Mjesto pod suncem za svu djecu

Imaju li sva djeca u Hrvatskoj jednako mjesto pod suncem? Odgovor je nažalost ne, u riziku od siromaštva svako je četvrto dijete. Statistika je u prosjeku Europske unije, no to i dalje znači da  djeca u Hrvatskoj danas nemaju sva jednaku podršku za učenje i razvoj, nemaju jednaku emocionalnu ni materijalnu podršku. Tu rupu za riječku djecu svojim programima pokušava popuniti udruga Centar za kulturu dijaloga (CeKaDe) kroz program Moje mjesto pod suncem. Rade kontinuirano s 50 djece iz 32 obitelji, a rade i grupna osnaživanja i podršku 50 stalnih volontera te pružaju kontinuiranu podršku roditeljima djece koji koriste program. Kako bi djeci osigurali bolje uvjete, sada trebaju našu pomoć. Pokrenuli su nacionalnu donatorsku kampanju kojoj je cilj do kraja 2020. osigurati 1,2 milijuna kuna za preuređenje i opremanje višenamjenskog prostora Pomažemo stvoriti društvo solidarnosti i izražene empatije i svijesti o socijalnim razlikama. Dugoročna je intencija da se ovakav model odnosno program podrške proširi i na druge gradove Hrvatskeveličine 380 m2 u kojemu bi se odvijale postojeće i nove aktivnosti.

"Nismo usmjereni samo na 'klince' koji su na rubu, već i na one daleko ispod ruba siromaštva. Primjerice, to su djeca čiji roditelji nerijetko nisu u mogućnosti pružiti im ono što mi uzimamo 'zdravo za gotovo' - topli obrok ili voćku svakoga dana, jaknu i nove čizme za zimu, uključivanje u željenu slobodnu aktivnost. Naša ideja je da im kroz osmišljene aktivnosti, osiguravanjem emocionalne i socijalne podrške, pružimo priliku da promjene svoje živote, da im damo mogućnost da sami biraju što žele napraviti sa svojom budućnosti", kaže voditeljica programa Moje mjesto pod suncem Sandra Grozdanov.

Djeca se tako trenutno mogu uključiti u organiziranu online pomoć u učenju iz matematike, fizike, kemije, stranih jezika i drugih predmeta. Mogu sudjelovati u radionicama kao što su kreativna, ekološka, kulinarska, gluma, ples, šivanje, informatika, astronomija i radionica OsnaŽivko. Udruga u suradnji s gradskim sportskim klubovima i kulturnim ustanovama djecu uključuje u izvanškolske aktivnosti, pruža im priliku da se okušaju u željenom sportu ili nekoj drugoj aktivnosti - plesu, fotografiji i slično. Volonteri ih vode u kino, kazalište, muzeje, na izlete u prirodu. Sve je to moguće jer su im osigurane i mjesečne karte za redovan prijevoz u gradu. Po potrebi ih uključuju i u individualan stručni savjetodavni rad.

"Socijalno isključeno dijete u doslovno svakom segmentu protkano je nekim osjećajem deficita. Ne postoji zapravo segment života koji nije inficiran neimaštinom. Primjerice, očituje se u tome što loša reputacija naselja u kojem žive, osim što utječe na kvalitetu života i dostupnost različitih usluga, utječe i na odnos druge djece prema njima, u uskraćenosti dostojanstvenih uvjeta stanovanja, u smanjenoj mogućnosti sudjelovanja u važnim događajima i aktivnostima kao što su odlazak na 'maturalac', sportsko natjecanje i sl. Ponekad djeca ranije napuštaju školovanje ili odustaju od željene srednje škole zbog financijskih (ne)prilika, smanjeno je njihovo sudjelovanje u životu zajednice", opisuje Grozdanov koja najvažnijim za stvarnu promjenu smatra razvijati kod djece samopoštovanje i samopouzdanje, pozitivne slike o sebi.

"Želimo promijeniti kod djeteta osjećaj da je osuđeno na život kakav ne želi, da se ništa ne može promijeniti, nepovjerenja u sebe i svoje potencijale i sposobnosti, osjećaj da ne može postići bolji uspjeh u školi, pronaći prijatelje izvan svog socijalnog kruga… Ne kažemo da se to događa 'po defaultu', ali da je to velika opasnost, jest", ističe naša sugovornica.

Do korisnika dolaze preko Centra za socijalnu skrb, Socijalne samoposluge Kruh sv. Elizabete, a kontaktiraju ih redovno i psiholozi te pedagozi iz osnovnih škola kada u radu primijete da u školi postoje djeca koja trebaju podršku udruge. Krajnji je cilj programa ove riječke udruge uključiti što više djece u aktivnosti s djecom iz bolje stojećih obitelji, kako bi se spriječila daljnja getoizacija. Osim što žele uključiti u društvo djecu ispod ruba siromaštva, udruga ovako želi osvijestiti djecu koja nisu u riziku siromaštva o postojanju i uvjetima u kojima neki njihovi vršnjaci žive.

"Time pomažemo stvoriti društvo solidarnosti i izražene empatije i svijesti o socijalnim razlikama. Dugoročna je intencija da se ovakav model odnosno program podrške proširi i na druge gradove Hrvatske, to bi bila ujedno naša misija", kaže Grozdanov.

U budućnosti im je želja osigurati djeci topli obrok u udruzi, ručak za svako dijete u školi, odlazak na ljetovanje ili zimovanje bar jednom tijekom Krajnji je cilj programa ove riječke udruge uključiti što više djece u aktivnosti s djecom iz bolje stojećih obitelji, kako bi se spriječila daljnja getoizacijaškolovanja, stipendije za srednju školu i fakultete, proširiti socijalno mentorstvo, pružati pravnu pomoć korisnicima u ostvarivanju njihovih prava, pružati pomoć roditeljima u pronalasku posla kroz suradnju s drugim ustanovama.

Da bi sve to mogli, potreban im je prikladni prostor za čije uređenje prikupljaju sredstva. Novi prostor imat će učionice, prostore za kreativne aktivnosti i različite radionice, prostor za ples, primjeren prostor za kulinarsku radionicu s kuhinjom, prostorije za rad djelatnica udruge, posebne prostore za stručni savjetodavni rad podrške korisnicima. Arhitekt Kristijan Mamić zamislio je da središnja prostorija "dnevnog boravka" nudi jedan domaći ugođaj, ugodan za djecu.

Kampanju su podržale i institucije, a Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka su osigurale i dio sredstava, Grad za izradu izvedbenog projekta, a Županija je obećala financijski podržati izgradnju novog prostora.

No, oslanjanje na udruge u rješavanju ovakvih socijalnih problema nije idealno rješenje. Iako je politika sve više okrenuta deinstitucionalizaciji rada s najpotrebitijima, izvor financiranja udruga je vrlo nestabilan.

"Umjesto da država svojim sustavom štiti najpotrebnije, najčešće ih 'izručuje' udrugama koje financijski pomaže. Djeci u konačnici nedostaje taj kišobran, mreža podrške, ako udruge nemaju sredstava za financiranje. U radu s najzakinutijim skupinama ključan je sustavan rad, a ne 'humanitarna akcija'. No, ako želimo društvo jednakih šansi, a vjerujem da želimo, to je dugotrajan i mukotrpan posao - sustavan, dakle posao sustava, a ne entuzijasta", zaključuje Grozdanov.

Sandra Grozdanov: Potrebe djece u vrijeme pandemije prolaze ispod radara

Kako ova trenutna situacija s pandemijom i promijenjeni uvjeti školovanja utječe na djecu koja su već u riziku od siromaštva?

Ova skupina djeca je već ranjiva upravo iz razloga svoje nevidljivosti. Na prvi pogled, ugroženost i nezaštićenost djece koja su već u riziku siromaštva zapravo prolazi "ispod radara”. Njima su potrebne bazične stvari – koje nažalost, iako se njihove obitelji jako trude, zbog socijalnog konteksta i prekarnih poslova njihovih roditelja, nisu uopće dostupne, a govorimo o primjerice pristupu internetu kojeg djeca za vrijeme karantene itekako trebaju da bi pratila svoj školski program. Ova je situacija dodatno zaoštrila ono što smatramo bazom, a to je u fizičkom smislu – pravilna prehrana, zatim dostupnost opreme, tehnologije, podrške u učenju, koju iako smo organizirali online uz pomoć naših predanih volontera, neka djeca ne mogu pratiti pa smo se našli s novim nizom izazova. Nemanje kompjutera, mobitela, kartice, interneta… Zatim je problem u tome što u nekim obiteljima ima više djece, a nemaju sva svoj prostor za rad, svoju sobu, radni stol. Program pokušava premostiti ove izazove "ad hoc”, ali se trudi isto tako postati sustavnom bazom podrške svoj djeci koja su u našem društvu, u našem gradu, zapravo nevidljiva.

 Podržimo Moje mjesto pod suncem!

Kampanju Moje mjesto pod suncem kojoj je cilj osigurati adekvatni prostor za riječku djecu možete podržati donacijom do kraja godine:

IBAN: HR1924020061500087226; Model: HR00; Poziv na broj: 2020; Opis plaćanja: Kampanja Moje mjesto pod suncem.