trebali da koriste sve institute koji su im na raspolaganju, osobito rad Povjerenika za informiranje ili institut svih pravobranitelja, jer su oni tu za njih, a ne obratno ima jedna doza mazohizma jer sate provodim iščitavajući zakone i međunarodne propise, na izjave univerzitetskih profesora i prateći E-savjetovanje. Najveći motiv su mi pozitivni uspesi nekih od akcija koje sam pokrenuo i stvari koje sam izmenio. Sve više mi se javljaju pojedinci koji se zahvaljuju na svemu što radim a neki traže i pomoć u rešavanju njima bitnim stvarima. Svako ko mi se obratio za pomoć nastojao sam pomoći.
Po vašem iskustvu, kakvo je opće stanje s ljudskim pravima, pristupom na informacije i odnosom prema građanima javne uprave u Hrvatskoj?
Građani su društveno zapušteni. U 2018. godini, kao članica Europske unije, u Hrvatskoj i dalje imamo situaciju da u nekim mestima nema struje, vodovodne mreže, asfalta. Ljudi se bore za puko preživljavanje i nemaju znanja ni vremena kako da se upoznaju sa svojim pravima. Zoran primer toga je i situacija gde građanke ne znaju svoja prava u pogledu pune zdravstvene zaštite, koja podrazumeva i zaštitu njihovih reproduktivnih prava. Izuzetno je važno istaći da su društveni fenomeni posledica onih pasivnih posmatrača, apstinenata, koji svojim ne činjenjem najviše oblikuju stanje ljudskih prava u nekom društvu. Svaki pojedinac može mnogo, samo ga nitko nije naučio da je to moguće.
