Kultura

Meni Balašević nije simbolizirao ništa, Jugoslaviju ponajmanje, nisam bio niti na jednom koncertu i ne znam riječi njegovih pjesama napamet. Kupio sam davno onaj album na kojem je Boža zvani Pub i još neku retrospektivu na onim jeftinim CD-ovima, kojih ima još po BiH i Srbiji. Bilo je perioda kada ga nisam volio.

Egzistencija slobodnih umjetnika pojedinim je odlukama Ministarstva kulture i medija opasno ugrožena. Krešimira Gojanović, slikarica i predsjednica HDLU-a Zagreb, upozorava da je predviđeni Zakon o obavljanju umjetničke djelatnosti koncipiran tako da iz sustava financiranja isključi upravo one umjetnike koji najmanje zarađuju: "Isti model ministrica Obuljen Koržinek sada preslikava na umjetničke potpore, tako da opet želi diskriminirati i isključiti one umjetnike koji 'premalo' zarađuju."

Koji je to autoritet "službeno propisao obavezu" upotrebe isključivo imenice Banovina?

Kritički prikaz plesne predstave Plamteća voda, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci: Foniadakis sve članove ansambla smatra ravnopravnima, a takvima su se i pokazali; u rijetkima istovjetnim dionicama plijenili su besprijekornom sinkronizacijom, a u ostalima samosvojnim stilom, vrhunskom kondicijom i apsolutnom koncentracijom.

Kritički osvrt na balet Orašar HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Kratka crtica o hrvatskoj slobodi: Lijenost i pohlepa su majke kreativnosti jer obje vode do pronalaska najbržeg i najkraćeg puta do ostvarenja želje. Prosječan Hrvat posjeduje obje, a kada u formulu ubacimo i slavenski DIY-inženjering, snalažljivosti nema kraja! Hrvat je iznad zakona jer je od njega brži i spretniji.

U prvom tjednu prosinca Teatar Exit uprizorio je premijeru predstave Keinberg - mjesto koje nestaje, autorski projekt dramaturginje Vedrane Klepice. Keinberg je inspiriran brojnim slučajevima iz kratke, ali destruktivne povijesti kapitalističkog načina proizvodnje, i vjerojatno nije slučaj što je ključna industrija lokaliteta u kojem je priča smještena - rudarenje: čitava moderna kapitalistička civilizacija vrti se oko iskapanja nečeg odavno mrtvog iz zemljine utrobe.

Nakon osam godina zagrebački Balet postavio je novog Orašara – premijerno izvedenog 29. studenoga 2019. – kojeg je u koreografskom i redateljskom segmentu uobličio Vladimir Malakhov (prema Ivanovu i Petipau), domaćoj publici poznat i kao koreograf dvije godine starijeg Labuđeg jezera.

Kritički prikaz plesne predstave "Čipka", HNK "Ivan pl. Zajc" u Rijeci.

Gdje nalazimo rodni identitet ako ljudsko tijelo rastavimo na organe, fluide, sluzi, fekalije, funkcionalne dijelove, stanične strukture ili molekularne kodove? Kako razriješiti alkemiju odnosa identiteta roda i fizioloških spolnih karakteristika, kada je i sam rod na razmeđi fiziologije i kulturnog konteksta? Što uopće kiborzi mogu reći o rodu i maternicama i kakve veze otuđenje ima s bilo kakvim političkim projektom?