Mlada imigrantkinja koja se priključuje pokretu Indignadosa na madridskoj Puerti del sol, neredi u Genovi prilikom summita G8 održanog 2001. godine, ženska pornografija i analiza privatiazcije u grčkom kontekstu, tek su neke o tema kojima se bave filmovi ovogodišnjeg Suversive Festivala čiji filmski dio počinje u nedjelju 6. svibnja i traje do subote 12. svibnja. Ovogodišnji program donosi niz zanimljivih filmova pretežno aktivističkog karaktera podijeljenih u pet kategorija: Nove tendencije europskog i lationameričkog filma, Migracije, Selekcija sa ženskog festivala u Bruxellesu te Četvrti film.
Van ovih kategorija, kao aktivistička poslastica za zatvaranje filmskog dijela festivala, bit će prikazana prva svjetska premijera dokumentarca Karastrojka, autorice Katerine Kitidi i Arisa Hatzistefanoua, čiji je prethodni film Dugokracija o grčkoj dužničkoj krizi prošle godine pogledalo preko milijun gledatelja. Novi uradak grčkog dvojca bavi se privatizacijom oslanjajući se na primjere od Čilea do Britanije opisane u Doktrini šoka, Naomi Klein, jedne od sugovornica u filmu. Osim nje kao analitičari pojavljuju se brojni evropski i američki profesori i teoretičari poput Slavoja Žižeka i Costasa Douzinasa koji će sudjelovati u konferencijskom dijelu festivala. Zajedno s ostalim teoretičarima, objašnjavaju na koji način je moguće provesti privatizaciju nauštrb većine radnog stanovništva i u kojim su odnosima ovi procesi s demokracijom. Analizirajući primjere privatizacije dijelova javnog sektora u Londonu, Moskvi, Berlinu i Parizu, film pokazuje što bi se moglo dogoditi ukoliko se sličan model provede u Grčkoj. Kao i Dugokracija, film je nastao u javnoj koprodukciji.
A na koji način financijska kriza pogađa pojedince na individualnoj razini, i to onu najranjiviju skupinu - imigrante bez dokumenata - problematizira doku-drama Indignados, alžirskog redatelja Tonya Gatlifa koja će biti prikazana u okviru, po filmovima najbrojnije kategorije, Nove tendencije evropskog filma. Inspiriran pamfletom Pobunite se Stephana Hessela, još jednog od sudionika Subversive Foruma, film prati život senegalske imigrantkinje koja dolazi u Grčku i nastavlja svoje lutanje za boljim životom po Europi da bi se pridružila madridskim prosvjednicima Indignadosima na Puerti del Sol. Nizanje slika u kojima Betty iz zatvora zove roditelje i priča im o sunčanoj zemlji u kojoj se nalazi, spavanje u vreći na ulici, osmjeh na licu zbog prosvjeda diljem arapskog arapskog svijeta, suze zbog deportacije, osjećaj zajedništva s Indgnadosima, izmjenjuju se sa parolama i tako čine simoblični mozaik jedne neostvarene sudbine.
U okviru iste kategorije bit će prikazan i talijanski film Samit redatelja Franca Fracassija i Massima Laurija. Ni jedanaest godina nakon prosvjeda u Genovi povodom 27. samita G8, koji je rezultirao brutalnim okršajem s policijom gdje je jedan demonstrant izgubio život, kontroverze oko ovog događaja nisu prestale. Prvi dio filma, šetajući trgovima Genove tog kobnog 21. lipnja, pomoću arhivskih snimki koje se izmjenjuju s osobnim svjedočnastvima sudionika od novinara, doktora, svećenika, političara do demonstranata, bavi se mapiranjem događanja. U drugom dijelu slijedi analiza i kontekstualizacija u kojoj se propituje uloga Black Bloca, represivnog aparata i moguće infiltracije policije unutar prosvjedničkih redova, te rekonstruira ubojstvo dvadesettrogodišnjeg Carla Giulijanija, i povlače paralele sa sličnim prosvjedima u Napulju, Gothenburgu i Seattleu. Brzog ritma i dramatičnih efektata, s kojima se možda ipak malo pretjeruje, film ostaje važan dokument jednog zbivanja za čiji epilog nitko u Italiji nije mogao vjerovati da je moguć.
Nešto drugačije tematike, ali sličnih aktivističkih naboja, deset je filmova iz "ženske kategorije". Nezaposlena arhitektica (Fleksibilna žena), imigrantice koje postaju feministkinje (Pričaj s njima), cyberfeministkinje (Lelin kod) neke su od junakinja filmova koji nastoje razbijati ustaljene stereotipe. Jedan od najkontroverznijih svakako je feministički pornografski omnibus Prljavi dnevnici koji je 2009. izazvao brojne kontroverze jer je snimljen uz potporu Švedskog filmskog instituta, odnosno produciran javnim sredstvima. Projekt švedske dokumentaristkinje i poznate feministkinje Mie Engberg zamišljen je kao prezentacija ženske vizije seksualnosti, a motivaciju za film autorica je dobila nakon što je shvatila da u pornografskim filmovima glumice moraju biti isključivo dopadljive muškarcima, dok se o ženi kao gledateljici uopće ne vodi računa. Stoga omnibus koji su snimale razčličite umjetnice i feministkinje, a sastoji se od dvanaest kratkih filmova, predstavlja suprotnost uobičajenim žanrovskim uradcima jer ženu ne poima tek kao objekt i nastoji prikazati seks na prirodan način. Od početnog Skin u kojem su glavni likovi dvije figure odjevene u odijela boje kože, animiranog Dildomana, seksa u troje u Body Contactu do igre s pomagalima u Fruitcakeu omnibus pokriva različite tematske i stilske varijacije na opća mjesta ovog inače muškog žanra. Osim konzervativnih prigovora, film je izazvao rasprave i među feministkinjama. Je li art film uspio na platno prenijeti poruke manifesta pod kojim je napravljen poput ostani queer, bori se za svoje pravo da budeš napaljena, uništi kapitalizam i patrijarhat i dr. moći ćete vidjeti na ovogodišnjem Subversiveu.
O filmovima iz preostalih kategorija - Migracije, Nove tendencije u latinoameričkom filmu te Četvrti film možete pročitati ovdje.
